sport klub

Lički međed u Rusiji

16.07.2018 | 13.27 > 13:48

Ovo je kraj vašim mukama, međed se vraća u pećinu

Nema više, gotovo je! Francuska je prvak, a Hrvatska odlazi kući uzdignute glave. Jučer sam razmišljao i o tome kako ću se loše osjećati ako izgubimo finale, ali začudo ne osjećam se loše, naprotiv.

Sam Greenwood, Getty Images Sport

Assus - sponzor mundijalskih dnevnika

Neću puno drviti po utakmici, jer sve ste već vidjeli. Nepostojeći slobodnjak za prednost Francuza, pa onda i onaj smiješni jedanaesterac za još jedno vodstvo i tu je, manje više, bio kraj priče. No, s druge strane, nećemo previše kukati, Hrvatska je ranije imala dosta sreće tako da možemo biti više nego zadovoljni učinkom Vatrenih. Danas se reprezentacija vraća kući, pa slijedi vjerujem veličanstveni doček, nakon toga još par dana slavlja i lokalnih dočeka i onda kreće buđenje, triježnjenje i vraćanje u svakodnevicu.

Taj slijedeći korak neće biti lagan. Već je Zlatko Dalić dao naslutiti kako nije siguran hoće li ostati tu gdje jest. Je li to samo licitacija ili pravo stanje stvari zaista ne znam, ali koliko ga ja poznajem mislim da je ovaj put Šuker naišao na tvrd orah kojega neće tako lagano slomiti. Ne mislim pritom na novce, jer plaću koju Dalić trenutačno prima može zaraditi u bilo kojem, čak i hrvatskom, klubu, već na njegovu nepopustljivost na pritiske pri izboru igrača. Tu će biti velikih problema. No, ajmo sad ne kvariti idilu, pustimo narod neka još malo uživa. Tako je malo ovakvih trenutaka sreće u Hrvatskoj i ako već ne ide nikako drugačije neka barem nogomet malo razveseli raju.

Reprezentativci Hrvatske

Catherine Ivill, Getty Images Sport

Reprezentativci Hrvatske

Ako se ne varam danas je moj 34. ruski dan i sutra se vraćam kući. Zaželio sam se obitelji i doma, ali daleko od toga da mi je bilo loše. Rusija je bila fantastičan domaćin. Puno toga nije savršeno funkcioniralo i Rusi nisu njemački pedantni, ali sve su uspjeli nadoknaditi svojom slavenskom dušom i velikim srcem. Mnogo puta sam osjetio nevjerojatnu srdačnost ovdašnjih ljudi. Puno sam takvih trenutaka doživio, počevši od malih, gotovo svakodnevnih susreta s nevjerojatno ugodnim i dobrodušnim ljudima, do zaista posebnih, velikih priča.

Ne mogu ih sve ovdje pobrojati, ali u lijepoj uspomeni će mi ostati susret s ocem Vasilijem. Naime, Darko i ja smo se ispred dvorane CSKA, gdje se igrao malonogometni turnir, javljali uživo za informativnu emisiju. Najbolja pozicijia za to nalazila se unutar parka crkve koja se nalazi preko puta dvorane. Tek što smo se namjestili laka koraka stiže svećenik i širi ruke. Očekivao sam da će nas upozoriti kako ne možemo tu obaviti posao, ali pitao nas je odakle smo i što radimo kad obavimo posao. Rekli smo da nemamo neke posebne planove i imamo slobodnog vremena.

sport klub

“Onda obavezno dođite sa mnom, bit ćete moji gosti, idemo nešto pojesti i kušat ćete moje odlično vino”, reče otac Vasilij. Znali smo da se takva ponuda ne odbija. Otac Vasilij nas je ugostio u crkvenim odajama, jeli smo izvrsnu janjetinu i pili njegovo prekrasno crveno i bijelo vino. Na kraju smo obišli crkvu i dobili poklone. Otac Vasilij je također zaluđen i nogometom, te je veći dio našeg razgovora bio i više nego svjetovan; o prvenstvu, Modriću, Francuzima, Zbornaji komandi i svačemu drugome. Na kraju, slikali smo se uz mali pokal svjetskoga prvaka kojega je otac Vasilij kupio poslije utakmice ruske reprezentacije koju je pratio uživo na Lužnjikiju. Obećao sam našem nevjerojatno ugodnom domaćinu poslati dar čim stignem kući i otac Vasilij će dobiti dres hrvatske reprezentacije. Nadam se da neće pročitati ove redove jer to bi trebalo biti iznenađenje. Moje isprike što privatiziram ovaj prostor, ali Darko nemoj mu reći ukoliko razmjenite koju poruku!

sport klub

Svjetsko prvenstvo je iza nas, stigli smo do kraja. Lički međed se oprašta od vas. Nadam se da vam nisam bio dosadan. Priznajem, pokušao sam vas ponekad malo i provocirati, ali iskusni ste vi, niste se dali. Najgori osjećaj za nekoga tko se trudi nešto napisati jest s druge strane ne dobiti nikakvu reakciju. Najgore je biti dosadan i čitatelja ne potaknuti na nešto, bilo što. I ljutnja i bijes i negodovanje su bolji od totalnog mrtvila, a na sreću ja sam dobio svega i više nego što sam tražio.

Također se nadam da sam vam približio ovo putovanje i da vas nisam previše ugnjavio čisto nogometnim/fudbalskim temama. Čitateljima iz Srbije se ispričavam ako sam ponekad bio previše emotivan kad su Vatreni bili u pitanju, ali tako je to. Sjetite se kako to izgleda kad vaši košarkaši osvajaju medalje ili kad Nole mlati levate s druge strane. Kad smo već kod toga, moram čestitati Noletu i nadam se da će te ga lijepo dočekati.

U svakom slučaju, bilo mi je neobično zadovoljstvo u ovih mjesec dana družiti se s vama. Pozdravlja vas i voli Vaš Lički međed!

Komentari (21)

Komentar je uspešno poslat.

Slanje komentara nije uspelo.

Neispravan kod, pokušajte ponovo

asnis

lepo je bilo ovo "druzenje", a kao sto pozeleh u 2. ili 3. tekstu, Vi se javite makar jednom mesecno, ako vec nema materijala za jednom nedeljno, da i mi ne unijasi vidimo kakva je ta Jengleska. Srecan put.

Odgovori 2 1

Бања Лука Р. Српска

Надам се и од срца вам желим да се више никад не квалификујете. А ви Срби који сте подржавали "комшије" требали сте на дочек иђи па запјевати са њиховим идолом на Тргу. Показали си ко си и шта су. Док год то не осуђују не правим разлику.

Odgovori 3 1

Uronja

G. Međede, delio sam Vaše mišljenje ali samo do dočeka. Sad se ipak osećam loše. Vi?

Odgovori 4 1

* Sva polja su obavezna

Najlakša i najteža utakmica

Najlakša i najteža utakmica

Najlakša i najteža utakmica

Sinoć oko jedanaest već sam bio u krevetu, ali neće san na oči. Prevrćem se u postelji, sve mi nešto smeta, pokušavam namjestiti jastuk, pa bez jastuka, pa ovako, pa onako, ali ništa ne pomaže. Telefon je zvonio oko pola dva, a zaspao sam oko tri.

Boj ne bije svijetlo oružje, već srce u junaka

Boj ne bije svijetlo oružje, već srce u junaka

Boj ne bije svijetlo oružje, već srce u junaka

Hrvatska se priprema za posljednju utakmicu na Svjetskom prvenstvu i ponovno se osjeća duh ‘98. Iako su se okolnosti promijenile i iako sam u Rusiji, znam da je u Zagrebu atmosfera ista kao i prije dvadeset godina.

Ne cveta cveće u naše preduzeće

Ne cveta cveće u naše preduzeće

Ne cveta cveće u naše preduzeće

Hrvatska će igrati u finalu Svjetskog prvenstva i ništa ne može umanjiti taj uspjeh, kako god na kraju završilo, vjerojatno najveći u povijesti hrvatskog sporta.

Sanjam da je Hrvatska u finalu, ne budite me!

Sanjam da je Hrvatska u finalu, ne budite me!

Sanjam da je Hrvatska u finalu, ne budite me!

Jeli ovo moguće? Je li ovo jedan od onih snova kad sanjate da ste se probudili i da nešto radite, ali u stvari još uvijek ste u dubokom snu. Hoće li me uskoro probuditi telefon “Cvijo, imaš javljanje za N1, budi kratak, ispričaj što su naši rekli nakon poraza i kad putuju u St. Petersburg.”

I Hrvatska i Engleska imaju prednosti i mana

I Hrvatska i Engleska imaju prednosti i mana

I Hrvatska i Engleska imaju prednosti i mana

Nitko, nikad i nigdje ne može unaprijed računati na pobjedu protiv Engleske, posebno ne u polufinalu Svjetskog prvenstva. Potrebno je istrčati na teren bez straha, s vjerom u svoje snage, s laganim samopouzdanjem, ali i mirne, hladne glave.

Jesmo li mi ljudi?

Jesmo li mi ljudi?

Jesmo li mi ljudi?

Mislim da je ovo jedna epizoda iz serijala “Zona sumraka”. Upao sam u neki paralelni svemir u kojem je sve logično nelogično i obrnuto. Mislim da je scenarist pretjerao, jer ovo što se trenutačno događa ne može niti približno biti istinito.

Međede, drž' gaće!

Međede, drž' gaće!

Međede, drž' gaće!

“Uzela sam ključeve od stana i lik mi kaže da je šifra na donjim vratima najvažnija godina u engleskoj povijesti. Ne znam što da upišem, kako da otvorim vrata”, panično zove supruga kad smo se tek doselili u Englesku. “Ne brini, samo upiši 1966”, odgovaram.

Kapa dolje, Rusijo!

Kapa dolje, Rusijo!

Kapa dolje, Rusijo!

Gluho je doba noći u našem stanu na Lenjinskom prospektu u Moskvi i treći put brišem, i treći put pišem, prvu rečenicu. Teško mi je započeti tekst koji bi, nakon legendarne pobjede, trebao biti tako važan i ostati upamćen kao jednako legendaran.

Hrvatska ili Rusija, pitajte Vladimira

Hrvatska ili Rusija, pitajte Vladimira

Hrvatska ili Rusija, pitajte Vladimira

Vjerojatno riskiram napisati najveću glupost u svojoj dosadašnoj novinarskoj karijeri, ali ako bih prognozu htio sažeti u jednu rečenicu, večerašnja utakmica Hrvatskoj bi mogla biti iznimno jednostavna ili nevjerojatno teška. Sve ovisi o otvaranju i ne toliko o Rusima, barem ne o onih 11 na terenu.

I mi raketu za trku imamo

I mi raketu za trku imamo

I mi raketu za trku imamo

Svakom je djetetu, pa tako prije kusur godina i meni, bio san postati astronaut. Iz ove perspektive potpuno glupavo zanimanje. Sjedneš u nekakvu kapsulu i kresnu te u svemir.

Ne vole se k'o Englez i Rus

Ne vole se k'o Englez i Rus

Ne vole se k'o Englez i Rus

Englezi vole ruski novac, a Rusi vole englesku sigurnost i tu, otprilike, završava ljubavna priča između ove dvije nacije. Rusi su u Engleskoj dobrodošli samo ako troše svoje novostečeno blago i pozitivno utječu na englesku ekonomiju.

Veliki pobjeđuju i kad loše igraju

Veliki pobjeđuju i kad loše igraju

Veliki pobjeđuju i kad loše igraju

Poslije onakve, teško izborene, pobjede i opće histerije koja vlada u domovini, kažu da treba napisati nešto epohalno, nešto herojski i lirski snažno.

Realno-optimistično-pesimisična najava

Realno-optimistično-pesimisična najava

Realno-optimistično-pesimisična najava

Kažu da je natježe biti prorok u svom selu. Dobro je da sam otišao u Rusiju, možda će mi posao ovdje biti malo lakši, a možda je i pogled trezveniji odavde nego u LaLa Landu, euforiji koja trenutačno vlada u kockastim gradovima.

Petak je dan za metak

Petak je dan za metak

Petak je dan za metak

Prvi slobodan dan na Svjetskom prvenstvu pokušat ćemo iskoristiti za neko kulturno uzdizanje, odlazak u muzej, kazalište ili nešto slično.

Naš hačapuri svagdašnji

Naš hačapuri svagdašnji

Naš hačapuri svagdašnji

Jedna od tih crtica dogodila se otprilike u ovo doba sada već prilično davne, mislim da je bila 1989. Ispravite me ako griješim i ako sam protokom vremena zaboravio godinu, no definitivno se to zbilo u smiraj sretnih dana, prije svih sranja koja su nastupila samo nešto kasnije.

Ljudi, smirite se, nismo u finalu

Ljudi, smirite se, nismo u finalu

Ljudi, smirite se, nismo u finalu

Jutro poslije čitam raznorazne osvrte stručnjaka u stilu “što je i kako odigrala Hrvatska, gdje je mogla bolje, tko je igrao, a tko nije…”. Ima tu svega, zanimljivih teza, ozbiljnih analiza i prilično neozbiljnih škrabotina, ali malo kasnije ćemo o tome.
Loading...