Jedna od najgubitničkijih franšiza u karavanu Džeksonvil Džeguarsi krenuli su odlično u novu sezonu, a ubedljivim trijumfom na Hajnc Fildu najavili su značajan iskorak u odnosu na prethodne sušne sezone.
Od kada pratim američki fudbal, a posebno od kada sam ozbiljno u ovom sportu, u razgovoru sa mnogima unutar ovog sporta u regionu, zatim vatrenim pobornicima istog, pa čak i nekim ljudima iz SAD, mogao sam da spoznam mnoštvo franšiza za koje se ozbiljno navija i koje se još ozbiljnije vole. Nekako su najomiljenije Grin Bej Pekersi, Nju Ingland Petriotsi i Pitsburg Stilersi, ali i ostale imaju svoju publiku. Skoro da sam od svih tih ljudi čuo da bar po jedan čovek navija za gotovo svaku franšizu. Čak i poslednjih godina neverovatno luzerski Klivlend Braunsi imaju svoje poklonike. Međutim, moram priznati, a nemojte mi zameriti, ni od koga nisam čuo da navija za Džeksonvil Džeguarse.
Franšiza je osnovana 1993. a u elitnu ligu ušla, zajedno sa Karolina Pantersima 1995. Dok su Panteri za ovo, relativno kratko vreme, stekli brojne poklonike, kako u Americi tako i šire, Jaguari nisu bili te sreće da naprave široku navijačku bazu van Džeksonvila, inače najvećeg grada države Florida (iako se u ovdašnjim „kafanskim“ diskusijama ovaj grad često naziva „selendrom“). Velikim delom i zbog toga franšiza je sklopila ugovor po kom od 2013. bar jednu utakmicu ligaškog dela svake sezone igraju u Londonu. Ugovor je prvobitno potpisan do 2016. ali je produžen do 2020. Zbog svega toga i ne čudi da se Jaguari više na Vembliju osećaju kao domaćini nego na svom „Ever Bank Field“. Da je London počeo da im prija dokaz je da su poslednja tri uzastopna meča u glavnom gradu Velike Britanije rešili u svoju korist, a poslednji protiv Baltimora ove sezone neverovatnih 44:7.
Ipak, London nije usamljeni bljesak Jaguara ove sezone. Još jači utisak ostavila je njihova najskorija pobeda na vrelom Hajnc Fildu u Pitsburgu, gde su Stilerse odučili od fudbala i slavili 30:9. Dakle, čuveni „4B“ napad (Big Ben, Bel, Braun, Brajant) nije uspeo da postigne tačdaun protiv ekipe koja je godinama unazad služila za podsmeh. Tačnije poslednjih 10 godina, od kada su se poslednji put plasirali u plej-of. Od tada su u devet sezona u osam imali više poraza nego pobeda, a u sedam dvocifren broj poraza.
Nije baš da Džeksonvil ima i sjajnu istoriju, pošto su jedina ekipa, pored Detroita i najmlađe franšize Hjustona, koja u svojoj istoriji nije osvojila titulu, niti došla do Super Bola. Najveći dometi bili su im konferencijska finala 1996/97. i 1999/2000. U oba navrata ubedljivo su gubili od Nju Ingland Petriotsa i Tenesi Tajtensa. Ti dani su sada samo lepa prošlost, ali pobede protiv Pitsburga i Baltimora i skor 3-2 kojim se nalaze na čelu južne divizije AFC pružaju razlog za optimizam. Posebno jer su se neke kockice poklopile, pre svega što je na draftu uzet jedan od najtalentovanijih raning bekova Leonard Furnet, koji je u ovih pet utakmica već ozbiljno skrenuo pažnju na sebe, sa 466 istrčanih jardi, 128 osvojenih hvatanjem i ukupno šest tačdauna (pet trčanjem i jedan hvatanjem).
Na taj način je i talentovani kvoterbek Blejk Bortles, konačno dobio priliku da vodi, koliko-toliko uravnotežen napad i najzad pokaže koji su njegovi dometi. A oni su istinski visoki. Čovek koji je 2014. od Džeksonvila izabran kao treći pik na draftu imao je zavidne statistike na koledžu i došao je sa ozbiljnim pedigreom. Posle prve sezone u kojoj je rastao sa ekipom u početnoj fazi rekonstrukcije, naredne dve je imao brojke za svaku pohvalu. U sezoni 2015/16. prebacio je 4.428 jardi uz čak 35 pasova za tačdaun i dva istrčana, a sezonu kasnije bio je nešto slabiji, sa 3.905 jardi i 23 pasa za tačdaun i tri istrčana. Darovitom kvoterbeku bio je potreban jedan ozbiljan trkač, a njega je definitivno dobio u Furnetu i sada Jaguari deluju kao tim sposoban da dosegne plej-of. Posebno jer preostali konkurenti Tenesi, Hjuston i Indijanapolis imaju grdne kadrovske probleme. Titanima se Markus Mariota muči sa povredom, za Teksanse Džej Džej Vat neće igrati do kraja sezone, a ne zna se kada će se Endru Lak vratiti u redove Koltsa. Zbog toga nije nerealno reći da je ekipa sa Floride sada izbila kao prvi favorit AFC Juga i za povratak u plej-of posle pune decenije.
Džeksonvil nije bio previše na radaru širokoj masi ljubitelja NFL šampionata, ali kako igraju ove sezone, to će se definitivno promeniti. A možda će se najzad naći neko ko će na pitanje za koga navija reći „Džeksnovil“. Moje simpatije svakako imaju.