sport klub

Lički međed u Rusiji

13.07.2018 | 13.09 > 13:19

Boj ne bije svijetlo oružje, već srce u junaka

Hrvatska se priprema za posljednju utakmicu na Svjetskom prvenstvu i ponovno se osjeća duh ‘98. Iako su se okolnosti promijenile i iako sam u Rusiji, znam da je u Zagrebu atmosfera ista kao i prije dvadeset godina.

Slavlje reprezentativaca Hrvatske

Dan Mullan, Getty Images Sport

Slavlje reprezentativaca Hrvatske

Asus - sponzor mundijalskih dnevnika

Dosta je od toga već prošlo, ali svi točno znaju gdje su bili i u čijem su društvu pratili utakmice iz Francuske. Svi točno znaju što su jeli, koliko su piva popili i tko im je što rekao, kako su slagali misli i s kim su psovali prokletog Lilliana Thurama. Gotovo sigurno tako će neki današnji klinci u bližoj ili dalekoj budućnosti prepričavati kako je to izgledalo na tom legendarnom prvenstvu u Rusiji.

Što god sada rekli neće biti dovoljno, niti je moguće opisati što se to događalo u Kalinjingradu, Njižnom ili Moskvi. Samo neki od nas su bili te sreće i imali prigodu otići i na stadion, a većina utakmice Hrvatske prati na televiziji. Zanimljivo je kako je svima ta kolektivna uspomena jednako vrijedna i jednako upečatljiva, pa mjesto, bilo to stadio ili dnevni boravak stana u Osijek, i nije toliko bitno.

Navijači Hrvatska

Ryan Pierse/Getty Images

U nedjelju Hrvatska za svjetski naslov igra protiv Francuske. Najbitnija utakmica, ali ipak susret u kojem je naša momčad u potpunosti rasterećena pritiska, ili bi barem trebala biti. Što god se dogodilo na terenu Lužnjikija u nedjelju poslijepodne, Hrvatska će kao pobjednik izaći iz tog susreta. Nitko joj neće oduzeti naslov Svjetskog prvaka kojega je zaslužila za volju i upornost. Kako god bilo, Hrvati će ostati najveći pobjednici ovoga turnira. Tri puta su se vraćali iz ponora, tri puta su prošli put do pakla I natrag. Nekako, imam osjećaj da će u nedjelju biti lakše. Ne pitajte me zašto, svjestan sam da ispred sebe imamo najtežeg protivnika do sada i znam da taj osjećaj nije realan, ali mislim da ćemo uzeti taj mali, vrijedni pokal.

Namjerno sam danas napisao i prethodnu kolumnu u kojoj sam rekao i ono što mi se do sada nije svidjelo, kada je Hrvatskau pitanju i njezin superuspješan put. Nije slučajno da sam to htio napraviti baš danas, dva dana uoči finala jer samo hrabri mogu prihvatiti i lijepo i ružno, i dobro i loše. Samo odlučni i ustrajni mogu se pogledati u ogledalo i u dobru i u zlu. E, mislim da je Hrvatska za to i dovoljno hrabra i dovoljno odlučna. Također, ne treba zaboraviti niti podršku koju u ovim trenucima sportskog uspjeha dobiva iz svijeta. Uvijek je zanimljivo kad David pobijedi Golijata. Ovaj put je taj nesrazmjer bio još i veći i ovaj David je zaista minijaturan naspram protivnika s druge strane. Ali kako reče jedan mudar čovjek s ovih prostora: “Boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka”! Ovi junaci imaju srce za sve nas.

Mario Mandžukić

Alexander Hassenstein/Getty Images

Ne tako davno, kako to i izbornik Dalić kaže, ova reprezentacija je bila na dnu, gotovo da nije niti postojala. Sve što se moglo napraviti da sjajna generacija loše okonča posao napravilo se. Malo tko je išao tako daleko i predviđao čak i ulazak u drugi krug, a kamoli prolazak u finale. Korak po korak, skromno i samozatajno igrači i stožer napravili su sve kako bi uspjeli. Njihov rezultat je dokaz da je sve moguće.

Na kraju treba reći da je ovo uspjeh tih igrača na terenu i tih ljudi koji se o njima brinu, te ničiji više. Nitko se tu ne bi trebao upetljati i kititi njihovim perjem. Iako su političari stalna prateća ekipa na svim sportskim natjecanjima, posebno ako dobro ide, ovaj put nitko ne bi trebao biti tu. Niti u Moskvi, a još manje na dočeku u Zagrebu. Ovi dečki na terenu sve su sami obavili svojim trudom i znojem. Nitko drugi nema pravo pripisati si taj rezultat. Zato, svaka čast. Stigli ste do finala i sad uživajte! 

Komentari (14)

Komentar je uspešno poslat.

Slanje komentara nije uspelo.

Neispravan kod, pokušajte ponovo

Ništa pametno

Ne daj Bože da osvoje Hrvati, čitaćemo Medjeda do decembra.

Odgovori 16 3

My Name Is Nobody

Veli CIRO BLAZEVIC"zvali su me u Moskvu da gledam finale ALI SAM IH KULTURNO ODJ****😂😂😂

Odgovori 14 1

Marko

@My Name Is Nobody - sreća pa je kulturno!

2 1

* Sva polja su obavezna

Ovo je kraj vašim mukama, međed se vraća u pećinu

Ovo je kraj vašim mukama, međed se vraća u pećinu

Ovo je kraj vašim mukama, međed se vraća u pećinu

Nema više, gotovo je! Francuska je prvak, a Hrvatska odlazi kući uzdignute glave. Jučer sam razmišljao i o tome kako ću se loše osjećati ako izgubimo finale, ali začudo ne osjećam se loše, naprotiv.

Najlakša i najteža utakmica

Najlakša i najteža utakmica

Najlakša i najteža utakmica

Sinoć oko jedanaest već sam bio u krevetu, ali neće san na oči. Prevrćem se u postelji, sve mi nešto smeta, pokušavam namjestiti jastuk, pa bez jastuka, pa ovako, pa onako, ali ništa ne pomaže. Telefon je zvonio oko pola dva, a zaspao sam oko tri.

Ne cveta cveće u naše preduzeće

Ne cveta cveće u naše preduzeće

Ne cveta cveće u naše preduzeće

Hrvatska će igrati u finalu Svjetskog prvenstva i ništa ne može umanjiti taj uspjeh, kako god na kraju završilo, vjerojatno najveći u povijesti hrvatskog sporta.

Sanjam da je Hrvatska u finalu, ne budite me!

Sanjam da je Hrvatska u finalu, ne budite me!

Sanjam da je Hrvatska u finalu, ne budite me!

Jeli ovo moguće? Je li ovo jedan od onih snova kad sanjate da ste se probudili i da nešto radite, ali u stvari još uvijek ste u dubokom snu. Hoće li me uskoro probuditi telefon “Cvijo, imaš javljanje za N1, budi kratak, ispričaj što su naši rekli nakon poraza i kad putuju u St. Petersburg.”

I Hrvatska i Engleska imaju prednosti i mana

I Hrvatska i Engleska imaju prednosti i mana

I Hrvatska i Engleska imaju prednosti i mana

Nitko, nikad i nigdje ne može unaprijed računati na pobjedu protiv Engleske, posebno ne u polufinalu Svjetskog prvenstva. Potrebno je istrčati na teren bez straha, s vjerom u svoje snage, s laganim samopouzdanjem, ali i mirne, hladne glave.

Jesmo li mi ljudi?

Jesmo li mi ljudi?

Jesmo li mi ljudi?

Mislim da je ovo jedna epizoda iz serijala “Zona sumraka”. Upao sam u neki paralelni svemir u kojem je sve logično nelogično i obrnuto. Mislim da je scenarist pretjerao, jer ovo što se trenutačno događa ne može niti približno biti istinito.

Međede, drž' gaće!

Međede, drž' gaće!

Međede, drž' gaće!

“Uzela sam ključeve od stana i lik mi kaže da je šifra na donjim vratima najvažnija godina u engleskoj povijesti. Ne znam što da upišem, kako da otvorim vrata”, panično zove supruga kad smo se tek doselili u Englesku. “Ne brini, samo upiši 1966”, odgovaram.

Kapa dolje, Rusijo!

Kapa dolje, Rusijo!

Kapa dolje, Rusijo!

Gluho je doba noći u našem stanu na Lenjinskom prospektu u Moskvi i treći put brišem, i treći put pišem, prvu rečenicu. Teško mi je započeti tekst koji bi, nakon legendarne pobjede, trebao biti tako važan i ostati upamćen kao jednako legendaran.

Hrvatska ili Rusija, pitajte Vladimira

Hrvatska ili Rusija, pitajte Vladimira

Hrvatska ili Rusija, pitajte Vladimira

Vjerojatno riskiram napisati najveću glupost u svojoj dosadašnoj novinarskoj karijeri, ali ako bih prognozu htio sažeti u jednu rečenicu, večerašnja utakmica Hrvatskoj bi mogla biti iznimno jednostavna ili nevjerojatno teška. Sve ovisi o otvaranju i ne toliko o Rusima, barem ne o onih 11 na terenu.

I mi raketu za trku imamo

I mi raketu za trku imamo

I mi raketu za trku imamo

Svakom je djetetu, pa tako prije kusur godina i meni, bio san postati astronaut. Iz ove perspektive potpuno glupavo zanimanje. Sjedneš u nekakvu kapsulu i kresnu te u svemir.

Ne vole se k'o Englez i Rus

Ne vole se k'o Englez i Rus

Ne vole se k'o Englez i Rus

Englezi vole ruski novac, a Rusi vole englesku sigurnost i tu, otprilike, završava ljubavna priča između ove dvije nacije. Rusi su u Engleskoj dobrodošli samo ako troše svoje novostečeno blago i pozitivno utječu na englesku ekonomiju.

Veliki pobjeđuju i kad loše igraju

Veliki pobjeđuju i kad loše igraju

Veliki pobjeđuju i kad loše igraju

Poslije onakve, teško izborene, pobjede i opće histerije koja vlada u domovini, kažu da treba napisati nešto epohalno, nešto herojski i lirski snažno.

Realno-optimistično-pesimisična najava

Realno-optimistično-pesimisična najava

Realno-optimistično-pesimisična najava

Kažu da je natježe biti prorok u svom selu. Dobro je da sam otišao u Rusiju, možda će mi posao ovdje biti malo lakši, a možda je i pogled trezveniji odavde nego u LaLa Landu, euforiji koja trenutačno vlada u kockastim gradovima.

Petak je dan za metak

Petak je dan za metak

Petak je dan za metak

Prvi slobodan dan na Svjetskom prvenstvu pokušat ćemo iskoristiti za neko kulturno uzdizanje, odlazak u muzej, kazalište ili nešto slično.

Naš hačapuri svagdašnji

Naš hačapuri svagdašnji

Naš hačapuri svagdašnji

Jedna od tih crtica dogodila se otprilike u ovo doba sada već prilično davne, mislim da je bila 1989. Ispravite me ako griješim i ako sam protokom vremena zaboravio godinu, no definitivno se to zbilo u smiraj sretnih dana, prije svih sranja koja su nastupila samo nešto kasnije.

Ljudi, smirite se, nismo u finalu

Ljudi, smirite se, nismo u finalu

Ljudi, smirite se, nismo u finalu

Jutro poslije čitam raznorazne osvrte stručnjaka u stilu “što je i kako odigrala Hrvatska, gdje je mogla bolje, tko je igrao, a tko nije…”. Ima tu svega, zanimljivih teza, ozbiljnih analiza i prilično neozbiljnih škrabotina, ali malo kasnije ćemo o tome.
Loading...