Kako je propao holandski Rock ’n’ Roll fudbal?

Getty Images

Svako ko se ozbiljnije pozabavi tom temom zaslužuje radno mesto ili ozbiljan honorar od KNVB (Fudbalskog saveza Holandije), pogotovo ako pronađe deo odgovora na pitanje iz naslova.

Holanđani su i ranije imali nekoliko ozbiljnih padova, izgubljenih generacija i propuštenih velikih takmičenja, ali pad koji se dogodio posle Svetskog prvenstva 2014. godine epskih je razmera i, što je najgore, pad traje i dalje bez naznaka da će se uskoro zaustaviti.

Interesantno je da je Holandija prvi put posle Drugog svetskog rata igrala na SP 1974, kada je i pored sjajnog totalnog fudbala ipak izgubila u finalu od Zapadne Nemačke 2:1. Sličan tim, bez Krojfa, bio je blizu svetske titule u Argentini četiri godine kasnije, ali je stativa Rensenbrinka u 90. minutu, kod rezultata 1:1, domaćinu donela produžetke i kasnije prvu titulu svetskog prvaka.

Posle dva propuštena SP, tek generacija ’88 osvojila je evropsku titulu i ponovo je utabala stazu ka vrhu svetskog fudbala narednim generacijama. Holandija je izborila čak produžetke u finalu SP 2010, kada je Španija zasluženo osvojila titulu, a još je u svežem sećanju ekipa Luja van Gala sa poslednjeg Mundijala u Brazilu, kada je osvojeno treće mesto. Za sva vremena ostaće upisana pobeda nad Španijom u grupi 5:1.

Mnogi će reći da je Van Gal, kao i čitava fudbalska Holandija na toj utakmici otpevala labudovu pesmu. Iskusni stručnjak je prevario Špance, a Oranje predvođene Robenom i Van Persijem, eliminisali su prvaka sveta još u grupi. Do kraja Mundijala imali su i mnogo sreće. U osmini finala su preokrenuli protiv Meksika 2:1, Kostariku su prošli posle penala, na isti način su eliminisani od Argentine i u borbi za treće mesto pobedili su već ranije razbijeni Brazil sa 3:0. Treba napomenuti da je Holandija između svetskih prvenstava 2010. i 2014. na evropskom prvenstvu 2012. izgubila sve tri utakmice u grupi.

Mundijal u Brazilu značio je silazak sa velike scene fantastične generacije holandskog fudbala. U međuvremenu selekcija do 23 godine bila je prvak Evrope 2006. i 2007.godine. Najveće karijere iz tih generacija napravili su Huntelar, Babel i Drente. Mlada reprezentacija je 2013. zaustavljena je u polufinalu i danas je ta generacija praktično A selekcija Holandije.

Dean Mouhtaropoulos, Getty Images

Duži uvod bio je neophodan kao podsećanje kako je Holandija do skoro bila blizu vrha (u leto 2011. i prva na rang listi FIFA), dok je danas, posle propuštenog evropskog prvenstva, na 21. mestu.

Iako se zemlje u fudbalu pre svega posmatraju po rezultatima reprezentacije, ne računajući države sa najjačim fudbalskim ligama, još veći problem u Holandiji jeste i drastičan pad klupskog fudbala.

Već nekoliko godina dobro je poznato da su klubovi sa dna Premier lige, kao Hal ili Bornmut, mnogo bogatiji od najvećih holandskih klubova. Iako su Ajaks, PSV i Fejenord u finansijskom pogledu na nivou timova iz Čempionšipa (i to ne svih), holandski klubovi su poslednjih sezona u kvalifikacijama za evro kupove ispadali od timova iz Azerbejdžana,Škotske i (uvek neugodnog) Luksemburga…

Brojni mladi holandski igrači danas radije odlaze u B timove Premier lige nego da igraju u osrednjim ligašima u Ere diviziji. Ta situacija lakše se razume u siromašnim zemljama kao što su balkanske iz kojih mladi i talentovani fudbaleri zbog plate od desetak hiljada evra u B timovima Benfike, Porta ili Sportinga, ali nameće se pitanje zašto je to sve češći slučaj i u Holandiji, jednoj od najbogatijih zemalja na svetu?

Finansije nisu jedini problem jer uspon belgijskog fudbala istovremeno sa padom holandskog pokazuje da se dobrim planom može brzo stići do vrha.

Lars Baron/Getty Images

I tu se polako nazire odgovor na pitanje iz naslova. Holandski fudbalski savez je postao mesto u koje se odlazi zbog dobre plate za malo posla.

Druga stvar jeste prevelika sujeta (pro)sedih glava u holandskom savezu, da priznaju sebi da više nisu među najboljima, čak ni među dobrima, i da je vreme da se malo pogleda u komšilik.

Treća, vrlo indikativna i po Holanđane užasna stvar jeste da nisu uspeli da stvore igrača svetske klase već desetak godina. Ako su u današnje vreme najbolji holandski fudbaleri (ne računajući Robena), Promes, Van Dajk, Vajnaldum ili Strotman, utisak je krajnje deprimirajući.

Pa kako su svetski poznate akademije, uzor celom svetu, prestale da proizvode vrhunske igrače Poslednji koji je ličio na talenta svetske klase je Depaj, koji sada mora da beži iz Mančester Junajteda kako bi oživeo karijeru. Ali danas se takva situacija lakše podnosi kada primate mesečno po 200-300 hiljada evra.

I ranije su najtalentovaniji holandski igrači relativno rano odlazili iz zemlje. Van Persi sa 21,Roben sa 20,Van der Vart sa 22… Danas je nemoguće da igrač svetske klase kao Van Nisteloj ostane u Holandiji do 25. godine. Dovoljno je videti primer Jansena kome je dobra polusezona u AZ-u donela transfer od 20 miliona u Totenhem.

Dean Mouhtaropoulos, Getty Images

I opet se postavlja pitanje, zašto nema supertalentovanih igrača u holandskim akademijama? Primer Ajaksa je interesantan i vrlo indikativan. Frank de Bur je dao šansu mladim igračima iz akademije kao što su Tete, Ridevald, Bazur i El Gazi.

Iako su svi pokazali ozbiljan kvalitet i došli do A reprezentacije, angažovan je novi trener Piter Bos i sve ih je sklonio iz tima! Čak mu rezultati idu na ruku, ali i taj slučaj pokazuje da ni klub kao što je Ajaks nema ozbiljan i precizan plan o formiranju tima u budućnosti. Jer spomenuta četvorka trebalo je u nekom narednom periodu da bude oslonac tima, kasnije i reprezentacije i da klubu donese i rezultat i nekoliko desetina miliona evra.

Zato je šansu dobio (i iskoristio) supertalentovani Danac Dolberg. Izgleda da su i u Ajaksu videli da je lakše, uz dobrog skauta (Džon Stel Olsen), doći do igrača kao što su Ibrahimović, Eriksen ili Fišer, nego ih mukotrpno stvarati u svojoj akademiji.

Slučaj spomenute četvorice je i najbolji odgovor na pitanje zašto Holandija više nema igrače svetske klase. Zato što klubovi nemaju jasan plan kako da ih naprave. Ajaks će možda i ove sezone biti prvak i lansiraće Dolberga iz Danske, Sančesa iz Kolumbije, golmana Onanu iz Kameruna, možda i Kolumbijca Kasieru, ali reprezentacija od toga neće imati baš nikakve koristi.

Veoma ozbiljan problem u Holandiji jeste i što KNVB uopšte ne nagoveštava bilo kakav plan i ideju kako bi u dogovoru sa klubovima mogli da ukoče kola koja i dalje idu nizbrdo. Zbog toga je pad holandskog fudbala izvestan i u narednom periodu, čak i ako se reprezentacija kroz baraž domogne Mundijala u Rusiji.