Drama Ivana Paunića – srpski košarkaš strepeo za život

Reprezentacija 28. nov 201816:16 > 16:30
Getty Image/Julian Finney

Srpski košarkaš Ivan Paunić imao je dramatično životno iskustvo, koje je moglo po njega da se završi fatalno. Bek turskog Tofaša je posle povrede kolena krajem aprila otišao na operacioni sto, ali se situacija zakomplikovala, toliko da mu je i život bio ugrožen.

Srpski košarkaš je svoje dramatično iskustvo podelio sa novinarima „Sportskog žurnala“ prilikom posete reprezentaciji, koja se priprema za mečeve protiv Izraela i Grčke.

Paunić je ispričao da se povredio na treningu Tofaša, a da je ustanovljena parcijalna ruptura ligamenta. Srpski košarkaš je operisan, a zatim je krenuo oporavak u trajanju od pet do sedam meseci. Međutim, tada je krenuo košmar. 

„Кada sam počeo sa oporavkom, krenule su i visoke temperature. Mislio sam da sam se prehladio, da sam zakačio neki virus. Ali, prošlo je desetak dana, a situacija je svakim danom bila sve gora. Odmah sam kontaktirao doktora koji mi je rekao da je to normalno posle operacije. Pritom, koleno je počelo da menja boju i da otiče. Slao sam slike i uvek dobijao isti odgovor. Sve do trenutka dok se nisam srušio na terapiji. Po rezultatima je bilo jasno da u organizmu postoji velika infekcija. Odmah sam kontaktirao doktora Vladana Stevanovića i otišao na pregled. Čim me je video, rekao je da pod hitno moram ponovo pod nož. Zbog sepse je postojala opravdana bojazan da ta izuzetno opasna bakterija ne zahvati kost i ligamente što znači da bih ostao bez noge. A, ako se raširi kroz krv, onda može da bude i fatalno. Sve u roku od sedam dana“, ispričao je Paunić

Osvajač srebrne medalje na Evrobasketu u Poljskoj 2009. godine je na sreću prebrodio sve nedaće. 

„Hteo sam da odem kući, da budem u krugu porodice. Ali rekli su mi da to ne dolazi u obzir, da je ta bakterija izuzetno opasna, da situacija nije bezazlena. Lečenje sam nastavio u bolnici na Banjici, gde sam bio pod nazorom 24 časa. Na kraju, u krevetu sam proveo 58 dana. Tokom ta dva meseca, svakog dana sam primao najjače antibiotike. Ali, temperatura nije padala. Molio sam Boga samo da se jedno jutro probudim bez temperature. Ni sam ne znam kako sam sve izdržao, ali bio je to pravi pakao. Za porodicu i mene. Ležiš, primaš najjače moguće antibiotike, a vidiš da nema poboljšanja. Tek posle 45 dana, situacija je počela da se menja. Ali, doktor Stevanović je insistirao da ležim još deset dana, da isprati stanje. Hvala Bogu sve je bilo kako treba i konačno sam izašao iz bolnice. Taj dan slavim kao drugi rođendan. Tek tada mi je doktor rekao da nije hteo da me plaši, ali da je situacija bila baš opasna“, zaključio je Ivan Paunić.