Đurovski: Ljudi su mislili da sam lud…

SK

Milko Đurovski tokom svoje igračke karijere nastupao je za Crvenu zvezdu, a zatim za Partizan, što mu mnogi navijači ni dan danas nisu oprostili.

Milko, koji živi u Sloveniji u kojoj radi kao trener, za Sportski žurnal dao je zanimljiv intervju. On je istakao da je stigao u Beograd kako bi posmatrao utakmicu finala Kupa Srbije, u kojoj će snage odmeriti fudbaleri Partizana i Crvene zvezde, koju sa klupe vodi njegov rođeni brat Boško Đurovski.

„Došao sam specijalno zbog finala Kupa Srbije! Fudbal mi je dao sve, ni ja njemu nisao ostao dužan. Javio sam drugovima da ćemo da se vidimo, susret svi jedva čekaju. I ja sam, nekako, drugi čovek kad sam ugledao tablu na kojoj piše „Dobrodošli u Srbiju”. Najbliži prijatelji, brat Boško, sin Marko i još nekoliko ljudi podeliće sa mnom ovo kratko vreme u dragom Beogradu. „… Koliko sam ostario, kako vreme brzo ide…”, govorio sam sebi nekoliko puta u vozilu, dok sam sedeo na mestu suvozača. Ustao sam rano, kao da polazim u prvu smenu, trljao sam stomak i srećnim me učinilo to što se nisam ugojio ni posle toliko godina. Kad sam igrao, imao sam 82 kg, sad kilaža varira od 85 do 89, ide to nekako sa godinama. Neki put skala pokaže i 90, zavisi šta jedem, a i kad“, počeo je priču Đurovski.

Nekadašnji fudbaler Zvezde i Partizana rekao je da su ga ljudi često smatrali ludim…

„Kvalitet je za mene uvek bio na prvom mestu, ne samo u fudbalu, počev od svakodnevnog života. Razmišljao sam tako i dok sam sedeo u školskoj klupi. Nikad nisam hteo povređen da igram, ljudi su mislili da sam lud. A ja, celog života – što na um, to na drum! I ne kajem se. Igrao sam za publiku, za sebe, za klub. Drugo, ako igrač povbređen izađe na utakmicu i pruži nešto, bude strelac, to je klasično iskorišćavanje. Nisam hteo da me iko žrtvuje radi interesa. Zdravlje mi je i dan danas na prvom mestu, da kucnem u drvo, nemam nikakve tegobe. Želeo sam uvek da dam sto odsto i na treningu. Ušao sam u trenerske vode i stalno govorim fudbalerima da je bolje zdrav igrač na terenu, nego rovit u igri ili u horizontalnom položaju. Onda nema vajde, niko“.