Čarolije na ledu

ZOI priče 9. feb 201815:37 > 23. feb 2018 10:40
Getty Images/Mike Powell

Od prvih Zimskih olimpijskih igara koje su održane 1924. godine u Šamoniju, do današnjih u Pjongčangu, desile su se mnoge izmene u programu i postavci takmičenja, a mi vas podsećamo na to koji događaji su obeležili devet decenija olimpijskih spotova na ledu.

Bob

Bob u muškoj konkurenciji nalazi se na programu Zimskih olimpijskih igara od 1924. godine, dok su takmičenja u ženskoj konkurenciji na najveću sportsku planetarnu smotru uvrštena 2002. godine u Solt Lejk Sitiju.

Takmičenje u bobu održava se u tri kategorije. Dve su za muškarce, jedna za žene – muškarci se takmiče u dvosedu i četvorosedu, a žene samo u dvosedu.

Samo 1928. godine u Zankt Moricu muškarci su se takmičili u petosedu, dok su na svim ostalim ZOI vozili četvorosed.

Američki bobisti na čelu sa Bilijem Fiskeom osvojili su zlato na Igarama u Lejk Plesidu 1932. godine. U toj postavi našao se i Edi Igan, koji je bio bokserski šampion na letnjim Igrama 1920. godine. 

ZOI u Skvo Valiju ostale su upamćene kao jedine Igre na kojima nije bilo takmičenja u bobu. Organizacioni komitet tada je odbio da izgradi skupu stazu za bob za samo devet nacija koje je te godine trebalo da se takmiče.

Jamajka je 1988. prvi put u istoriji učestvovala na ZOI u kanadskom Kalgariju. Taj događaj inspirisao je snimanje holivudskog filma „Cool runnings“. 

Amerikanka Voneta Flauers postala je prva tamnoputa sportistkinja koja se okitila zlatom na ZOI, i to u bobu 2002. godine u Solt Lejk Sitiju. 

Getty images/Harry How

Sankanje

Sankanje važi za najbrži sport na ledu. Takmičari se trkaju niz specijalno dizajniranu stazu, ležeći na sankama na leđima, nogama prema napred, samo nekoliko centimetara od leda. Takmičenje u sankanju je prvi put na Zimskim olimpijskim igrama održano 1964. godine u Insbruku.

Postoje četiri discipline u sankanju – muška i ženska pojedinačna konkurencija, dublovi i mešovita štafeta. Mešovita štafeta je u program Igara uvrštena 2014. godine u Sočiju, a u njoj se rezultati muškog i ženskog singla i muškog dvojca (ukupno tri rezultata) računaju kao jedinstven rezultat.

U dublovima se takmiče muškarci. Iako je i ženama takmičenje u toj disciplini takođe dozvoljeno, one to veoma retko čine.

Britanac koji je trebalo da se takmiči u sankanju na ZOI 1964. godine u Insbruku tragično je nastradao na stazi, samo nedelju dana pre otvaranja tih Igara.

Četiri godine kasnije na ZOI u francuskom Grenoblu, istočnonemačke takmičarke Ortrun Enderlajn i Ana-Marija Miler, u pokušaju da dođu do stopostotnog učinka tako što će osvojiti sva takmičenja u sankanju koja su se te godine održavala, diskvalifikovane su zbog toga što je otkriveno da su klizači njihovih sanki bili zagrejani, što im je omogućilo dodatnu brzinu.

Nemac Georg Hakl na ZOI u Naganu 1998. godine postao je šesti olimpijac koji je na istom takmičenju trijumfovao na trima uzastopinim Igrama. Četiri godine kasnije okitio se srebrom u Solt Lejk Sitiju, što ga je učinilo prvim sportistom koji je osvojio pet medalja u jednoj disciplini. 

Sankaški centar vredan 105 miliona dolara, koji se nalazi na jugoistočnoj strani planine Blekomb u Britanskoj Kolumbiji i ima 16 zaokreta i pad od 152 metra, korišćen je na ZOI 2010. godine i najveći je centar tog tipa u svetu. 

Gruzijac Nodar Kumaritašvili tragično je nastradao u probnoj vožnji u kanadskom Vistleru dan pre otvaranja Igara.

Robert Laberge/Getty Images

Skeleton

Skeleton je sport sličan sankanju, u kojem sportisti leže potrbuške na sankama, u položaju glavom prema napred.

Skeleton je na programu ZOI bio 1928. godine u Zankt Moricu, pa ponovo 1948. na istom mestu.

Posle dugog prekida ponovo je uvršten u program  ZOI 2002. godine, i to u muškoj i u ženskoj konkurenciji.

Skeleton je verzija sankanja sa „glavom napred“ i vozi se na istoj stazi kao i bob. Sanke koje se koriste u skeletonu nemaju kočioni mehanizam, a takmičari mu određuju pravac pokretima tela i dostižu brzinu i do 130 km/h.

Amerikanac Dženison Hiton osvojio je prvo olimpijsko zlato u skeletonu u Zankt Moricu 1928. godine, pošto je pobedio svog brata Džona, koji se tom prilikom okitio srebrom.

Drugo takmičenje u toj disciplini održano je 20 godina kasnije, takođe u švajcarskom ski centru. Na tim Igrama Džon Hiton je došao do srebrnog odličja, isto kao i dve decenije ranije.

Na trećem olimpijskom takmičenju u skeletonu na Igrama u Solt Lejk Sitiju 2002. takmičili su se muškarci i žene. Velika Britanija je došla do medalje na svakim sledećim Igrama od tada, uključujući i one u Sočiju 2014. godine.

Rus Aleksandr Tretjako osvojio je zlato u Sočiju, ali kako je bilo problema sa uzorkom njegovog urina, medalja mu je oduzeta i 2017. mu je zabranjeno da se takmiči.

Getty Images/Clive Brunskill

Hokej na ledu

Hokej na ledu je svoj olimpijski debi imao na Letnjim olimpijskim igrama 1920. u Antverpenu. Četiri godine kasnije, kada su održane prve Zimske olimpijske igre, hokej na ledu uključen je u njihov program. Takmičenje u ženskoj konkurenciji prvi put je održano u Naganu 1998. To je bio i prvi put da je takmičenje bilo otvoreno za profesionalnce.

Na Igrama 1920. Kanada je osvojila zlato, a iza sebe je ostavila SAD na drugom, odnosno Čehoslovačku na trećem mestu.

Kanada je bila nepobeđena u hokeju na ledu na prva četiri izdanja Zimskih olimpijskih igara, a svoj prvi meč izgubila je 1936. protiv Velike Britanije, koja je tada osvojila zlato.

U Zankt Moricu 1948, Olimpijski komitet Sjedinjenih Država poslao je svoj hokejaški tim, ali isto je učinila i Hokejaška federacija. Međunarodni olimpijski komitet ih je zbog toga kaznio i obe ekipe isključio iz borbe za medalju.

Sovjetski savez se prvi put u hokeju na ledu takmičio 1956. u italijanskoj Kortini d’ Ampeco, a ne samo da se okitio zlatom u tom sportu, nego je osvojio više medalja od svih drugih zemalja.

U Oslu 1952. Kanađani su osvojili svoju sedmu zlatnu medalju na ukupno osam Igara na kojima su učestvovali. Proći će još 50 godina pre nego što će kanadski hokejaši doći do sledećeg zlatnog odličja.

Osam godina kasnije, u Skvo Valiju 1960. godine Amerikanci su, na veliku žalost Kanađana i Sovjeta, osvojili svoje prvo zlato.

Getty Images, Lutz Bongarts

Ruski hokejaški tim osvojio je svoje četvrto zlato zaredom na Igrama u Insbruku 1976. godine.
1980. u Lejk Plasidu, američki hokejaški tim došao je do pobede posle dramatičnog meča protiv Sovjetskog saveza, koji je poznat pod nazivom „Čudo na ledu“.

1998. u Naganu takmičenja u hokeju na ledu otvorena su za profesionalce, a pobednik je bila Češka. Žene su se na tim Igrama takmičile prvi put. Pobedu su odnele Amerikanke pobedom nad Kanadom u finalu 3:1.

50 godina posle osvajanja svoje poslednje zlatne medalje, Kanađani su se ponovo okitili zlatom. Kanadski ženski hokejaški tim tada je, takođe, pobedio, a Amerikancima je pripalo drugo mesto u obe konkurencije. Član muškog tima Džerom Iginla postao je prvi tamnoputi sportista koji je osvojio zlatno odličje na ZOI.

U Vankuveru 2010. godine hokej na ledu odigran je prvi put na terenu manjih dimenzija (60 x 26 metara umesto 60 x 30 metara) koji odgovara NHL dimenzijama, čime je izbegnuto građenje nove dvorane.

U Sočiju 2014. godine, Kanađani su postali prvi tim kojem je pošlo za rukom da osvoji zlato na dva uzastopna izdanja Zimskih olimpijskih igara. Prethodno su u tome uspeli Sovjeti, koji su se na pobedničko postolje popeli 1984. i 1988. godine. Kada su dame u pitanju, njima je bio potreban produžetak da pobedom od 3:2 svojoj zemlji obezbede četvrto uzastopno olimpijsko zlato.

U aprilu 2017. menadžment NHL je objavilo da njihovi igrači neće učestvovati na Zimskim olimpijskim igrama u Pjongčangu.

Hokej na ledu na Igrama u Južnoj Koreji objedinio je Severnu i Južnu Koreju koje su odlučile da oforme zajednički tim u ženskoj konkurenciji.

Getty Images/Mike Powell

Umetničko klizanje

Umetničko klizanje jedan je od zimskih sportova sa najdužom tradicijom na Olimpijskim igrama. Prvi put je u program bilo uključeno 1908. na Letnjim olimpijskim igrama u Londonu, a potom i 1920. u Antverpenu. Četiri godine kasnije – 1924. u francuskom Šamoniju održane su prve ZOI, a umetničko klizanje bilo je njihov deo od tada do danas.

Postoji nekoliko disciplina u umetničkom klizanju – muška i ženska pojedinačna konkurencija, sportski i plesni parovi i ekipno takmičenje.

Na Igrama u Zankt Moricu 1928. godine, švedski klizač Jilis Grafstrem osvojio je poslednje od svoja tri uzastopna zlata u umetničkom klizanju. Prvi je koji je osvojio medalje na letnjim i Zimskim olimpijskim igrama – zlato 1920. u Antverpenu i 1924. na prvim Zimskim olimpijskim igrama u Francuskoj.

Norvežanka Sonja Heni imala je samo 11 godina kada je prvi put klizala na ZOI 1924. godine, zauzevši poslednje mesto u konkurenciji osam dama. Već na sledećim Igrama 1928. osvojila je prvo od tri olimpijska zlata, čime se izjednačila sa Grafstremom.

U Saporu 1972. godine Čehoslovak Ondrej Nepala, koji se na ZOI 1964. u Insbruku takmičio kao 13-godišnjak, osvojio je zlato u umetničkom klizanju.

Prva tamnoputa sportistkinja koja je osvojila medalju u umetničkom klizanju na ZOI je Debi Tomas. Ona je na 1988. na Igrama u Kalgariju stala na podijum osvojivši treće mesto.

Takmičenje u umetničkom klizanju 1994. godine u norveškom Lilehameru obeležile su Amerikanka Nensi Kerigan i Ukrajinka Oksana Bajul, koja je na kraju osvojila zlato. 

U Naganu 1998. godine, 15-godišnja Amerikanka Tara Lipinski postala je najmlađa sportistkinja koja je osvojila zlatnu medalju na ZOI. Ipak, tu titulu od Lipinske preuzela je Ruskinja Julija Lipnickaja, koja je na prošlim Igrama u Sočiju osvojila zlato kao šest dana mlađa.

Na Igrama 2002. u Kanadi desio se skandal kada je ruskom paru koji su činili Jelena Berežnaja i Anton Siharulidze dodeljeno zlato, dok je Kanađanima Džejmi Sal i Dejvidu Peletijeu, za koje je važilo da su imali najbolji performans, pripalo drugo mesto. MOK je naknadno i kanadskim klizačima dodelio drugi set zlatnih medalja.

Na Igrama u Sočiju 2014. prvi put je na programu bilo ekipno takmičenje, koje je moralo da bude održano dan pre ceremonije otvaranja, što je bio prvi put u istoriji ZOI.

Zlato na prošlim ZOI odneo je japanski tinejdžer Juzuru Hanju. On je prvi Japanac u istoriji Igara koji je osvojio zlatnu medalju u umetničkom klizanju, a sa osvojenih 101.45 poena postavio je novi svetski rekord.

Doug Pensinger, Getty Images Sport

Brzo klizanje

Brzo klizanje na Zimskim olimpijskim igrama odnosi se na klizanje na dugoj stazi i ima dužu istoriju od verzije na kraćim stazama. U osnovnoj i najraširenijoj verziji ovog sporta takmičari se trkaju na kružnoj stazi dužine 400 metara, koja ima unutrašnju i spoljašnju stazu. Istovemeno se trkaju dva takmičara, jedan na unutrašnjoj i jedan na spoljašnjoj. S obzirom da je unutrašnja staza kraća, takmičari tokom trke moraju više puta da zamene stazu kako bi se izjednačile udaljenosti. 

U poređenju sa prošlim Igrama u Sočiju, u Pjongčangu će se prvi put održati takmičenje u masovnom startu u muškoj i ženskoj konkurenciji.

Brzo klizanje broji 14 disciplina:

– 500m u muškoj i ženskoj konkurenciji
– 1.000m u muškoj i ženskoj konkurenciji
– 1.500m u muškoj i ženskoj konkurenciji
– 3.000m u ženskoj konkurenciji
– 5.000m u muškoj i ženskoj konkurenciji
– 10.000m u muškoj konkurenciji
– ekipna potera u muškoj i ženskoj konkurenciji
– masovni start u muškoj i ženskoj konkurenciji

Prvi olimpijac koji se okitio zlatom u brzom klizanju je Čarls Džutro, koji je pobedio u trci na 500 metara 1924. godine. 

Vreme na ZOI u Zankt Moricu 1928. godine bilo je neočekivano toplo, što je rezultiralo otkazivanjem trke u brzom klizanju na 10.000 metara.

U Oslu 1952. godine 28-godišnji norveški kamiondžija Hjalmar Andersen osvojio je tri zlatne medlje u brzom klizanju i postavio je rekord u dve discipline.

Prvi sportista koji je osvojio pet individualnih zlatnih medalja na jednim Zimskim igrama je Amerikanac Erik Hajden. On je trijumfovao u trkama na 500, 1.000, 1.500, 5.000 i 10.000 metara 1980. u Lejk Plesidu. 

Sportistkinja iz Istočne Nemačke Krista Luding-Rotenburger jedina je koja je osvojila medalje na Zimskim i Letnjim olimpijskim igrama u istoj godini. Ona je trijumfovala na trci na 1.000 metara na Igrama u Kalgariju 1988, a sedam meseci kasnije okitila se srebrnom medaljom u biciklizmu na stazi u Seulu iste godine.

U Kalgariju 1988. Holanđanka Ivon van Genip osvojila je tri zlatna odličja u brzom klizanju.
Isti rezultat ostvario je Norvežanin Johan Ulaf Kos na Igrama u Lilehameru 1994, a pored tri zlatne medalje on je postavio novi svetski rekord u svakoj disciplini.

Iste godine, Amerikanka Boni Bler osvojila je dve zlatne medalje u brzom klizanju, što ju je učinilo najuspešnijom olimpijkom – došla je do pet zlatnih medalja na tri izdanja ZOI.

Nemačka klizačica Klaudija Pehštajn osvojila je dve zlatne medalje na Igrama u Kanadi. Ona se sa četiri izdanja ZOI kući vratila sa odličjem.

Na ZOI 2010. godine, Haralds Silovs bio je prvi sportista u istoriji Zimskih olimpijskih igara koji se takmičio u brzom klizanju na dugim i kratkim stazama.

Masovni start kao olimpijska disciplina uvršten je u program ZOI u Pjongčangu.

Chris Cole/Getty Images

Brzo klizanje na kratkim stazama

Brzo klizanje na kratkim stazama održava se na kružnoj stazi dužine 111.12 metara.
Staza za ovaj sport se najčešće priprema na standardnom hokejaškom terenu, koji je dimenzija 60 puta 30 metara. Kako su krivine u relativno kratkom krugu vrlo malog radijusa, klizači u ovoj diciplini moraju da imaju odličnu tehniku, posebno u krivinama. Zbog brzine i krivina padovi u ovom sportu nisu retkost, pa je zbog toga uobičajeno oko staze postaviti spužve koje umanjuju rizik od ozlede prilikom sudara sa ogradom.

Ovaj sport inicijalno je bio demonstracioni sport na ZOI u Kalgariju 1988. godine, a postao je olimpijski na sledećim Igrama 1992. u Albervilu i od tada je na programu.

Takmičari se nadmeću u osam disciplina u klizanju na kratkim stazama:

– 500 metara u muškoj i ženskoj konkurenciji
– 1.000 metara u muškoj i ženskoj konkurenciji
– 1.500 metara u muškoj i ženskoj konkurenciji
– štafeta na 5.000 metara u muškoj konkurenciji
– štafeta na 3.000 metara u ženskoj konkurenciji

Australijanac Stiven Bredburi osvojio je prvo olimpijsko zlato za svoju zemlju 2002. u Solt Lejk Sitiju, i to na trci na 1.000 metara, kada su favoriti za medalju koji su bili ispred njega iznenada pali i ispali iz trke za odličje.

Na Igrama 2010. godine u Vankuveru Haralds Silovs postao je prvi sportista koji se takmičio na kratkim (1.500m) i na dugim stazama (5.000m).

Jedan od najboljih klizača na kratkim stazama svih vremena je Korejac Viktor An, koji je u toku karijere uzeo rusko državljanstvo i od tada se takmiči pod zastavom te zemlje. On je prvi klizač koji je osvojio zlato u sve četiri olimpijske discipline, a takođe je olimpijac sa najviše osvojenih zlatnih medalja u brzom klizanju – ima ih ukupno šest.

Frank Peters/Bongarts/Getty Images

Karling

Iako je još 1924. godine bio demonstracioni sport na Igrama u Šamoniju, karling je tek 1998. imao svoj debi kao olimpijski sport. MOK je 2006. odlučio da učesnicima Igara 1924. retroaktivno dodeli medalje.

Karling je poslužio kao demonstracija na ZOI i 1932, 1988 i 1992. godine.

Postoje tri discipline u karlingu – takmičenje u muškoj i ženskoj konkurenciji, kao i u mešovitim dublovima.

Mešoviti dublovi disciplina su koja je u program Igara uvrštena 2018. u Pjongčangu, pošto je Upravni odbor MOK tu odluku doneo u junu 2015.

Karling je sport koji se igra na ledu po kojem se gura kamenje okruglastog oblika. Dve ekipe se takmiče u guranju kamenja s jednog kraja terena na drugi, gde se nalazi velika okrugla meta iscrtana na ledu, sa ciljem da imaju što više svog kamenja najbliže centru mete. Obzirom da je to strateška igra koja iziskuje umni napor, karling se naziva i šah na ledu.

Kanada je ispisala stranice istorije u tom sportu 2014. u Sočiju kada je postala prva država koja je trijumfovala u ženskoj i muškoj konkurenciji.