Legendarna dvorana "Tivoli" u Ljubljani 23. maja 1970. bila je svedok osvajanja prve zlatne medalje za jugoslovensku košarku u istoriji.

YouTube screenshot
Posle dva srebra 1963. i 1967, selektor Ranko Žeravica je Plave odveo do večnosti, do titule svetskog šampiona, utabavši zlatni put uspeha kasnijim generacijama jednog od najtrofejnijih sportova bivše države.
Jugoslavija, odnosno gradovi, Ljubljana, Karlovac, Sarajevo, Skoplje i Split, bili su domaćini Šestog planetarnog košarkaškog šampionata, a pečat istoriji dao je tim koji su činili: Ivo Daneu, Ratomir Tvrdić, Ljubodrag Duci Simonović, Vinko Jelovac, Trajko Rajković, Aljoša Žorga, Dragan Kapićić, Krešimir Ćosić, Damir Šolman, Nikola Plećaš, Dragutin Čermak i Petar Skansi.
Bila je to sjajna generacija igrača, ali ono što ih je odvajalo od drugih i bilo primer celom svetu bilo je njihovo zajedništvo. Žeravicini puleni se nisu delili na zvezde i one manje vredne, već su bili snažan kolektiv. I danas, 49 godine posle pionirskog uspeha u "Tivoliju" prva zlatna jugoslovenska generacija košarkaša se drži zajedno, okuplja se kada im mogućnosti to dozvole, a njihove čvrste veze nisu popucale ni posle ratnih sukoba devedesetih godina prošlog veka. Na žalost, Kreša Ćosić i Trajko Rajković odavno više nisu među živima.
Deo tima mogao je da bude i Zoran Slavnić, a zašto ga je Žeravica precrtao objasnio je četiri decenije kasnije kapiten tog tima Ivo Daneu.
"Pre prvenstva bili smo na pripremama u Bad Klinkiršejmu. Bili smo smešteni u starom, luksuznom hotelu, a pored nas sedele su grofice i baronice. Na večeri, Slavnić je od hleba pravio kuglice i gađao ih. Zato ga Ranko nije stavio u ekipu", rekao je Daneu.
You Tube
Jugoslavija se kao domaćin šampionata direktno plasirala u finalni krug takmičenja i do najsjajnije medalje stigla je sa pet pobeda i to protiv Italije, Brazila, Čehoslovačke, Urugvaja i odlučujuće, već pomenutog 23. maja, u duelu s Amerikancima 70:63. Ostao je upamćen i čuveni transparent s tribina ljubljanske dvorane “Luna vaša, zlata naša”, poruka Amerikancima da je osvajanje Meseca njihova stvar, a svetsko košarkaško zlato naša.
Dan kasnije, u svečarskoj atmosferi, Plavi su u poslednjem kolu izgubili od Sovjetskog Saveza, ako je to uopšte bitno.
Briljantni Krešimir Ćosić je izabran u najbolju postavu prvenstva, a podatak da među deset najboljih strelaca Mundobasketa nije bilo nijednog jugoslovenskog igrača potvrđuje da je selektor Žeravica imao skladan tim, a ne pojedince željne lične slave. Drugo mesto pripalo je Brazilu, dok je bronza otišla u Sovjetski Savez.
Finalna grupa
Jugoslavija - Italija 66:63 (28:24)
Jugoslavija - Brazil 80:55 (40:26)
Jugoslavija - Čehoslovačka 94:84 (42:40)
Jugoslavija - Urugvaj 63:45 (39:26)
Jugoslavija - SAD 70:63 (35:32)
SSSR - Jugoslavija 89:72 (49:38)
Konačan plasman
1. Jugoslavija
2. Brazil
3. SSSR
4. Italija
5. SAD
6. Čehoslovačka
7. Urugvaj
8. Kuba
9. Panama
10. Kanada
11. Južna Koreja
12. Australija
13. UAR
Komentari (1)
Komentar je uspešno poslat.
Slanje komentara nije uspelo.
Neispravan kod, pokušajte ponovo
GDj
Bila su to fina vremena
Odgovori 26 0