Dan 5: O mirnom danu i statistici

Vlada 19. jun 20189:22 > 9:22
Matthias Hangst / Staff

Sigurno niste razmišljali o tome, ali još tokom utakmice Belgija – Panama ušli smo u drugu petinu šampionata. Posle 14 od ukupno 64 duela na turniru već možemo doneti neke zaključke. Uprkos relativno malom broju golova (32, 2.29 po utakmici) takmičenje je bilo veoma uzbudljivo.

Goal Bonanza – sponzor mundijalskih dnevnika

Ako verujem glasovima koje ste dali za moju anketu (552 ukupno), skoro dve trećine vas slaže se sa mnom da je turnir iznad očekivanja, od čega 41 posto smatra da je napredak velik.

Posebno je impresivno da su glasovi tako raspoređeni iako ih je bar trećina dodeljena tokom dana 5, daleko najmanje uzbudljivog do sada. Ništa lično, svi smo to lako predvideli, svaka od tri utakmice rešena je u skladu sa očekivanjima, a sva tri puta pobednik nije hteo mnogo bolje, a poraženi nije umeo.

Meč Švedske i Južne Koreje najslabiji je na turniru. Desetkovani Taeguk ratnici simbolički su uputili jedan šut, od čeganijedan u okvir švedskog gola, iako im je i rival iz Evrope bio krajnje limitiran.

Žuti sa severa i ne podsećaju na timove iz doba Brolina, Larsona ili Zlatana, vrlo teško stvaraju šanse i najsnažnije oružje im je defanzivna organizacija. U duel sa Nemcima ulaze sa velikom prednošću, ali na osnovu viđenog potpuno nerealno deluje da mogu da im zaprete.

Belgijanci su protiv Paname držali meč pod kontrolom od početka do kraja, iako dugo nisu uspeli da nađu put do mreže. To ne treba da iznenadi bilo koga, ko je pratio kako ova belgijska generacija igra velike turnire. Od 18 golova koje su oni dali na ovih 11 utakmica (5 u Brazilu, 5 u Francuskoj), do poluvremena su postigli ukupno – dva.

Zapravo, Mertensova lepotica, iako pogođena u drugom poluvremenu, treći je najraniji gol Crvenih đavola u tom periodu, a i poslednji na meču (Lukaku, 75. minut) ušao bi u prvu polovinu, iako je dat na isteku pete šastine meča. Evo i pregleda:

Jasno je da nešto ovakvo ne može da ude slučajno. Belgija strateški računa na iznurivanje protivnika. Muče ga tempom od samog početka, a onda sačekaju trenutak kada opadne koncentracija. Kad se to desi, rival se obično otvori, a malo timova nosi sliču vertikalnu pretnju kao ekipa Roberta Martinesa. Uz to, oni u završnici mogu i da iskoriste činjenicu da im dubina sastava omogućava da izvrše izmene, a da pri tome ne opadne nivo kvaliteta, što ih svrstava u grupu favorita.

Kada bih verovao da su mentalno očvrsli i kada bih verovao da Martines ume da bude fleksibilan i da može da zadrži balans pod pritiskom, verovao bih da su prvi favoriti turnira. Žao mi je što u to ne verujem.

Panama nije bila baš nikakav test za sistem igre oko kojeg se i dalje vode polemike. Potencijalni problem je nedovoljna zaštita leđa Kevina De Brejnea u srcu terena, a pod znakom pitanja je i doprinos bočnih igrača (Fereira Karasko i Menije). Konačno, Dedrik Bojata je zaista opcija samo za nuždu, ali to zna i bivši vezista Vigana.

Baš kao i rivali sa one strane Severnog mora, i Englezi su se u ovom ciklusu prebacili na 3-4-2-1 i još uvek se uigraaju. Baš kao i Martines, i Sautgejt je nekoliko igrača pomerio sa standardne pozicije da bi ih spakovao u željeni oblik.

Dugo se pričalo o seobi Kajla Vokera na tzv. poziciju Aspilikuete (kovertovani bek pretvoren u desnog štopera), i to dok Kiran Tripije igra desnog wingbacka. Vokerov naslednik u Spursima u ponedeljak je to vratio stvaranjem tri šanse za gol, više nego bilo ko od saigrača, zapravo i više nego što su ih zajedno stvorili Mesi i David Silva na startu turnira.

Drugi igrač pomeren sa pozicije je Džesi Lingard, koji od marta umesto kao bočni napadač ili ofanzivni vezni igra u samom srcu terena. To donosi mešovite rezultate, ali je Lingard i u klubu pokazao veliku moć transformacije i inteligenciju.

Naravno, lepo je konačno videti Englesku koja gradi napade iz pozadine, koja ima devet igrača sposobnih da igraju loptom. Sve to ne bi značilo ništa da u vrhu napada nemaju čudo iz Voltamstoua. Hari Kejnje posle nove 30+ sezone na klupskom planu nastavio da rešeta u dresu reprezentacije, a novo poređenje je sa Garijem Linekerom, još pohvalnije nego ranije sa Alanom Širerom.

Tunis se dobrim delom meča lepo branio, ako već nije previše pretio. Tunišani su prilično limitirani talentom u odnosu na svoje komšije iz severne Afrike, ali igraju najintenzivnije na kontinentu. Imali su šokantni bod u džepu, ali je i uz njega bilo malo verovatno da bi mogli da jure drugu fazu.

Dve interesantne stvari nas čekaju u duelu Belgijanaca i Engleza: pre svega kako će sesuočiti dva 3-4-2-1 sistema, pogotovo sa tolikom individualnom prednošću jedne ekipe (osim Kejna Belgijanci izvesno na svakom mestu bolji, nege ponešto, negde dramatično). Zatim i to ko će kako pristupiti tom meču, budući da u ovom trenutku deluje realno da pobednika grupe u eventualnom četvrtfinalu čeka bolji iz okršaja Nemačke i Brazila, a drugoplasiranog Meksiko, Švajcarska ili Srbija.

Naravno, između ta dva meča treba se izboriti sa predstavnikom grupe G, koja startuje u utorak. Najizjednačenija na turniru, G donosi raznovrsnost stilova. Kolumbija i Poljska deluju nešto jače od rivala, Senegal nema balans, ali ima snažan napad, dok Japan prolazi kroz dosta problema posle smene Halilhodžića i muči se da zvezde upakuje u sistem.

Kao i svakog dana ove nedelje, Insta Live najava čeka vas nešto posle 13 časova, a Smoki Mega hrsker studio sa analizom celog dana od 22.45 u dual live na Facebook/Youtube. Ako ste do sada propuštali, priključite se desetinama hiljada gledalaca, koji su uz nas, postavite pitanje, komentarišite i sami.