SK predstavlja: Kostarika

FIFA World Cup 1. dec 201721:43 > 21:54
Getty images/Mike Lawrie

Na papiru najlakši rival reprezentaciji Srbije u grupi E na Svetskom šampionatu će biti selekcija Kostarike.

Mike Lawrie/Getty Images

SP istorija

Reprezentacija Kostarike je do sada učestvovala na četiri Svetska šampionata, a prvi put 1990.godine. Najveći uspeh ostvarili su na prethodnom Mundijalu gde su se domogli četvrtfinala.

Na prvo Svetsko prvenstvo odveo ih je Bora Milutinović, a u Italiji su uspeli da se plasiraju u nokaut fazu, pošto su bili drugoplasirani u grupi C – prvi je bio Brazil, a iza su ostali Švedska i Škotska. Kostarika je savladala Škotsku sa 1:0 golom Kajasa, Švedsku sa 2:1 posle preokreta golovima Floresa i Medforda, a od Brazila su izgubili sa 1:0. U osminifinala su igrali protiv Čehoslovačke, koja je savila sa 4:1 uz hettrik Tomaša Skuhravog, ali je Kostarika bila u igri za prolaz sve do 76.minuta.

Na naredno učešće čekali su 12 godina, a od Mundijala u Japanu i Južnoj Koreji propustili su samo SP u Južnoj Africi 2010.godine. U drugom pokušaju nisu uspeli da ponove rezultat iz 1990.godine i nisu se plasirali u nokaut fazu. Ponovo im je Brazil bio rival u grupi, kao i Turska i Kina. Na startu su bili bolji od Kine sa 2:0 golovima Rajta i Gomeza od 61. do 65.minuta. U drugom kolu odigrali su 1:1 protiv Turske, a Parksa je izjednačio u 86.minutu. Međutim u poslednjem meču nisu uspeli da dođu do boda protiv Brazila, koji ih je pobedio sa 5:2 i zbog lošije gol razlike u odnosu na Tursku nisu prošli dalje. Solidan otpor su pružili Brazilu, od 0:3 su došli do 2:3, ali je Brazil pokazao klasu i preko Rivalda i Žuniora došao do ubedljivog trijumfa.

Jeff Zelevansky/Getty Images

Četiri godine kasnije u Nemačkoj su prošli baš loše. Bili su u grupi sa domaćinom i sa selekcijama Ekvadora i Poljske. Završili su kao poslednji u grupi A bez bodova i gol razliku 3:9. Nemci su ih savladali 4:2, a oba gola postigao je legendarni Paulo Vončop. U 2.kolu Ekvador ih je savladao sa 3:0 i tada se već znalo da dalje idu Nemačka i Ekvador. U poslednjem meču poraženi su od Poljske sa 2:1, iako su poveli golom Gomeza.

A na prethodnom Mundijalu u Brazilu prikazali su izvanredne partije i napravili najveći uspeh ikada – ušli su među osam najboljih. Kada ih je žreb smestio u grupu D bili su potpuni autsajderi, pošto su tu bili još Engleska, Italija i Urugvaj. Ali Kostarika je na kraju zauzela prvo mesto sa sedam bodova. U 1.kolu savladan je Urugvaj sa 3:1 i to psole preokreta, pošto je na poluvremenu bilo 0:1 golom Kavanija. Ali Kostarika je napravila iznenađenje, Kembel, Duarte i Urenja su bili strelci, a svi oni bi trebalo da igraju i u Rusiji.

U drugom kolu još veću senzaciju pravi Kostarika pobedom protiv Italije 1:0. Gol odluke dao je Brajan Ruiz u 44.minutu. I već su tada obezbedili plasman u narednu fazu, da bi prvo mesto u grupi osigurali remijem sa Engleskom, 0:0. U osminifinala rival je bila Grčka, Kostarika je povela preko Ruiza u 52.minutu, ali su Grci u finišu preko Papastatopulosa izborili produžetke. Pošto u dodatnih 30 minuta nije bilo golova, pristupilo se izvođenju penala, a svi igrači Kostarike su bili precizni, dok je Gekas u četvrtoj seriji promašio jedanaesterac. U četvrtfinalu su odmerili snage sa Holadnijom, meč je završen bez golova, a u penal seriji su promašili Ruiz i Umanja, pa su Holanđani otišli u polufinale. To je meč na kom je u 121.minutu ušao Krul umesto Silesena i odbranio dva penala.

Kvalifikacije

Reprezentacija Kostarike je do plasmana na završni turnir odigrala šesnaest utakmica, ostvarila devet pobeda, uz pet remija I doživela dva poraza (gol razlika 25:11). U Konkakaf zoni u finalnoj rundi kvalifikacija završila je kao druga u konkurenciji šest timova, iza Meksika, a ispred Paname Hondurasa I Sjedinjenih Američkih Država.

Na deset odigranih utakmica pobedili su u šest, tri puta odigrali nerešeno I dva puta izgubili, prvo od neprikosnovenog Meksika, a potom I od Paname u poslednjem kolu kada su već osigurali plasman u Rusiju.

Matthias Hangst/Bongarts/Getty Images

Prethodno su Kostarikanci finalnu fazu izborili osvajanjem prvog mesta u grupi B (četvrta kvalifikaciona runda) gde su bili ubedljivi sa pet pobeda I remijem u šest mečeva protiv Paname, Haitija I Jamajke. Iako je pobedila samo dva puta na poslednjih osam kvalifikacionih susreta Kostarika je plasman na Svetsko prvenstvo osigurala remijem protiv Hondurasa na svom terenu 1:1 u pretposlenjem kolu.

Gol koji ih je odveo na Mondijal, postigao je Kendal Voston u 95. minutu meča. Na golu je tokom kvalifikacija bio neprikosnoven Kejlor Navas. U odbrani su nezamenjivi Voston I Matarita, na sredini terena standardni Asofeifa, Borhes, Bolanjos, dok su napad predvodili Brajan Ruis I Markos Urenja.

Selektor

Selektor Kostarike Óscar Ramírez je rođeni pobednik. Takav je bio kao igrač i takav je i kao trener. Igrao je kao centralni vezni za samo tri kluba u rodnoj zemlji, i bez obzira na veliko rivalstvo, bio je idol navijačima u sva tri. U Alahuelenseu je osvojio četiri titule, u Saprisi tri, a dve godine između je proveo u rodnom Belenu. Svojevremeno je igrao na Mundijalu u Italiji 1990. godine i to iskustvo može da mu bude bitno kada nacionalnu selekciju Kostarike bude doveo u Rusiju.

Kao trener bio je asistent Ernánu Medfordu u Saprisi, a pratio ga je i kada je ovaj preuzeo reprezentaciju Kostarike. Samostalno je vodio Alahuelense u dva navrata i u prvoj godini bio proglašen za trenera godine.

„Slučajno“ je seo na klupu kao selektor, pošto je trebalo da bude prvi trener u stručnom štabu slavnog Paula Vončopa. Ali, pošto su neke stvari suđene da se dese, samo par nedelja od preuzimanja selekcije „Tikosa“ Vončop je bio umešan u bizaran incident na jednom meču U-23 selekcije kada je prvo bio nezadovoljan suđenjem, a onda je u sebi kanalisao Erika Kantonu i potukao se sa navijačem koji ga je provocirao na tribinama. Posle pritiska javnosti legenda je morala da abdicira, a Oskar Ramirez je preuzeo kormilo i odveo Kostariku na završni turnir SP i to na drugo takmičenje zaredom.

Gledali smo ove godine kako Kostarika igra na CONCACAF Gold Cup-u (gde je stigla do polufinala i trećeg mesta, bez poraza na 4 meča), kroz kvalifikacije su – u zoni u kojoj ništa nije jednostavno – u istorijskoj završnici i golom u petom minutu nadoknade u meču sa Hondurasom stigli do drugog mesta iza Meksika, sa po 4 pobede i remija i 2 poraza.

Kakav fudbal igra Ramirezova Kostarika? Brz, fanatičan, sa puno kratkih pasova i sa konstantnim pritiskom navalnog reda na odbranu protivnika. Možda je ključna njihova duel igra i broj ponovo osvojenih lopti. Imaju problema sa koncentracijom tokom svih 90 minuta, ali nikada ne odustaju bez obzira na to kakav je rezultat i ko je protivnik.

Tri zvezde

Selekcija Kostarike je objektivno anonimna. Iako su na prošlom Mundijalu zadivili svet dobrim partijama, nekako su skoro četiri godine objektivno bili u drugom planu. Prva zvezda selekcije je golman Reala Kejlor Navas. Šta reći o golmanu koga gledamo iz nedelje u nedelju (ako nije povređen). Dobar, siguran, racionalan… Bitan igrač u reprezentaciji je i Selso Borhes vezista Deportiva. Važni igrači su i desni bek Seltika Gamboa, levi bek Sanderlenda Brajan Oviedo.

Shaun Botterill, Getty Images Sport

Status glavnog igrača oko koga se vrti u igri ima iskusni ofanzivni vezista Sportinga Brajan Ruiz, koji je daleko od tima, sa minimalnom minutazom, što znači da na Svetsko prvenstvo dolazi svez i odmoran. Napadač Betisa Džoel Kempbel je uvek igrač koji može da napravi problem. 

Taktika

Na planeti nema mnogo reprezentacija u čiju se taktiku unapred možete pouzdati kao Kostarika, još od doba kada ih je Horhe Luis Pinto pripremio za status najprijatnijeg iznenađenja prethodnog Mondijala. Možemo je opisati kao Advanced Muslin, mada bi možda preciznije bilo zvati je Muslin Ultradefensive. Principijelno radi se o istom sistemu, koji bi bilo precizno zvati 3-4-2-1, i u kojem sedam igrača ima prevashodno defanzivne zadatke, dok u napadu trojici saigrača pomoć u fazi igre dolazi gotovo isključivo od bekova, uz povremenu pomoć jednog od dvojice centralnih veznih.

Ispred Kejlora Navasa stoji tročlani štoperski niz, što je standardni koncept u većini selekcija Centralne Amerike i severnih delova Južne Amerike. Kulturološka razlika Kostarike u odnosu na susede ovde se najbolje vidi – Tikosi dolaze iz daleko najbogatije zemlje u regionu, koja je uslovila da su njihovi defanzivci značajno tehnički jači od onih koje imaju Panama, Honduras ili Ekvador, ali se i dalje radi o krupnim i snažnim momcima. Pop pravilu desnu stranu te trojke čini Đankarlo Gonsales iz Bolonje, dok u sredini stoji Seltikov Kristijan Gamboa, a levo espanjolov Oskar Duarte ili Fransisko Kalvo, koji igra u MLS. Ta prednost u tehnici omogućuje im da pomažu u ranoj fazi izgradnje napada, bilo dugim loptama ka primarnom plejmejkeru ili direktno do najisturenijeg napadača, ili iznošenjem do centra. Kasnije ćemo se vratiti na drugu prednost koju tehnički kvalitet donosi.

Štopersku liniju sa bokova pokrivaju bekovi spremni da istrče do protivničke linije šesnaesterca, ali sa mnogo obaveznijom igrom u odbrani u odnosu na srpske bekove iz prethodnih kvalifikacija. Ukoliko je jedan od njih Brajan Ovijedo, izuzetno talentovani, ali prečesto povređeni fudbaler Sanderlenda, on je i izuzetno potentno napadačko oružje, jer osim centaršuta ima i vrhunski dribling. Hose Salvatijera, koji po pravilu igra desno, igra za selektora Alvaresa od početka karijere, jer su zajedno bili u Alahuelenseu, i upravo ga je taj stručnjak uveo u državni tim.

Aitor Alcalde, Getty Images

Veteran iz La Korunje Selso Borhes čuva spreda svoj defanzivni red i brine se da protok lopte bude dobar. Društvo mu prave uglavnom David Gusman i čovek zvučnog imena Jelcin Teheda, pri čemu ovaj drugi češće ulazi sa klupe.

Ključni igrač selekcije Kostarike je Brajan Ruis, dobro nam poznat iz Premijer lige i portugalskog šampionata. Ruis prima loptu koju izose njegovi saigrači, organizuje napade, često i sâm odlučuje. Od njegove lucidnosti zavisi mnogo toga, a kao i mnogi Latino igrači mnogo bolje i konstantnije igra za selekciju svoje zemlje, nego za klubove. Isto važi i za preostalu dvojicu igrača u napadačkoj trojci. Džoel Kembel godinama je čekao priliku u Arsenalu, ali zato svaki put kada obuče dres Tikosa bukvalno eksplodira. Sposoban je da napadne licem, dribla u trku, šutira sa 25 metara, istrčava na krilo. Napadač Marko Urenja, kojeg smo pratili u ruskom šampionatu i danskoj Superligi, a sada igra u MLS, ni stasom ni brzinom ne deluje opasno, ali je izuzetno spretan u protivničkom šesnaestercu i redovno daje golove za državni tim (14 do sada).

Rezervna opcija je veteran Kristijan Bolanjos, još jedan veteran danske Superlige, izuzetan dribler, koji ima najmanje defanzivnih obaveza u ekipi. Kada je potrebno promeniti ritam igre priliku dobija Johan Venegas, snažni napadač Minesota Junajteda, sposoban da napravi gužvu pred golom rivala.

S tim u vezi je i prekid kao jedno od najbitnijih napadačkih oružja Tikosa. Inteligentni defanzivci lako pronalaze slabe tačke u protivničkoj odbrani, o čemu svedoči podatak da je pet njihovih štopera za reprezentaciju dalo ukupno 15 golova.

Kostarika se lako prilagođava potrebi, u svom regionu najčešće igraju strpljivo i kontrolišu situaciju, protiv tehnički slabijih rivala, ali su brutalni kada im okolnosti omogućavaju da igraju na kontre, jer je Ruis u stanju da šalje precizne duge lopte i zadrži loptu u svakoj situaciji, a Ovijeda, Kembela i Urenju je teško juriti. Na šampionatima sveta oni su obično u takvoj situaciji, a koliko su opasni najbolje će posvedočiti Italijani i Urugvajci.