sport klub

Lički međed u Rusiji

13.07.2018 | 10.35 > 10:36

Ne cveta cveće u naše preduzeće

Hrvatska će igrati u finalu Svjetskog prvenstva i ništa ne može umanjiti taj uspjeh, kako god na kraju završilo, vjerojatno najveći u povijesti hrvatskog sporta.

Shaun Botterill / Staff/Getty Image

Asus - sponzor mundijalskih dnevnika

Što god se u nedjelju dogodilo hrvatski igrači dan poslije u hrvatskoj će prijestolnici doživjeti skandiranje domaćih ljudi kojima su u trenucima opće depresije, u njihove teške živote, unijeli malo radosti. Kako god bilo, koliko god dugog daha bilo to slavlje, dobro da se dogodilo, iako, istini za volju, taj veliki sportski uspjeh neće ništa bitnije promijeniti. Gotovo nitko od ljudi koji ovih dana bodre “Vatrene” na hrvatskim trgovima neće zbog njihova uspjeha živjeti bolje. Osim duhovne satisfakcije i te kratke injekcije dopamina koja će prostrujati njihovim mozgom i donijeti im osjećaj sreće, gotovo nitko od tih navijača neće imati nikakve konkretne koristi. Slijedeći tjedan i tjedan nakon toga nastavit će se kopanje po kontejnerima, čekanje u redovima za socijalnu kuhinju, primanje ili ne primanje mizernih plaćica, svakodnevna kuknjava… Život teče dalje.

Ajde, nećemo sad o tome, prvenstvo još uvijek traje i zašto nas buditi iz lijepoga sna, čemu razbiti taj balon od sapunice dok još uvijek uživamo u njemu. No, u ovom snu nije bilo sve onako kako smo to htjeli (ili barem neki od nas) i taj balon nije uvijek bio tako šaren.

Na ovaj tekst potaknulo me rusko bodrenje Engleske u polufinalu protiv Hrvatske. Blago rečeno, kada su njihovi međusobni odnosi u pitanju tu “ne cveta cveće u naše preduzeće”. Obostrana “neljubav” je očigledna na svakom koraku u što sam se nemalo puta uvjerio ne samo ovdje, već i u Engleskoj. Kako to onda Rusi u završnici Svjetskog prvenstva navijaju za zemlju koju izrazito ne vole, protiv zemlje koju nije da vole, ali im je bila simpatična, slavenska, čak se usudim reći u nekom dijelu njihova i bratska. Ako ništa drugo, mnogi od njih su bili na ljetovanju u Hrvatskoj i otud nose lijepe uspomene. Pa kako onda da nas ne vole?

Sav trud kojega ulažemo u promociju zemlje pao je u vodu s jednim, blago rečeno, nepromišljenim potezom nakon utakmice s domaćinom. Iako se Domagoj Vida poslije ispričao šteta je napravljena i ništa to ne može promijeniti. Bilo kakvo spominjanje zemlje s kojom se vaš domaćin otvoreno ne slaže, u bilo kojem kontektsku, nije dobro. Tim više što Ukrajina niti ne nastupa na Svjetskom prvenstvu, te za to nema apsolutno nikakve potrebe, čak i da su u najboljim mogućim odnosima. Zamislite da nakon utakmice između Portugala i Engleske Cristiano Ronaldo pobjedu posveti Španjolskoj. Koliko god bezazleno bilo, u potpunosti je nepotrebno i glupo. Čemu to?!

No dobro, što je bilo bilo je, šteta je napravljena, idemo dalje. Može li se nešto napraviti da saniramo posljedice? Teško. Može li se nešto napraviti da se ovakve stvari ne ponove? Vjerojatno može, ali prvenstveno se za to moraju pobrinuti u Hrvatskom nogometnom savezu.

Sjećam se maminih ceduljica na svim mogućim i nemogućim mjestima po kući s natpisom “operi zube”. Nedavno sam prebirao neku dokumentaciju tražeći važan papir i kad sam ga našao na poleđini je naravno ponovno stajao taj dosadni podsjetnik. “Operi zube da ne moraš zubaru”, govorila bi ona, “prevencija je bitna”. Tako bi i HNS-u trebao netko ostavaljati papiriće po kući s konačnom porukom kako je prevencija bitna. Možda bi trebalo razgovarati s igračima i uputiti ih u situaciju, posebno one za koje znamo da nisu vični tom dijelu posla, koji nema veze s trčanjem po terenu za loptom. No, bilo bi lijepo kad bi samo to bio jedini problem kad je hrvatska krovna nogometna organizacija u pitanju. Nećemo sad o tome, ima vremena, I dalje slavimo, barem još neko vrijeme problemi nas ne zanimaju. Još neko vrijeme smo slijepi pored zdravih očiju i uživamo u tome.

Komentari (26)

Komentar je uspešno poslat.

Slanje komentara nije uspelo.

Neispravan kod, pokušajte ponovo

Јован

Братска земља? Које образовање има овај лички медвед? Ако одлазак ндх војника на руски фронт сматра братимљењем...

Odgovori 10 6

Nalim

Fantastična reprezentacija. Koja je imala mnogo sreće kroz žreb. Pući će od Francuza.

Odgovori 9 2

Black Moon

Dzabe im sve ako izgube..

Odgovori 1 7

* Sva polja su obavezna

Ovo je kraj vašim mukama, međed se vraća u pećinu

Ovo je kraj vašim mukama, međed se vraća u pećinu

Ovo je kraj vašim mukama, međed se vraća u pećinu

Nema više, gotovo je! Francuska je prvak, a Hrvatska odlazi kući uzdignute glave. Jučer sam razmišljao i o tome kako ću se loše osjećati ako izgubimo finale, ali začudo ne osjećam se loše, naprotiv.

Najlakša i najteža utakmica

Najlakša i najteža utakmica

Najlakša i najteža utakmica

Sinoć oko jedanaest već sam bio u krevetu, ali neće san na oči. Prevrćem se u postelji, sve mi nešto smeta, pokušavam namjestiti jastuk, pa bez jastuka, pa ovako, pa onako, ali ništa ne pomaže. Telefon je zvonio oko pola dva, a zaspao sam oko tri.

Boj ne bije svijetlo oružje, već srce u junaka

Boj ne bije svijetlo oružje, već srce u junaka

Boj ne bije svijetlo oružje, već srce u junaka

Hrvatska se priprema za posljednju utakmicu na Svjetskom prvenstvu i ponovno se osjeća duh ‘98. Iako su se okolnosti promijenile i iako sam u Rusiji, znam da je u Zagrebu atmosfera ista kao i prije dvadeset godina.

Sanjam da je Hrvatska u finalu, ne budite me!

Sanjam da je Hrvatska u finalu, ne budite me!

Sanjam da je Hrvatska u finalu, ne budite me!

Jeli ovo moguće? Je li ovo jedan od onih snova kad sanjate da ste se probudili i da nešto radite, ali u stvari još uvijek ste u dubokom snu. Hoće li me uskoro probuditi telefon “Cvijo, imaš javljanje za N1, budi kratak, ispričaj što su naši rekli nakon poraza i kad putuju u St. Petersburg.”

I Hrvatska i Engleska imaju prednosti i mana

I Hrvatska i Engleska imaju prednosti i mana

I Hrvatska i Engleska imaju prednosti i mana

Nitko, nikad i nigdje ne može unaprijed računati na pobjedu protiv Engleske, posebno ne u polufinalu Svjetskog prvenstva. Potrebno je istrčati na teren bez straha, s vjerom u svoje snage, s laganim samopouzdanjem, ali i mirne, hladne glave.

Jesmo li mi ljudi?

Jesmo li mi ljudi?

Jesmo li mi ljudi?

Mislim da je ovo jedna epizoda iz serijala “Zona sumraka”. Upao sam u neki paralelni svemir u kojem je sve logično nelogično i obrnuto. Mislim da je scenarist pretjerao, jer ovo što se trenutačno događa ne može niti približno biti istinito.

Međede, drž' gaće!

Međede, drž' gaće!

Međede, drž' gaće!

“Uzela sam ključeve od stana i lik mi kaže da je šifra na donjim vratima najvažnija godina u engleskoj povijesti. Ne znam što da upišem, kako da otvorim vrata”, panično zove supruga kad smo se tek doselili u Englesku. “Ne brini, samo upiši 1966”, odgovaram.

Kapa dolje, Rusijo!

Kapa dolje, Rusijo!

Kapa dolje, Rusijo!

Gluho je doba noći u našem stanu na Lenjinskom prospektu u Moskvi i treći put brišem, i treći put pišem, prvu rečenicu. Teško mi je započeti tekst koji bi, nakon legendarne pobjede, trebao biti tako važan i ostati upamćen kao jednako legendaran.

Hrvatska ili Rusija, pitajte Vladimira

Hrvatska ili Rusija, pitajte Vladimira

Hrvatska ili Rusija, pitajte Vladimira

Vjerojatno riskiram napisati najveću glupost u svojoj dosadašnoj novinarskoj karijeri, ali ako bih prognozu htio sažeti u jednu rečenicu, večerašnja utakmica Hrvatskoj bi mogla biti iznimno jednostavna ili nevjerojatno teška. Sve ovisi o otvaranju i ne toliko o Rusima, barem ne o onih 11 na terenu.

I mi raketu za trku imamo

I mi raketu za trku imamo

I mi raketu za trku imamo

Svakom je djetetu, pa tako prije kusur godina i meni, bio san postati astronaut. Iz ove perspektive potpuno glupavo zanimanje. Sjedneš u nekakvu kapsulu i kresnu te u svemir.

Ne vole se k'o Englez i Rus

Ne vole se k'o Englez i Rus

Ne vole se k'o Englez i Rus

Englezi vole ruski novac, a Rusi vole englesku sigurnost i tu, otprilike, završava ljubavna priča između ove dvije nacije. Rusi su u Engleskoj dobrodošli samo ako troše svoje novostečeno blago i pozitivno utječu na englesku ekonomiju.

Veliki pobjeđuju i kad loše igraju

Veliki pobjeđuju i kad loše igraju

Veliki pobjeđuju i kad loše igraju

Poslije onakve, teško izborene, pobjede i opće histerije koja vlada u domovini, kažu da treba napisati nešto epohalno, nešto herojski i lirski snažno.

Realno-optimistično-pesimisična najava

Realno-optimistično-pesimisična najava

Realno-optimistično-pesimisična najava

Kažu da je natježe biti prorok u svom selu. Dobro je da sam otišao u Rusiju, možda će mi posao ovdje biti malo lakši, a možda je i pogled trezveniji odavde nego u LaLa Landu, euforiji koja trenutačno vlada u kockastim gradovima.

Petak je dan za metak

Petak je dan za metak

Petak je dan za metak

Prvi slobodan dan na Svjetskom prvenstvu pokušat ćemo iskoristiti za neko kulturno uzdizanje, odlazak u muzej, kazalište ili nešto slično.

Naš hačapuri svagdašnji

Naš hačapuri svagdašnji

Naš hačapuri svagdašnji

Jedna od tih crtica dogodila se otprilike u ovo doba sada već prilično davne, mislim da je bila 1989. Ispravite me ako griješim i ako sam protokom vremena zaboravio godinu, no definitivno se to zbilo u smiraj sretnih dana, prije svih sranja koja su nastupila samo nešto kasnije.

Ljudi, smirite se, nismo u finalu

Ljudi, smirite se, nismo u finalu

Ljudi, smirite se, nismo u finalu

Jutro poslije čitam raznorazne osvrte stručnjaka u stilu “što je i kako odigrala Hrvatska, gdje je mogla bolje, tko je igrao, a tko nije…”. Ima tu svega, zanimljivih teza, ozbiljnih analiza i prilično neozbiljnih škrabotina, ali malo kasnije ćemo o tome.
Loading...