Zvezdina proleća: Bari, Menhengladbah, Real, Arsenal…

FK Crvena zvezda

Prvu evropsku utakmicu Crvena zvezda je odigrala 1956. godine, a od tada je 14 puta bila barem četvrtfinalista nekog od međunarodnih takmičenja.

Najveći uspeh Crvena zvezda je ostvarila 1991. godine, kada je postala šampion Evrope. Počelo je dvomečom sa Grashopersom, a crveno-beli su odmah pokazali koliko su ozbiljni – iako je na Marakani gost poveo, Zvezda je preko Binića izborila remi, da bi u Švajcarskoj bila ubedljiva sa 4:1. Pančev i Radinović su postigli po gol, a Prosinečki je dvaput bio precizan sa bele tačke.

U revanšu je bilo 1:1, gol je dao Dragiša Binić, ali se Glazgov Rendžers u Beogradu proveo mnogo lošije – bilo je 3:0 za Zvezdu, posle autogola Brauna pogodili su Prosinečki i Pančev, a u revanšu je bilo 1:1 (Pančev i Mekoist bili su strelci).

Tada su Nemci stali na put crveno-belih, a prvi po redu bio je Dinamo Drezden. Prošli su isto kao i Rendžers, u Beogradu je bilo 3:0 golovima Prosinečkog, Binića i Savićevića, a u revanšu je Zvezda dominirala i vodila sa 2:1 (Savićević i Pančev) pre nego što su navijači domaćih počeli da divljaju, pa je meč registrovan 3:0 za crveno-bele.

https://youtube.com/watch?v=mi5QfffJNGQ

Navijači Zvezde već su bili u groznici, a Bajern je u Minhenu u prvom meču polufinala poveo golom Volfarta. Međutim, u drugom poluvremenu crveno-beli su preokrenuli golovima Pančeva i Savićevića, pa je sve već mirisalo na finale, pogotovo kada je Mihajlović postigao vodeći gol u revanšu.

U otvorenom meču sa prilikama na obe strane Bajern nije odustajao i preokrenuo je golovima Augentalera i Bendera. Ipak, Klaus Augentaler u 90. minutu zauvek se upisao u istoriju Crvene zvezde postigavši neverovatan autogol za ludnicu na Marakani i plasman u finale tima Ljupka Petrovića.

Finale je za neutralnog posmatrača bilo među najdosadnijima u istoriji, ali za Zvezdine navijače je najuzbudljivije moguće – u penal-seriji Dragan Stojković nije šutirao penal za Olimpik iz Marseja, a odlučujući gol postigao je Darko Pančev.

Tim Zvezde u finalu: Stojanović, Jugović, Marović, Šabanadžović, Belodedić, Najdoski, Prosinečki, Mihajlović, Pančev, Savićević (Stošić 84‘), Binić.

https://youtube.com/watch?v=2tkkqWJ7zP0

Još u svom prvom evropskom nastupu (1956/1957) Zvezda je dočekala proleće, u preteči današnje Lige šampiona eliminisani su Roda i CSKA Sofija, da bi u polufinalu bolja bila Fiorentina. Bila je to generacija sa Šekularcem, Borom Kostićem, Mitićem, Krivokućom…

Sledeće godine Zvezda je ispala u četvrtfinalu od Mančester Junajteda, a u sezoni 1961/1962. crveno-beli su došli do polufinala Kupa sajamskih gradova – izbačeni su Bazel, Hibernijan i Espanjol, a bolja je bila Barselona.

Na novo evropsko proleće čekalo se do sezone 1970/1971, kada je Zvezda imala sjajnu generaciju kojoj nije sve baš pošlo kako treba jer je poražena od Ujpešt Dože u gostima 2:0. Međutim, u revanšu je Filipović postigao dva gola, u strelce su se upisali i Džajić i Ostojić, pa su crveno-beli prošli dalje.

Filipović je nastavio da “rešeta“, pao je rumunski Arad zbirnim rezultatom 6:1, a u četvrtfinalu i Karl Cajs-Jena – u Nemačkoj je bilo 3:2 za domaćina, ali je u revanšu bilo čak 4:0 (Đorić iz penala, Filipović, Ostojić i Karasi).

Stevan Ostojić postigao je het-trik, strelac je bio i Slobodan Janković, pa je Zvezda savladala Panatinaikos sa 4:1 u prvoj utakmici polufinala i činilo se da je finale veoma blizu. Međutim, Zvezda je u Atini izgubila sa 3:0, a posle su se brojne senke nadvijale nad tim revanšom – da je meč namešten, da su igrači Zvezde bili otrovani hranom…

https://youtube.com/watch?v=lLu7GHAaxFE

Kako god, prilika je propuštena. Sledeće sezone došlo se do četvrtfinala Kupa pobednika kupova, 1974. do četvrtfinala Kupa šampiona, a godinu dana kasnije do polufinala Kupa pobednika kupova – izbačeni su PAOK, Avenir Begen i veliki Real Madrid na penale pred 100.000 ljudi na Marakani, ali je bolji bio Ferencvaroš.

Veliki uspeh Zvezda je ostvarila u sezoni 1978/1979. Nije delovalo da će tako biti jer je Dinamo Berlin u prvoj utakmici prvog kola UEFA kupa pobedio sa 5:2, uz het-trik Ridigera. Isti igrač postigao je gol za vođstvo i u Beogradu, ali je usledio Zvezdin rafal – Savić, dvaput Borovnica i konačno Šestić u 89. minutu za prolaz dalje.

Pao je i Sporting Hihon sa 2:1 ukupnim rezultatom, a na red je došao dvomeč o kojem će se decenijama kasnije govoriti – u Beogradu je Zvezda savladala Arsenal 1:0, Tobdžije su povele u revanšu, da bi se u 87. minutu dogodila magija Duleta Savića za prolaz Zvezde (a u Londonu muk…).

Crveno-beli su te sezone bili pretplaćeni na golove u završnici, pa je tako Savić pogodio u 86. minutu za pobedu nad VBA, a u Birmingemu je Šestić u 88. izjednačio na 1:1 i doneo Zvezdi polufinale.

Igrala je Zvezda na ivici i sa Hertom. Gol Savića u sedmom minutu bio je dovoljan za 1:0 u Beogradu, ali je u Berlinu već posle dvadesetak minuta bilo 2:0 za domaćina. Ipak, Šestić u 74. minutu daje gol i Zvezda prolazi u svoje prvo evropsko finale.

Prvi meč finala igrala je Zvezda kod kuće i povela je golom Šestića, ali je Jurišić postigao autogol za konačnih 1:1, i to u meču u kojem su crveno-beli bili nadmoćni i stvorili mnogo više prilika. U revanšu je odlučio penal u 15. minutu, neopravdano dosuđen, koj je Simonsen pretvorio u gol i ostavio Zvezdu bez trofeja.

Tim Zvezde: Stojanović, Jovanović, Miletović, Jurišić, Muslin, Jovin, Petrović, Blagojević, Milovanović (Šestić), Savić, Milosavljević. trener: Branko Stanković

https://youtube.com/watch?v=5Nblg233LLQ

Godine 1981. i 1982. Zvezda je stizala do četvrtfinala Kupa šampiona, ali tu su je zaustavljali prvo Inter, zatim i Anderleht, dok je 1986. Atletiko Madrid bio bolji u četvrtfinalu Kupa pobednika kupova.

Sledeće sezone u Kupu šampiona je Musemić, Cvetković i Đurovski pobrinuli su se za to da Panatinaikos vrati dug, a potom je ukupnim rezultatom 7:1 eliminisan Rozenborg (četiri gola Cvetkovića, tri Mrkele).

Usledio je dvomeč sa madridskim Realom i Zvezda je prvi meč dobila sa 4:2 – golove su dali Đurovski, Đurović, Cvetković i Janković, ali je na drugoj strani čuveni Ugo Sančes dvaput bio precizan, uključujući i gol u 87. minutu iz penala. To se ispostavilo presudnim jer je u revanšu Real pobedio 2:0 golovima Butragenja i Manuela Sančisa i prošao u polufinale.

Dve godine pre Barija dogodila se “ona magla sa Milanom“, a ta 1991. i trofej Kupa šampiona, potom i pobeda nad Kolo Kolom, bili su najveći, ali i poslednji veliki uspeh Crvene zvezde.

Posleratna Zvezda stvorila je neke lepe uspomene poput pobeda nad Kajzerslauternom, Lesterom, Kjevom, ali nije igrala grupnu fazu Lige šampiona, za razliku od večitog rivala, dok je proleću u Evropi sve do ove sezone najbliža bila u sezoni 2005/2006 – tada su se Kevin Gameiro i Strazbur isprečili na putu snovima, ali generacija sa trenerom Milojevićem na čelu uspela je u onome što su navijači Zvezde čekali 26 godina.