Vukotić konačno progovorio: Ne znam zašto sam smenjen

Crna Gora 18. jun 201712:17 > 12:18
FK Budućnost

Fudbaleri Budučnosti uspeli su posle pet godina čekanja da stignu do titule u Crnoj Gori. Treće u istoriji kluba.

Nekoliko dana posle završetka šampionata u kojem je bilo mnogo uzbuđenja i turbulencija, čelnici Budućnosti su šturo saopštili da sa trenerom Miodragom Vukotićem neće biti nastavljena saradnja, a nedugo zatim imenovali Dragana Kažića za trenera prvog tima.

Vukotić se nije oglašavao. Postao je nedostupan za medije, bukvalno je nestao iz javnosti. Zid ćutanja je prekinuo saopštenjem u kojem je analizirao svoj dvogodišnji rad na klupi, dotakao se odnosa sa igračima, navijačima, bivšom i sadašnjom upravom.

„Stara poslovica kaže da je jutro pametnije od večeri. Rukovođen time, sačekao sam da seslegnu utisci i da na miru analiziram svoj, ali i učinak kluba gde sam radio protekle dve godine isa kojim sam osvojio titulu. Osećanja su pomešana. Osećam zadovoljstvo, ponos i optimizam, ali isto tako zbog određenih stvari i dozu gorčine“.

„Kao dete i kapiten Budućnosti, imenovanjem za trenera ostvario sam dugogodišnji san. Međutim, vrlo brzo, po dolasku u klub shvatio sam da ću u svom radu imati dosta problema. Pre svega, igrački kadar je bio nedefinisan, status mladih igrača poražavajući, a vrata kluba bila suširom otvorena za menadžere koji su vršljali i odvodili najkvalitetnije igrače, i uz to imali veliki uticaj na politiku kluba”, saopštio je Vukotić koji je posle prve sezone bio drugi u Crnoj Gori, igrao je i finale Kupa, ali nije stigao do trofeja.

Budućnost je poražena u finalu posle izvođenja penala. Na početku sezone koja je nedavno završena, Budućnost je u kvalifikacijama za Ligu Evrope eliminisala Rabotnički i umalo napravila veliko iznenađenje protiv Genka iz Belgije.

„U kratkom periodu smo uspeli da napravimo kostur tima. U dvomeču sa Rabotničkim izašli smo kao pobednici. Protiv Genka smo i pored lošeg suđenja, i pored toga što nam nisu svirana dva penala, nesrećno poraženi na penale. Da li treba napominjati da niko osim mene, igrača i stručnog štaba, nije verovao u Budućnost koju su gledali na terenu“.

„Rezultati iz Evrope su nam dali motiv da radimo još više, da verujemo u model igre koji smo imali u Evropi. Naravno, pojačani sa kvalitetnim igračima na pozicijama na kojima je to bilo potrebno. Međutim, uprava se još jednom oglušila na moje predloge, bolje reći vapaje. Nemo je i sa strane posmatrala napore igrača i stručnog štaba, tako da smo novo prvenstvo počeli bez
pojačanja. Uprkos tome, krenuli smo u novu sezonu veoma dobro i jesenji deo završili ubedljivo prvi sa 11 bodova prednosti u odnosu na drugoplasiranu ekipu Mladosti“.

„U drugi deo prvenstva ušli smo potpuno spremni, što smo pokazali na utakmicama protiv protiv Zete i Sutjeske. Odigrali smo ofanzivno, ali ne toliko kompaktno kao u jesenjem delu. Tada počinju problemi koje niko, pa ni ja i moj stručni štab, nismo mogli da rešimo. Posle utakmice sa Sutjeskom zbog povreda smo ostali bez pola prvog tima, čime smo izgubili kontinuitet, model i moć u igri koji nas je krasio od evropskih utakmica do meča sa ekipom iz Nikšića. Pokušavao sam sa stručnim štabom da nađem adekvatne zamene i rešenja u toku krize, ali su se iz nedelje u nedelju problemi povećavali, a alternative nisu bile na potrebnom nivou“.

„Navijačima smo ipak doneli titulu. Od prvog do poslednjeg kola smo bili prvi na tabeli, postigli smo najviše, a primili najmanje golova. Na našem primeru fudbal je pokazao koliko je nepredvidiv i uzbudljiv. U ove dve godine, koliko sam bio šef stručnog štaba, davao sam celog sebe, što se može reći i za stručni štab koji su činili Tomić, Perišić, Živaljević, kasnije i Petrović i Vuksanović. Ostvarili smo cilj koji smo sami sebi postavili i u koji smo jedino mi verovali“.

Na kraju je podvukao:

Bez ikakve analize prethodnog perioda, naša saradnja nije nastavljena. Zbog čega, ni danas minije jasno, niti saopšteno. Valjda ću jednog dana dobiti odgovor”.