Vilijam Veb Elis bi bio ponosan

Skener 20. sep 20190:12 > 0:24
David Rogers/Getty Images

Svetski kup ili takmičenje za trofej Veba Elisa, nazvanog po tvorcu ovog sporta Vilijemu Vebu Elisu, svoju premijeru imao je 1987. Od tog inauguralnog turnira odigranog na Novom Zelandu i Australiji pa do danas postao je pravi sportski globalni fenomen.

U pitanju je zvanično treći najgledaniji sportski događaj, odmah iza neprikosnovenih Svetskog prvenstva u fudbalu i letnjih Olimpijskih igara. Ali početak ovog takmičenja nije bio nimalo lak.

Iako je ragbi jedan od najstarijih sportova, sve do kraja prošlog veka nije imao jedinstveno takmičenje za najboljeg na svetu. Samo se u prvih 20 godina prošlog veka nalazio u programu letnjih Olimpijskih igara, ali varijanta sa sedam igrača, koja se 2016. vratila na olimpijsku scenu. Evropljani, ili u ragbi terminologiji ekipe sa severne hemisfere, igrali su Kup šest nacija, koji je počeo prvo kao turnir Home Nations, jer su ga činili osnivači Engleska, Škotska, Vels i Irska. Pridružila im se Francuska 1910. a od 2000. ima današnji format pošto se velikoj petorci evropskog ragbija pridružila Italija.

Povezano

Sa druge strane, vanevropske ekipe iliti one sa južne hemisfere Novi Zeland, Australija i Južna Afrika, kao tri možda i najveće svetske sile, svakako van Starog kontinenta, sve do 1996. nisu imale svoje takmičenje, već su uglavnom igrali turneje, kako između sebe, tako i protiv „severnjaka“. Iako je ragbi imao veliku popularnost u zemljama u kojima je bio tradicionalan sport, ljudi koji su ga vodili shvatali su da je za globalnu popularnost potrebno i globalno takmičenje. Praktično od kraja Drugog svetskog rata počinje nastojanje Svetske ragbi federacije da uvede jedno takvo takmičenje. Konačno je u tome uspelo 1985. kada je na glasanju opcija za pobedila 10:6. Ovu ideju podržali su delegati Novog Zelanda, Australije, Francuske i Južne Afrike, dok su protiv glasali delegati iz Irske i Škotske. Glasovi zajedničkih delegata Engleske i Velsa su se podelili, pa je tako posle napetog glasanja ipak odlučeno da počne da se piše istorija.

Prvi turnir 1987. organizovali su Australija i Novi Zeland, a učestvovalo je ukupno 16 ekipa. Pored zemalja domaćina učešće su još uzeli Engleska, Vels, Škotska, Irska, Francuska, Fidži, Tonga, SAD, Kanada, Italija, Argentina, Zimbabve, Rumunija i Japan. Od ovih 16 reprezentacija na svim turnirima učestvovali Novi Zeland, Australija, Engleska, Vels, Škotska, Irska, Francuska, Argentina, Kanada, Italija i Japan. Do 2015. u tom društvu bila je i Rumunija, ali ona se nije plasirala za turnir u Japanu.

Mike Hewitt/ALLSPORT

Na premijeri slavio je prvi favorit Novi Zeland, ali niko nije ni sanjao da će to biti ujedno i poslednje slavlje Ol Bleksa sve do 2011. Veliki rival Australija došla je do prve titule četiri godine kasnije u Velikoj Britaniji, a onda 1995. odigran je istorijski turnir u Južnoj Africi. Tada nije ispisana samo ragbi istorija, već i čitavog sporta. To je bio i prvi turnir na kojem se pojavila Južna Afrika, koja je sa prethodna dva odsustvovala zbog Aparthejda, jer tamošnje vlasti nisu dozvoljavale bilo kakvo mešanje sa drugim rasama. Zbog toga Novi Zeland je igrao protiv Južne Afrike bez Maora. Upravo su ove dve reprezentacije igrale finale, a pobednik je odlučen posle produžetka. Džoel Stranski pogodio je dropgol za pobedu i veliko slavlje domaćih Springboksa. Te 1995. šira javnost prvi put se upoznala sa jednim od najvećih i najspektakularnijih, ne samo ragbista, već sportista uopšte Džonom Lomuom. Bio je potpuno atipično krilo. Težak skoro 120 kilograma, ali brz kao metak, bio je nezaustavljiv za protivnike. Međutim, nije imao sreću da osvoji najvažniji trofej, a sam nas je prerano napustio pre četiri godine.

Ross Setford/Getty Images

Na narednom turniru, održanom u Velikoj Britaniji i Francuskoj, prvi put je učestvovalo 20 ekipa, koliko ih ima i danas. Pobedila je Australija, a rival u finalu bila joj je Francuska, koja je šokirala Ol Blekse i Lomua. Valabisi su tako postali prva reprezentacija sa dve titule. Spremali su se za het-trik četiri godine kasnije na svom terenu. Došli su do finala, ali tada je slavila Engleska. Scenario kao osam godina ranije. Produžetak, dropgol za pobedu, a junak je bio legendarni kapiten Engleza Džoni Vilkinson. Ruže postaju prva i jedina reprezentacija sa severne hemisfere koja diže trofej čoveka, koji je u njihovoj zemlji stvorio ovu divnu igru.

Ross Land/Getty Images

Usledilo je u Francuskoj još jedno finale Engleza, ali i prvi poraz u završnoj borbi. Bolja je bila Južna Afrika, koja se izjednačila sa Australijom na večnoj listi sa po dve titule. A onda je usledilo, konačno NJIHOVO vreme. Ol Bleksi su uvek smatrani najboljom reprezentacijom, najvećim favoritom, ali uvek im je nešto falilo da to verifikuju na Svetskom kupu. Ipak, sve propuste nadoknadila je generacija predvođena Ričijem Mekouom i Denom Karterom. Prvo su 2011. na svom terenu vratili trofej posle 24 godine posta, a potom četiri godine kasnije u Velikoj Britaniji, ušli u istoriju kao prvi tim koji je odbranio trofej i izbili su na prvo mesto večne liste sa tri titule.

Ko će ispisati istoriju u Japanu?