Spisak i kriterijumi

Skener 25. maj 201822:22 > 22:26
Matthew Lewis/Getty Images

Selektor fudbalske reprezentacije Srbije Mladen Krstajić objavio je spisak od 27 igrača koji ostaju u najužoj konkurenciji da predstavljaju zemlju na Svetskom prvenstvu. Očekivano, spisak je izazvao oprečne reakcije.

Kako god, poslednja reč pri određivanju putnika u Rusiju pripada selektoru, što sa sobom nosi i najveću odgovornost za ostvaren rezultat. Zbog toga je najmerodavnije njegovo mišljenje pri odlučivanju koja će 23 igrača igrati na najvećoj svetskoj smotri. Ipak, objavljivanje spiska putnika na Svetsko prvenstvo za svaku zemlju učesnicu veoma je važna stvar i zbog toga i taj deo podleže analizi javnosti.

Ono što je veoma bitno kod objavljivanja spiska jeste da postoji elementaran i minimalan konsenzus između odluke selektora i mišljenja javnosti. Da bi se on postigao, potrebno je postaviti jasne i primenjive kriterijuma za pozivanje igrača. U suštini, ovaj spisak selektora Mladena Krstajića u velikoj meri korespondira sa mišljenjem javnosti, ali ipak postoji nekoliko tački razilaženja, što je potpuno normalno u demokratskom svetu gde se uvažava pluralizam mišljenja. Kako još nije određen konačan spisak putnika, ne valja prejudicirati niti odmah kritikovati selektora. Ono što je od esencijalne važnosti je da se znaju kriterijumi, a utisak je da sam selektor nije želeo previše da otkriva kojima se vodio pri sastavljanju užeg izbora od 27 igrača i to ostavlja prostor za spekulacije. Zbog toga redakcija Sport Kluba oseća obavezu da pokuša da uz pomoć nekih univerzalnih kriterijuma za pozivanje igrača na ovako važno takmičenje, kao što su učestalost igranja za klub, liga u kojoj kandidat igra, konkretan učinak, igranje u kvalifikacijama, ali i potencijal koji igrač poseduje da napravi razliku u utakmicama sa Kostarikom, Švajcarskom, Brazilom i možda još kojom selekcijom, dođe do idealna 23 putnika. Osnovu za ovu analizu našoj redakciji pruža činjenica da se čitave sezone marljivo pratio učinak srpskih fudbalera u svim evropskim ligama, kao i onim najjačim vanevropskim. Ova analiza nikako ne treba da se shvati kao napad na selektora ili sufliranje, već isključivo kao „robovanje“ već spomenutih, univerzalnih kriterijuma.

GOLMANI

Četvorica golmana za koju se odlučio Krstajić Vladimir Stojković, Marko Dmitrović, Predrag Rajković i Aleksandar Jovanović jesu bili standardni ovog proleća u svojim klubovima i tu nema previše prostora za raspravu. Jedan će sigurno otpasti, i realno najbliži tome je Aleksandar Jovanović iz Orhusa. Prednost imaju Vladimir Stojković i Predrag Rajković jer su ipak mnogo duže u reprezentaciji i izgurali su kvalifikacioni ciklus, dok je Marko Dmitrović ove sezone bio odličan na golu Eibara i od sve četvorice golmana ima najjači rejting ako se gleda iz kog takmičenja dolazi. Ta činjenica nameće i dilemu oko toga ko bi trebalo da bude prvi golman, da li on ili godinama standardni Vladimir Stojković, koji je bio jedan od najboljih Partizanovih fudbalera u sezoni kada se prezimilo u Evropi. Samo zbog toga što je godinama jedinica Orlova blaga prednost ide Stojkoviću.

Ako je namera Mladena Krstajića bila da istovremeno pravi i tim za budućnost, što se često isticalo, možda je mogao da razmisli o pozivanju mladog Svilara iz Benfike. Momak koji može da bira da li će igrati za Srbiju ili Belgiju, navodno je izrazio želju da zaigra za Orlove, ali to sve može da se promeni ukoliko se na njega ne bude računalo neko duže vreme. Međutim, njegovo pozivanje bi zahtevalo da se ne pozove prvo na preliminarni spisak neko od ove četvorice, a onda i da se ne vodi neko od već projektovane trojice. Dok bi možda i mogao da se „žrtvuje“ Jovanović, teško da bi to moglo da se uradi sa nekim od preostale trojice. Stojković je viđen kao broj 1, Dmitrović kao neko ko brani standardno u najvišem rangu španskog fudbala svakako kao budući broj 1 i to u najskorijoj budućnosti (možda već i na Mondijalu), dok je Rajković kao kapiten svetskih šampiona sa Novog Zelanda takođe ozbiljan zalog za budućnost. Stoga Svilaru, koji ovog proleća nije zabeležio minute na golu Benfike, za razliku od jeseni, realno ipak nije bilo mesto na ovom spisku ako se gledaju univerzalni kriterijumi.

Getty Images/Srđan Stevanović

ODBRANA

U ovom delu najviše se očekivalo da se selektor „oklizne“. U prevodu, očekivali su se lomovi i najviše „neuralgičnosti“ i kontroverze. Najviše se u tim pričama potencirao štoper Napolija, koji je ovu polusezonu odigrao na pozajmici u Spartaku iz Moskve Nikola Maksimović. Smatralo se da njega previše „guraju“ ljudi sa strane i da će sigurno ići u Rusiju uprkos, blago rečeno, neubedljivim partijama u dresu bivšeg šampiona Rusije. Međutim, selektor je iznenadio čaršiju i ipak ga, mora se reći zasluženo, nije pozvao.

Takođe se mnogo spekulisalo o bivšem kapitenu, čoveku koji je u prethodnih pet i po godina predvodio reprezentaciju Branislavu Ivanoviću, da neće putovati na Svetsko prvenstvo. Upravo misteriozno skidanje trake defanzivcu Zenita poslužio je kao povod za takve spekulacije. Bilo je ozbiljnih naznaka za takav scenario poput startne postave u jednoj od poslednjih provera protiv Maroka, kao i famozne reklame za Jelen pivo, u kojoj se nalazi 11 reprezentativaca Srbije, za koje je delovalo da će biti starteri, a među kojima nije bilo baš Ivanovića. Ipak, i tu je selektor „iznenadio“ i pozvao je dojučerašnjeg kapitena.

Pored njega tu su Aleksandar Kolarov, Antonio Rukavina, Matija Nastasić, Duško Tošić, Miloš Veljković, Nikola Milenković, Uroš Spajić i Milan Rodić. Dok su Ivanović, Kolarov, Rukavina, Nastasić i Tošić očekivani, kako zbog partija u klubovima, tako i u kvalifikacijama, valja analizirati poslednju četvoricu, koji i izazivaju najviše „sumnje“ u javnosti. Miloša Veljkovića je u reprezentaciju na ozbiljnu scenu praktično uveo prethodni selektor, a činjenica da igra standardno u jednoj od najjačih svetskih liga Bundesligi i to u ove sezone solidnom Verderu, svakako su dovoljni argumenti da se nađe na ovom spisku. Plus, član je omladinske reprezentacije koja je na Novom Zelandu bila svetski šampion. Nikola Milenković nije bio član te selekcije, a samo je jednom pozivan u A tim i to na prijateljskoj utakmici protiv Katara. Međutim, 20-godišnji štoper, po potrebi i desni bek ovog proleća bio je standardan član odbrane jednog od najboljih italijanskih klubova Fiorentine i to jeste referenca da se nađe čak i na spisku putnika na Svetsko prvenstvo. Kao i činjenica da može da pokrije više pozicija.

Najveći znak pitanja stavlja se ispred imena Milana Rodića i Uroša Spajića. Levi bek Crvene zvezde ima solidnu sezonu iza sebe, u kojoj je bio jedan od važnijih igrača u prvom prezimljavanju crveno-belih u Evropi posle 26 godina, kao i u osvajanju šampionske titule. Njegov adut je i činjenica da je jedini pored Kolarova klasični levi bek i stoga o njemu treba ozbiljno da se razmišlja da ide na šampionat, bez obzira što nije igrao nijedan meč za A reprezentaciju. To jeste njegova prednost u odnosu na Uroša Spajića, ali ne i odlučujuća. Jer selektor ima slobodu da vodi još jednog štopera, pošto Duško Tošić može da podjednako dobro odigra i na levom beku. Spajić je bio standardan u Anderlehtu, a i jeste bio pozivan ranije u reprezentaciju za razliku od Rodića. Međutim, nije se naigrao u A timu. Što se tiče igara u Anderlehtu jeste bio standardan član odbrane, ali odbrane koja je u osnovnom delu primila čak 42 gola u 30 utakmica, a u plej-ofu 15 na 10 mečeva (mada većinu tih mečeva nije igrao zbog povrede u završnom delu) i to još u belgijskoj ligi. Stoga, ako se gledaju ti statistički parametri Spajić jeste najozbiljniji kandidat da na kraju bude precrtan. Osim, ukoliko oporavak Matije Nastasića ne bude išao željenim tokom pa selektor na kraju bude primoran da ga precrta.

Takođe zanimljivo će biti videti ko bi mogao da čini startnu četvorku. Protiv Nigerije, a i utisak je da je tome Krstajić najbliži, činili su je Rukavina, Ivanović, Nastasić i Kolarov. Ipak, ako se gleda ono što su ovi igrači prikazivali u ovoj sezoni nekako bi najrealnija zadnja linija trebalo da bude Ivanović, Nastasić, Tošić, Kolarov, pošto je dojučerašnji kapiten celu sezonu u Zenitu igrao upravo kao desni bek. Pod uslovom da Nastasić ipak ne bude spreman, umesto njega bi ili mogao da uđe Rukavina, pa da se Ivanović premesti na štopera, ili da Ivanović ostane na beku a da u srce defanzive bude gurnut u vatru Veljković, koji se u Verderu potpuno dokazao na tom mestu.

Što se tiče igrača koji nisu u 27 upadljivo je da nema Jagoša Vukovića, standardnog u kvalifikacijama i po mnogim parametrima najboljeg centralnog defanzivca Srbije u njima. Takođe, Vuković je bio standardan ovog proleća u Seriji A i postigao čak gol, i bio je jedan od značajnijih igrača Verone i jedan od najzaslužnijih što klub iz grada Romea i Julije nije još u februaru potpisao viđenu povratnu kartu za Seriju B. Ako se gledaju univerzalni kriterijumi svakako je zaslužio da na ovom spisku bude pre Uroša Spajića, pa verovatno i Rodića. Za sada ostaje misterija zašto je olako precrtan već u ovoj fazi. Takođe, može se postaviti i pitanje da li je trebalo da se nađe mesta i za Vujadina Savića, posle onakve sezone. U odnosu na Spajića definitivno je imao bolju sezonu na klupskom planu, plus je bio i igrač sa daleko većom važnošću u Zvezdi nego Spajić u Anderlehtu. Isto bi se moglo reći i za standardnog štopera novog šampiona Rusije Nemanju Pejčinovića, koji jeste imao gotovo istovetnu minutažu i broj utakmica kao i Spajić, ali igrajući za ekipu koja je ostvarila daleko bolji rezultat.

Getty Images/Srđan Stevanović

SREDINA

Kada su dvojica zadnjih veznih u pitanju Nemanja Matić i Luka Milivojević ne dovode se u pitanje, ne samo za odlazak na Mondijal već i za startnu postavu. Pored njih na spisku od 27 igrača na toj poziciji su Marko Grujić i Nemanja Maksimović. Radi se o dvojici mladih igrača, koji su velika perspektiva srpskog reprezentativnog fudbala, ali oko njih se nadivja ozbiljan znak pitanja. Grujić se ni ove sezone nije nametnuo u Liverpulu, ali je otišao na pozajmicu u Kardif. Konačno je dobio minute na Ostrvu, ali u finišu borbe za ulazak u Premijer ligu nije se na njega mnogo računalo, zbog čega će Velšani čak i plaćati penali Liverpulu jer nije odigrao minimum utakmica propisane ugovorom o pozajmici. Sa druge strane Nemanja Maksimović je za razliku od jeseni na proleće starovao na nekoliko mečeva u Valensiji, ali u većini drugog dela sezone nije se naigrao fudbala. Kada je minutaža u pitanju njih dvojica su daleko iza Ljubomira Fejse, koji je i ove sezone bio standardan igrač Benfike, kao i Nemanje Gudelja koji je u svim utakmicama najboljeg kineskog tima Gvangdžou Evergrandea startovao i pokazao se kao jedan od boljih igrača tima. Takođe njih dvojica, posebno Gudelj, bili su u bliskoj prošlosti standardni u akcijama reprezentacije i to čak u nedavnim kvalifikacijama, zbog toga je prilično nejasno kako su Grujić i Maksimović dobili prednost. Jedino zbog čega bi se ovakva odluka mogla opravdati, sa fudbalskog stanovišta, je što su njih dvojica mlađi i velika budućnost reprezentacije. Ali nije baš čest slučaj da se podmlađivanje vrši na Svetskom prvenstvu, najznačajnijem takmičenju u četvorogodišnjem ciklusu, koje treba da vrhunac nekog tima, a ne u nekim narednim kvalifikacijama.

Naizgled sve deluje savršeno kada su u pitanju zadni vezni. Matić i Milivojević starteri, Grujić i Maksimović zamene. Međutim, kako je u prednjim linijama ozbiljna konkurencija, moguće je da će se Krstajić odlučiti da žrtvuje jednog zadnjeg veznog kako bi odveo više ofanzivnijih igrača. U tom slučaju biraće se između Grujića i Maksimovića. Na strani Grujića je to što je dobio više minuta u četiri utakmice koliko je Krstajić na čelu nacionalnog tima, dok je na strani Maksimovića ipak igranje u daleko jačoj španskoj elitnoj diviziji. Blaga prednost očekuje se da ipak bude na Grujićevoj strani.

Od kada je preuzeo kormilo reprezentacije Krstajić igra sa tri ofanzivna vezna. U njegovom mandatu, na četiri prijateljska meča najčešće su počinjali Dušan Tadić, Filip Kostić i Adem Ljajić. Prva dvojica su bili standardni i u kvalifikacijama kod Slavoljuba Muslina, a kako su obojica bili standardni članovi prvih postava Sautemptona i Hamburgera, može se čak reći i među najboljim igračima tih timova, koji nisu slavno odigrali sezonu, očekuje se da njih dvojica budu sigurni putnici u Rusiju. Adem Ljajić je imao uspone i padove u Torinu i kod Siniše Mihajlovića i Valtera Macarija, ali kada god je dobijao šansu uglavnom ju je koristio na najbolji mogući način i može se reći da je bio možda i najbolji igrač Bikova ove sezone. Njegovo mesto u avionu za Rusiju takođe ne bi trebalo da dođe u pitanje.

Igrač sa daleko najvišim rejtingom u ovom delu terena bez sumnje je Sergej Milinković-Savić. Ipak, oko veziste Lacija nadvile su se ozbiljne kontroverze. Prethodni selektor nije ga pozivao i smatra se da je upravo to koštalo Muslina daljeg obavljanja posla, uprkos tome što je uspeo u primarnom cilju. Zbog povrede propustio je poslednje dve provere, ali niko ne bi trebalo da sumnja da bi „zlatni dečko“ srpskog fudbala trebalo da putuje u Rusiju i da čak bude i starter. U krugu ova četiri igrača treba tražiti startnu trojku, ispred Matića i Milivojevića, a iza Aleksandra Mitrovića. Ako se gleda „minuli rad“, odnosno igre u reprezentaciji, Tadić, Ljajić i Kostić su u prednosti i to tim redosledom. Ako se gleda minutaža Milinković-Savić je ubedljivo ispred ovog trilinga, pa slede Dušan Tadić i Filip Kostić uz neznatnu prednost u odnosu na Ljajića. Ako se gledaju golovi, ponovo je Milinković-Savić u prednosti, zatim Tadić, Ljajić i Kostić, uz minimalne razlike. Ako se gleda prosek golova po minutu, onda je isti redosled. Na kraju, ako se gleda učinak klubova, Milinković-Savić je u prednosti, sledi Adem Ljajić, Dušan Tadić i Filip Kostić. Stoga, ako se sve sublimira, statistički najrealnije je da startuju Sergej Milinković-Savić, Dušan Tadić i Adem Ljajić.

Preostali ofanzivni vezni igrači su Andrija Živković, Mijat Gaćinović i Nemanja Radonjić. Sva trojica su imala zavidne minutaže u svojim klubovima i solidne učinke. Andrija Živković je bio standardan član prve postave Benfike, igrao je i utakmice Lige šampiona i ove sezone u dresu Orlova sa Luša postigao je tri gola. Mijat Gaćinović je imao oscilacije u Ajntrahtu. Na početku je bio gotovo nezamenjiv u startnoj postavi, posle ga je Niko Kovač malo „hladio“, ali se istakao odličnim partijama u kupu, koji je tim iz Frankfurta na kraju osvojio a Gaćinović je postigao gol u finalu. Ukupno je postigao četiri gola. Nemanja Radonjić je sa Zvezdom osvojio titulu, prezimeo u Evropi, postigao neke veoma važne golove poput onog u revanšu protiv Krasnodara u plej-ofu i poslednjeg večitog derbija čime je trasirao pobedu crveno-belih. Ukupno je postigao sedam golova. Na njegovoj strani je i minutaža, ali u srpskoj ligi, daleko slabijoj od portugalske i posebno Bundeslige. Na strani Gaćinovića je najbolji odnos odigranih utakmica i golova za reprezentaciju (7/2), dok je Andrija Živković odigrao dve više, ali još nije postigao gol i manje je bio standardan u kvalifikacijama od Gaćinovića. Tu Radonjić najslabije stoji, sa samo jednom odigranom utakmicom i to tek na azijskoj turneji krajem prošle godine. Ipak, ono što Radonjića može da izdvoji u odnosu na ova dva igrača je ogroman, doduše još neiskorišćeni potencijal, koji može da bude veliki faktor iznenađenja na Svetskom prvenstvu. Ako se gledaju samo univerzalni kriterijumi, onda bi ova tri igrača redom išla Gaćinović, Živković, Radonjić. Sa tim da može da se desi da sva trojica na kraju odu na Svetsko prvenstvo, ako među četvoricom suvišnih pored već projektovanih golmana i defanzivca budu i jedan zadnji vezni (verovatno Maksimović) i jedan napadač (Luka Jović).

Marco Rosi/Getty Images

NAPADAČI

Realno Aleksandar Mitrović je prvo ime među najisturenijim igračima. Što zbog učinka u kvalifikacijama, što zbog sjajnog proleća u Fulamu i iznenađenje bi trebalo da bude da ne bude starter. Put u Rusiju se ne dovodi u pitanje.
Kada se gledaju Aleksandar Prijović i Luka Jović, iako su obojica imali odlične sezone (u Jovićevom slučaju pre se može govoriti o polusezoni), prednost je u globalu na strani Prijovića. Minutaža, broj golova, golovi po minutu (mada je tu najmanja razlika), kao i minuli rad (Prijovićevih osam utakmica i gol za reprezentaciju, dok Jović nije igrao za A tim). Jedino što je na strani „Srpskog Falkaoa“ od realnih parametara je jačina takmičenja, pošto Bundesliga i grčka Superliga nisu za poređenje. Ako se gledaju učinci njihovih klubova oba su osvojila po kup, a opet nemački je teže osvojiti od grčkog. Takođe, Jović se savršeno uklapa u proklamovanu politiku podmlađivanja i stvaranja tima za budućnost. Ali ako se sve stavi na vagu, prednost ipak treba da ode Prijoviću.

Srdjan Stevanovic, Getty Images

Dakle, ako su favoriti za bar dva prekobrojna mesta Aleksandar Jovanović i Uroš Spajić, onda za preostala dva, po ovoj analizi, konkurišu Nemanja Maksimović, Mijat Gaćinović, Andrija Živković, Nemanja Radonjić i Luka Jović. Ako bi se gledala „simetrija“, tačnije da na svakoj poziciji budu po dva igrača, onda bi siguran bio Nemanja Maksimović, a otpao Luka Jović i jedan od trilinga Gaćinović, Živković i Radonjić, a po univerzalnim kriterijumima to bi bio Radonjić. Ako bi se sva petorica tretirala podjednako po univerzalnim kriterijumima prekobrojan bi trebalo da bude sigurno Nemanja Maksimović, a za drugo mesto bi u konkurenciji bili Nemanja Radonjić i Luka Jović, sa tim da je što se minutaže tiče u prednosti Radonjić, ali po efikasnosti i jačini takmičenja svakako Jović. Stoga, opet bi to trebalo da bude Radonjić, a na Mondijal bi trebalo da idu Gaćinović, Živković i Jović.

Dakle, ako bi se gledali samo univerzalni kriterijumi, ili što bi neko možda rekao „suvoparna“ statistika 23 putnika za Rusiju sa ovog spiska Mladena Krstajiča bili bi golmani Vladimir Stojković, Marko Dmitrović, Predrag Rajković, defanzivci Branislav Ivanović, Aleksandar Kolarov, Antonio Rukavina, Duško Tošić, Matija Nastasić, Miloš Veljković, Nikola Milenković, Milan Rodić, vezisti Nemanja Matić, Luka Milivojević, Marko Grujić, Sergej Milinković-Savić, Dušan Tadić, Filip Kostić, Adem Ljajić, Mijat Gaćinović, Andrija Živković i napadači Aleksandar Mitrović, Aleksandar Prijović i Luka Jović. Ali, kao što je rečeno na početku teksta, odluka je samo i isključivo na selektoru, a on je na tom mestu jer zna još ponešto osim univerzalnih kriterijuma.