Entoni Irvin kleknuo – prvi u svemu pa i u protestu

Plivanje 16. okt 201714:21 > 14:38
Photo by Harry How/Getty Images

Toliko puta je Entoni Irvin bio na kolenima i svi su očekivali da će pasti. I kada je bio u maničnoj depresiji, u problemima sa narkoticima i kada je shvatio da boluje od Turetovog sindroma odlučio je da ustane zauvek i napravio najveći "kambek" u istoriji plivanja. Ovoga puta, odlučio je da klekne.

Čitav svet komentariše proteste širom Sjedinjenih Država koje je prethodne godine pokrenuo Kolin Kapernik, a ove godine podržali brojni igrači iz NFL i NBA. Protest protiv rasizma postao je direktan sukob Kapernika sa NFL establišmentom i najvećih NBA zvezda sa predsednikom SAD Donaldom Trampom.

Javnost se pita da li je u pitanju sportska i ljudska solidarnost ili pomodarstvo?

Kada je u pitanju Entoni Irvin čini se da nema dileme.

Otac Entonija Irvina Džek bio je tamne puti, veteran rata u Vijetnamu, optužen za krivično delo za koje je posle rata oslobođen sumnji. Majka mu je Jevrejka, bele puti i on sam ističe značaj „mešovitog braka“ za njegov razvoj. Po prvi put se sa rasizmom susreo u ranom dobu, na samom početku karijere.

Od prvog velikog uspeha i osvajanja zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Sidneju 2000. godine, on govori o „crnačkom pitanju“ i bavi se pomenutom problematikom. U svojoj autobiografiji „Chasing Water“ pisao je o tome da do osvajanja te medalje nikada nije razmišljao o istinskim problemima zajednice Arfoamerikanaca i da je to njegovo prvo iskustvo sa pitanjem belaca – „kako je to biti crnac“?

https://twitter.com/AnthonyErvin/status/897262684151967746

Četiri godine nakon tog isksutva posvetio se humanitarnom radu i prodao svoju medalju iz Sidneja na aukciji kako bi pomogao ugroženom stanovništvu nakon zemljotresa i cunamija u Indijskom okeanu.

I tokom pauze u karijeri bavio se kampanjama protiv nacizma, rasne segregacije i borbom za jednakost, a od osvajanja nove zlatne medalje na Olimpijskim igrama 16 godina kasnije u Rio de Žaneiru radi i na neformalnom obrazuvanju omladine.

Zato je njegov potez tokom mitinga u Brazilu gde je učestvovao sa štafetom Sjedinjenih Država na 4×200 slobodno samo logična posledica, a ne marketinški potez i izgradnja imidža. Time je postao prvi plivač koji je izrazio protest na taj način.

Toliko puta su svi očekivali da će pasti kada je bio na kolenima. Ovoga puta Entoni Irvin je odlučio da klekne da bi drugi mogli da ustanu.