Deki, gde su deca?

Skener 18. sep 20200:37 > 0:53
REUTERS/Marko Djurica

Crvena zvezda je ispala iz kvalifikacija za Ligu šampiona porazom od Omonije sa penala i taj neuspeh otvorio je neka pitanja.

Nedostatak klasičnog špica, nemanje zamene za povređene bekove, niti za jedinog zadnjeg veznog, jednom rečju očajna selekcija i prelazni rok. Na to se uglavnom svode analize razloga Zvezdine eliminacije. I tu nema šta da se doda, to je već postao hroničan problem rukovodstva trostrukog uzastopnog šampiona Srbije.

Usled loše odrađenog prelaznog roka, ko zna kojeg po redu kada je Crvena zvezda u pitanju, ispod radara prošao je jedan, potencijalno i značajniji momenat. To je nedavanje šanse onima koji su pre samo šest meseci proklamovani kao velika budućnost, čak i bliska, trofejnog kluba.

Kada je Vladan Milojević gurao treću godinu svog, izuzetno uspešnog mandata, jedna od glavnih zamerki bila mu je da ne daje šansu Zvezdinoj deci. Kada je odlazio sa mesta trenera crveno-belih, posle tri uzastopna plasmana u grupne faze, prvo u Ligi Evrope i evropskog proleća prvi put posle 26 godina, a onda i dva puta uzastopno u Ligu šampiona, u koju do tada nije uspevala da uđe i tri vezane titule domaćeg šampiona, Milojeviću ništa javno nije zamerano. Ali u tišini mu je zamerano da tim igra dekadentno, da nema protoka iz omladinske škole, da mladi ne dobijaju šansu i da samim tim klub nema kvalitetnu robu za prodaju.

Povezano

A onda je došao na njegovo mesto veliki ljubimac Delija Dejan Stanković, sa zavidnom igračkom karijerom, ali kao potpuni početnik u trenerskom poslu. Između ostalog, proklamovano je, i sa njegovog ali i sa mesta onih koji su ga doveli, da se pravi zaokret. Da se da veća šansa „deci“ i da se „popuni izlog“, jer pokazalo se da najveću vrednost dostižu mladi igrači. Želelo se da se ponovi situacija iz 2014. kada je Zvezda bila izbačena iz Evrope, pa je rukovodstvo na čelu sa Slavišom Kokezom (sada predsednik FSS) i Zvezdanom Terzićem (tada došao u klub iz OFK Beograda) odlučilo da se krene u strategiju radikalnog podmlađivanja. „Čast“ da na terenu sprovodi taj koncept pripala je Nenadu Lalatoviću, koji za tih godinu dana nije popuštao u toj nameri ni za pedalj. Tada je u derbiju, koji je ispostaviće se, bio presudan za titulu, najmlađi Luka Jović promašio dve fantastične šanse, a Partizan pobedio golom Drinčića 1:0.

Dejan Stanković je i krenuo u tom pravcu. Od starta prolećnog dela zapaženu minutažu dobili su Veljko Nikolić i Željko Gavrić, kao i Njegoš Petrović, koji je i kod Milojevića dobijao dosta minuta. Potom su i Srđan Babić i Radovan Pankov pojačavali minutažu, a do kraja šampionata javnosti je predstavljen i Radulović. Da je ozbiljan u ovom poslu Stanković je pokazao i na svom prvom prvenstvenom derbiju, kada je na megdan Partizanu na stadionu Rajko Mitić od starta izveo postavu u kojoj su bili istovremeno i Nikolić i Gajić i Petrović. Iako je taj meč završen 0:0, Zvezda je čak bila za nijansu bolji rival, a najbolji utisak ostavili su Nikolić i Gavrić.

Justin Setterfield, Getty Images Sport

Onda je došla korona, pa pauza, pa odluka da se plej-of ne igra, što je praktično značilo da 11 bodova viška za Zvezdu u naredna dva kola postaju nova titula. Pa onda je usledio nastavak, a ovi mladići nastavili su da dobijaju šansu. Minute su dobili i Marko Konatar koji igra na poziciji levog beka, tog famoznog levog beka na kojem je sada samo hronično roviti Rodić, kao i napadač Krstović (a svedoci smo sapunice oko napadača čitavog leta). A onda je došao derbi u polufinalu Kupa. Za razliku od prethodnog prvenstvenog, koji se igrao u Zvezdinoj kući, ovaj se igrao u Humskoj. U prvenstvu se igralo kada je Zvezda već imala 11 bodova prednosti i određenu komociju, ovog puta se direktno igralo za finale, pobednik juri trofej, poraženi ostaje bez istog. Bez sumnje, takmičarski jači intenzitet.

Šta radi Dejan Stanković? Izvodi postavu bez Nikolića, bez Gavrića, bez Babića, bez Pankova, bez Radulovića. Samo je Njegoš Petrović startovao. U nastavku su ušli Gavrić, koji je odigrao 26 i Radulović koji je odigrao 15 minuta. Crvena zvezda je taj derbi izgubila, a ni igrom nije oduševila. Dejan Stanković je u, do tada najvažnijoj utakmici u trenerskoj karijeri, odustao od onoga što je gradio do tada i izgubio.

U redu može da se donekle razume taj potez. Odraz trenerskog neiskustva, želeo je ipak sa iskusnijima da krene u derbi i izgubio je. Dešava se, posebno na početku karijere. Ali svi su na to gledali kao sticanje iskustva za ono, realno važnije i sa takmičarske i posebno egzistencijalne strane – Evropu.

FK Crvena zvezda

U prvoj evropskoj utakmici protiv Evrope nijedan od dečaka nije zaigrao. Protiv Tirane Veljko Nikolić je odigrao svih 90 minuta, dok je Njegoš Petrović odigrao 82. A onda je usledio najvažniji meč protiv Omonije. Pobeda je obezbeđivala evropsku jesen i preko potreban mir. Na toj utakmici šansu je dobio samo Željko Gavrić i to tek u produžetku, odigravši poslednjih 20 minuta. Nikolić je bio na klupi, Babić već spakovao kofere za Portugaliju, a ostali nisu ni doputovali na „Rajsko Ostrvo.“

Dakle, suma sumarum, u četiri najvažnije utakmice u kojoj je kao trener Dejan Stanković vodio tim momcima zbirno je dao 241 minut, ili jedva 10 minuta svakom u proseku po meču. Ta brojka je u ogromnoj disproporciji sa brojkama koje ti momci imaju kada se računa celokupni Stankovićev mandat na klupi Zvezde. Veljko Nikolić odigrao je 18 od 22 takmičarske utakmice za 1.453 minuta, što je preko 80 minuta po utakmici, Radomir Pankov odigrao je 16 utakmica za 1.121 minut, što je 70 minuta po utakmici, Njegoš Petrović odigrao je 17 utakmica za 1.030 minuta, što je 60 minuta po meču, Željko Gavrič odigrao je 17 utakmica za 880 minuta, što je više od 50 minuta po meču, Srđan Babić je odigrao 10 utakmica za 525 minuta, što je sličan prosek kao Gavrićev i Radulović je imao manji učinak od osam utakmica i 115 minuta, oko 14 minuta po meču. Iako niko od njih nije klasičan napadač, a samo Gavrić, Radulović i nešto manje Nikolić su ofanzivnije orjentisani, svi su ovu šansu vratili golovima. Nikolić i Babić po tri, Gavrić dva, Petrović, Pankov i Radulović su se po jednom upisali u strelce, poslednji sa penala kod 3:1 protiv Radnika.

FK Crvena zvezda

A gde su oni danas? Oni imaju značajne uloge u prvenstvenim mečevima, ali kada se gledaju mečevi na ivici žileta, nema ih nigde. Ali bukvalno. Ne da su dobili šansu i nisu se pokazali, nego čak nisu dobili ni šansu. Oni su na margini. Gavrić dobija šansu tek u produžetku najvažnije utakmice, iako Aleksandar Katai igra u Nikoziji rovit i već počinje da se oseća da je umoran od 75. minuta, a samo je Gavrić pozicijski zamena. Gejlor Kanga igra utakmicu za zaborav (mada ljudi moraju da budu svesni da to što je sedam puta šutnuo nije anomalija, već njegova igra, jer da tako ne igra ne bi bilo ni golčine protiv Krasnodara, ali to je Kanga, nekada ide nekada ne), a na klupi je Nikolić. I ostaje na klupi. Sanogo dobija žuti karton u prvih pola sata, već od 70. minuta se žali na umor, pride dobija i udarce i biva povređen, ali nema ko da ga zameni, jer Njegoš Petrović nije ni doputovao. Babić koji se predstavio kao Stankovićev projekat i dao neke golove, momentalno je prodat. I to ne za velike novce. Radovan Pankov jedan od junaka pre godinu dana u Kopenhagenu nije u planovima za veliku utakmicu. Andrija Radulović ne dobija ni u prvenstvenim mečevima minute. O Konataru i Krstoviću ne vredi trošiti reči, jer to su momci koji igraju na deficitarnim pozicijama, ali njih nema nigde.

Jasno je da je Crvenoj zvezdi uvek potreban rezultat, ali Zvezda i kada je bila najjača mogla je da istrpi poneki kiks, neku godinu bez trofeja. Nije joj bilo drago, ali nije se svet rušio. Već deceniju se sluša takva priča, da ako ne bude Evrope, klub će biti pred ambisom. Pa zar dve vezane Lige šampiona nisu dovoljno donele zdravog novca da obezbedi kakav-takav mir? Zar čitava ideja sa Dejanom Stankovićem nije bila ta da se,posle sjajnih rezultata u teškim uslovima, napravi bypass, izvrši neko podmlađivanje, makar i po cenu nešto lošijeg rezultata, ali da zarad benefita, ne čak ni na duži, nego i na srednji rok? Projektovano je da su ti momci mogli klubu da donesu između 15 i 20 miliona evra. Ali oni to ne mogu ako ne igraju utakmice koje najviše donose. Jer igrač neće bogato da se proda protiv Radnika, već protiv Partizana i u Evropi.

Ti momci nisu bili bezgrešni (misli se na partije na terenu isključivo). Imali su i neke loše poteze i kikseve, ali koji mladi momci nemaju? Ti momci su takođe pokazali i neki kvalitet i talenat, što je sasvim dovoljno da se puste u arenu. Veličine koje su stasavale i kasnije proslavile Crvenu zvezdu, nisu bili stariji od njih. Šta više. Stoji da su dolasci Kange i Kataija morali da stisnu prostor toj deci, ali ne vidi se da su se uplašili te konkurencije. Da li su spremni da iskorače na najvažniju scenu? Nikada se neće znati ukoliko se ne proba.

Baš kao što je to urađeno 2014/15. Sa Lukom Jovićem, koji je promašio pobedu u derbiju, ali je sezonu na kraju završio sa šest golova a još nije imao 18 godina. I prešao je iz Zvezde u Benfiku a dogurao do Reala. Marko Grujić je prešao u Liverpul i pretvorio se u standardnog igrača Bundeslige. Predrag Rajković je otišao u Makabi, doneo klubu kao 20-godišnjak tri miliona evra a sada je najbolji golman Lige 1. Vukašin Jovanović je otišao u Zenit a već ima iskustvo igranja i ozbiljnu minutažu u Francuskoj i Španiji. Mihailo Ristić je otišao u Krasnodar, jedan od najjačih ruskih timova, a sada igra u Francuskoj. Svi oni zajedno su igrali pod Lalatovićem 2014/15. i izgubili titulu, ali je Zvezda dobila godine života i osnovu na koju su se nakalemili najbolji evropski rezultati od Barija.

Dejan Stanković koji je napravio veliko ime, veliku karijeru i postao omiljen kod mnogih ljubitelja fudbala, nalazi se pred raskrsnicom. Niko normalan neće njega apostrofirati kao glavnog krivca za to što je u Nikoziji Zvezda otišla sa samo jednim klasičnim napadačem koji tek što je došao u zemlju i bez zamena za rovite bekove. Ali on je na tom mestu koje je najvidljivije i koje nosi najveću odgovornost i zbog toga on ne može nikako da bude amnestiran. Ako ti ne insistiraš na napadaču, podjednako si kriv. Ako pristaješ da ti prodaju jedinog zdravog napadača pred najvažniju utakmicu sezone, podjednako si kriv. Ako kažeš da si insistirao na dovođenju sumnjivog 30-godišnjeg napadača iz Italije kome će utakmica Crvena zvezda-Partizan biti vrhunac karijere, koji daje gol u proseku na svakoj šestoj utakmici, onda si najveći krivac. A ako si se složio da ti njega dovedu onda si podjednako kriv. A ako odustaneš od primarne ideje, kojom si kupio navijače na početku, onda si dao savršen alibi da možeš da budeš smenjen u svakom trenutku i da se niko za tobom ne okrene.