Novi Nacionalni stadion

Skener 10. okt 201712:31 > 12:35
Marco Rosi/Getty Images

Možda je pravo vreme da se baš sada, u nastavsku fudbalske euforije u Srbiji, raspravlja na temu novog nacionalnog stadiona.

Posle plasmana Partizana i Crvene zvezde u Ligu Evrope i reprezentacije na svetsko prvenstvo, logično se postavlja pitanje, mada je odgovor poznat odavno.

Da, Srbiji treba(ju) moderniji stadion(i) po najnovijim kriterijumima UEFA i FIFA. Pitanje je samo ko će platiti izgradnju. Ako se kao glavni investitor javlja sama država, koja je u prethodnom periodu smanjila penzije i plate u tzv. javnom sektoru (uglavnom mizerne i pre toga), nameće se pitanje – da li je normalno da ta ista država potroši 150 miliona evra za novi stadion?

Prvo za taj novac se ne može napraviti novi stadion koji bi trebao da ima kapacitet od 60.000 mesta. Čelnici FSS su u saradnji sa gradskim službama već počeli dogovor o potencijalnoj lokaciji i glavni favoriti su Makiš i Zemun. Ali pre svega treba postaviti pitanje – zašto treba Srbiji tako veliki stadion? Ni postojeći Rajko Mitić reprezentacija osam godina nije uspela da napuni, još od utakmica sa Francuskom i Rumunijom u kvalifikacijama za svetsko prvenstvo 2010. Činjenica je da su poslednjih godina mnogo gradovi dobili nove stadione – Bukurešt, Budimpešta, Varšava, Madrid, gradovi u Ukrajini i Rusiji zbog evropskog i svetskog prvestva. Poljska i Rumunija nisu ni ranije imale velike stadione, pa je potreba za njima logična. Beograd već više od 60 godina ima dva (dovoljno) velika stadiona. U Turskoj postoje i novi nacionalni stadion, plus ih imaju Galatasaraj i Bešiktaš. Ti stadioni su često puni i retko kada imaju ispod 40 hiljada gledalaca. Slična situacija je sa Portom i Benfikom.

Maja Todić

Ako imamo u vidu osnovnu činjenicu da se stadioni grade da bi sutra bili puni, onda je odgovor na pitanje – da li nam treba novi stadion, potpuno jasan – ne treba! Koji fudbalski događaj će napuniti nacionalni stadion u Beogradu? Reprezentacija u ovim kvalifikacijama je igrala jako dobro, a posete su bile sledeće: Irska 7.896, Austrija 14.200, Vels 46.673, Moldavija 9.979 i Gruzija oko 40.000 (sa niskim cenama i deljenjem ulaznica koliko god treba). Crvena zvezda koja ima najbolji period u poslednjih deset godina, ove sezone još nije uspela da napuni stadion! Protiv Sparte je bilo oko 33.000 gledalaca, Krasnodara blizu 50.000, Bate Borisova malo preko 40.000, na derbiju oko 33.000… Ne treba zaboraviti da je stadion Crvene zvezde sagrađen da bude najveći u državi koja je imala preko 20 miliona stanovnika. Da bi crveno-beli napunili stadion, potrebne su hiljade navijača iz cele Srbije i nekadašnjih država. Crno beli takođe imaju problem da napune stadion koji ima 32.710 stolica. Koji će to onda navijači napuniti budući nacionalni stadion? Kada se reprezentacija bude plasirala na neko novo svetsko prvenstvo? A koliko će ih biti, ako bude jasno da neće moći na evropsko ili svetsko prvenstvo? Iako je to teško priznati, ali ovde u Srbiji se nacionalni tim voli manje od svog kluba. A i taj klub može da napuni stadion jednom u dve godine u najboljem slučaju. Osim ako se ne plasira u Ligu šampiona, a to ide malo teže… Kakve bi tek planove trebalo da imaju ljudi u Nemačkoj i Engleskoj gde su skoro svi stadioni puni svake nedelje i gde su ulaznice skupe!? Stadione od 100, 200.000?

Print screen/SK

I po ovom pitanju možemo zaključiti da država Srbija u 2017. godini nije uspela da se reši jednog od simbola real socijalizma – da sve mora da radi, zida i plaća- država! Ako vam je stari stadion stalno pun – zidate novi i moderniji. Iako košta mnogo – imaćete sutra i više para i tako ukrug… Ovako se čini da svi jedva čekaju da počnu da grade i zidaju, a da država sve to plaća. A od toga boljeg posla realno nema! Zamislite koliko je tu para i ko će sve da zaradi? Od prodavaca betona, sedišta do zlatnih pepeljara na kraju… Treba videti i primer Grčke koja je odlično organizovala Olimpijske igre u eri ludačkog trošenja novca (i na mnoge druge stvari), i znamo kako se završilo… A kao i kod izgradnje svih stadiona ili sportskih objekata od Brazila do Japana, sve te prvobitne proračune treba pomnožiti bar sa dva! I onda takav stadion treba održavati. I ako se pored njega budu gradili i šoping molovi i hoteli – ni njih neće biti lako napuniti.

Zar ne bi bilo logičnije i isplativije, da se klubovi lepo privatizuju, a da budući vlasnici (ne ulazeći u tematiku da li su to firme,konzorcijumi ili bogati pojedinci) – zidaju i kule vavilonske, ako misle da je to potrebno, ali za svoj novac. Novi ili stari stadioni koji bi bili temeljno renovirani – svakako i veliko DA! Ali ne od državnih para! Ovako, em imate problema sa državnim klubovima koji su u manjoj ili većoj dubiozi, em ćete potrošiti 150 miliona evra (puta dva najmanje) na izgradnju nacionalnog stadiona koje nećete moći da napunite. Ako je jedan od razloga dobijanje organizacije finala Lige Evrope ili Lige šampiona nekom prilikom – to je ipak samo pojedinačni događaj koji se dešava samo jedanput. Treba pitati ljude iz beogradske Arene kako preživljavaju sa 20-25 događaja u godini (kažu da za komercijalno poslovanje takve dvorane treba da se koristi 100 dana godišnje).

Pardon,moći će da se organizuju i koncerti na stadionu. Pitanje da li će Stounsi i Madona biti i dalje u stanju da stoje dok se stadion ne završi, a Ceca, Aca Lukas i Zdravko Čolić mogu i na Ušće!