Zglob kolena – sindrom “skakačkog” kolena

Fizio tim

Skakačko koleno ili tendonitis patele je stanje koje karakteriše upala patelarne tetive. Upalni proces se najčešće javlja kao posledica hroničnog prenaprezanja tetive gde započinju promene u njenoj građi. Mikrotraumtska ostećenja nastaju primarno zbog neodgovarajućeg vremena oporavka.

Autori: dr Slađana Rakić, Dario Simonović, Fizio Group

Najčešće se javlja kod profesionalnih sportista zbog učestalih treninga i utakmica, neretko i kod rekreativaca koji imaju veliki broj treninga na nedeljnom nivou. Najviše se ispoljava kod sportista čije aktivnosti zahtevaju veliki broj skokova i trčanja na tvrdim podlogama. Priroda sporta kao sto su košarka, odbojka, rukomet, skok u dalj najčešće dovode do razvoja ovog stanja, ali to ne isključuje mogućnost da se razvije i igranjem drugih sportova.

Povezano

Jako je bitno razumeti da svaki vid disbalansa, loša tehnika skoka i doskoka, nedovoljna snaga ili izdrzljivost mišića, anatomski deformiteti kao i razni drugi faktori doprinose razvoju skakačkog kolena i često nije odgovoran samo jedan faktor. Prilikom izvođenja skoka i doskoka strukture kolena trpe najveću silu zato je neophodno da muskultura koja je uključena u pokret bude adekvatno uvežbana kako bi pravilno rasporedila silu koja se ispoljava. Ukoliko se to ne obavi pravilno dešava se preopterećenje tetive, a što je veći broj skokova povećava se šansa da povreda nastane ili da se pogorša.

Fizio tim

Lečenje patelarnog tendonitisa moze biti neoperativno i operativno (poslednji izbor). Neoperativno lečenje zavisi od individualnog stanja povređene osobe, ali najčešće uključuje prestanak sa treninzima, lediranje u ranim fazama oporavka, jako kvalitetnu fizikalnu terapiju i temeljan pristup u procesu jačanja najviše usmerenom na ispravljanje postojećih disbalansa, korekcijom šema pokreta i povećanjem snage i izdržljivosti mišića. Lečenju treba pristupiti ozbiljno i dati vremena tkivu da se oporavi, uglavnom se lečenje sprovodi 4-6 nedelja, a nekada može trajati mesecima, naravno zavisi od stanja svih zahvaćenih segmenata na početku terapije. Individualnost u pristupu i odabiru metoda lečenja je najbitniji za kvalitetan oporavak zato bi trebalo da ga vode profesionalci jer se ovde svakako ne radi o patologiji koju je moguće kvalitetno oporaviti u kućnim uslovima naročito ako se radi a hroničnom problemu koji traje godinama. Operativno lečenje ordinira lekar i uvek se ostavlja kao poslednja opcija, ali je bitno znati da nisu sva stanja rešiva samo hiruškom intervencijom.