Pantelić posle Partizana: Najdraži pogodak u karijeri

FK Partizan

Gol za uspomenu i dugo sećanje. Tačka. Gol kojim je Dušan Pantelić, vezista niškog Radničkog, obeležio derbi 12. kola Superlige protiv Partizana. Tačka. Gol pobede. Tačka.

Golčina. Na Čairu, prvog dana ove nedelje, gde je rezultat (1:0), gde je 78. minut oduvao sve prethodne i kasnije minute tog nadmetanja, gde se posle njega naširoko i nadugačko priča o šutu sa 20 metara i lopti van domašaja Stojkovićevih ruku. Pa, kad mnogi pričaju, hajde nešto za Sport Klub da kaže i glavni protagonist Pantelić (27).

Kude je taj Niš? Idemo u Niš, najveći grad u južnoj Srbiji…

„Najdraži pogodak u karijeri? Naravno“, ističe strelac Dušan Pantelić.

Povezano

Šta su rekli saigrači i trener Đuričić?

„Hvalili su me, nisam mogao da se odbranim. Razlog njihovih slavopojki leži i u činjenici što sam se povredio u finišu prvog poluvremena, postavljalo se pitanje da li ću da zaigram u nastavku, stradalo je stopalo, stisnuo sam zube i, eto, dogodio se detalj zbog kojeg ću biti ponosan čitavog života. Pogađao sam i ranijih godina iz takvih pozicija, vratio se na staro i upisao prvi ovosezonski gol. Da li je neko srećniji od mene? Ne verujem. A, što se povrede tiče… Otok je prisutan, moraću na snimanje, valjda ću brzo u stroj.“

Povrede su prikočile, znatno usporile vaš fudbalski razvoj?

„Tri operacije su iza mene, ukršteni ligamenti oba kolena odvojili su me duži period van terena, ali ustajao sam, bio jači od svega. Bilo, pa prošlo, ne vratilo se, a da li sam propustio šansu da ostvarim bogatiju karijeru? Protiv više sile, nažalost, nisam mogao. Žao mi je samo što je prva, ozbiljnija povreda naišla kada sam bio pred vratima mlade reprezentacije, prethodno sam prošao ostale kategorije u dresu sa državnim grbom, što bar malo nije sačekala…“

Svojevremeno ste oblačili i crno-beli dres Partizana, ispade sad ona narodna: ko će kome, ako ne svoj svome?

„Imao sam stipendijski ugovor, bio u Teleoptiku, odigrao i pet prijateljskih utakmica za Partizan, na poziv trenera Marka Nikolića, koji me trenirao i u pionirima Rada, postigao gol, imao dve asistencije i, zbog žestoke konkurencije, napustio klub, prešao u redove Voždovca. Zanimljivo, nije mi ovo prvi put da slavim u duelima sa Partizanom, bilo je 1:0 i u doba kad sam igrao za Radnik iz Surdulice, dok u sudarima sa Crvenom zvezdom nemam ni jedan trijumf.“

Ima vremena?

„Ugovor sa Radničkim izlazi u decembru, a, pošto nameravam da se otisnem preko granice…Planovi se i menjaju, zar ne?“

Fudbal nosi i snove, vremenom se oni množe, u trenutku kad se učini da potencijal nije sporan, snovi postanu intenzivniji i odlutaju, u zemlji Srbiji, ponekad i do Partizana ili Crvene zvezde. Neko ih ostvari, večina nastavi da sanja u nekom drugom pravcu. Šta je sanjao Pantelić? Proverićemo…

„Ništa posebno“, nasmejao se Pantelić.

Partizan ili Crvena zvezda?

„Može li nešto treće? Ne navijam ni za Partizan, ni za Crvenu zvezdu, reklo bi se da sam neopredeljen kad su u pitanju večiti, ja sam fudbaler i navijač Radničkog, koji će sledeće godine uzeti samo ono što je zaslužio, a, šta će to da bude…Kad mi dođe u san, javiću, obavezno“, dodao je Dušan Pantelić, heroj Radničkog, momak koji je, dolaska u Niš, promenio niz klubova (Rad, Palić, Mladenovac, Sdrem Jakovo, Teleoptik, Partizan, Voždovac, Napredak Kruševac, Bežanija, Novi Pazar, Radnik Surdulica, Janjina ).

Otac Saša. Zvezdaš. Zaposlen u trafici, nedaleko od pijace na Banovom brdu. Zaljubljenik u fudbal. Kako Dušan menja sredine, tako i Saša, logično, svojoj istoriji navijanja priključuje imena novih klubova. Kad je u ponedeljak Radnički delio megdan sa Partizanom, zapala mu je druga smena. Problem? Nije problem kad je tu gazda da ga odmeni. No, gazda je, zbog gužve u saobraćaju, stigao u poslednji čas, kad je bilo nemoguće dospeti do stana na Banjici i odgledati, od prvog minuta TV prenos iz Niša, pronađeno je, ipak, spasonosno rešenje…

„Sva sreća što je blizu kladionica. More ekrana. Oko mene, vidim i čujem po komentarima, pristalice Partizana, ja ćutim, nisam nešto posebno glasan ni kad je drugačija atmosfera, kad svi bodre tim koji je i u mom srcu, poskočio sam kad je Dušan zatresao mrežu, gotovo neprimetno. Iz pristojnosti prema okolini. I nastavio kao da se ništa značajno nije desilo. A, desilo se, bogami“, otkrio je Saša Pantelić za Sport Klub.