Šta pije Nadal i zašto Kina nema dobre tenisere?

ATP 21. okt 201812:05 > 12:09
Privatna arhiva

Boris Gavrilović, srpski teniski trener koji radi u Kini, kaže za Sportifico da je Rafael Nadal na njega ostavio veoma jak utisak.

“Sedam dana sam bio sa njim skoro po ceo dan – u hotelu, na kompleksu, restoranu, u teretani na oporavku… Nije me iznenadio, normalan je i prijatan. Velika mi je želja bila da ga upoznam, popričali smo malo. U restoranu pred meč igra ‘ne ljuti se čoveče‘ sa svojim timom – ekipa mu je dobra, drže se skupa“, kaže Gavrilović za Sportifico i dodaje:

“Kada krene na meč, potpuno se ‘prešalta‘, čovek više nije ovde na ovoj planeti, ne postoji ništa sa strane. Veliki profesionalac, toliki da recimo odmah posle meča na biciklu radi oporavak. Često je nasmejan, skroman, od njega može mnogo da se nauči. Bio sam iznenađen jedino time što mu je koka-kola u ruci svaki put posle obroka“.

Nije Nadal jedini od velikih imena sa kojima je Gavrilović imao lepo iskustvo – nekoliko puta se video i sa Novakom Đokovićem kojeg opisuje kao “ljudsku gromadu i pristojnog čoveka“.

“Del Potro mi je na čistom srpskom rekao: ‘O, Beograd, Srbija, moji prijatelji‘. Dimitrov je isto super lik, Kirjos je malo na svoju ruku, ali je velika zvezda ovde i neke njegove treninge gledalo je više ljudi nego neke mečeve u Pekingu. Nedavno sam proveo jedan sa Endijem Marijem, video kako se zagreva i kako trenira – isto jako normalan momak. To su velike stvari za mene kao trenera jer se nauče stvari kojih nema u knjigama“.

U Kini ima 11 WTA i četiri ATP turnira, a teniserke su po pravilu uspešnije od tenisera. Četiri Kineskinje su u Top 100, a najbolje plasirani muškarac je Že Džang na 214. poziciji.

“Ranije je osnovni problem bio taj što su bili fizički slabiji. Sada ipak sve više ima i tenisera, nisu uopšte toliko niski, pogotovo nova generacija ima od 185 cm od 190 cm. Ipak ženski tenis ne može da se poredi sa muškim u smislu fizikalnosti – Kineskinje su sličnije visine i mogu da pariraju, dok Kinezi to nisu mogli. Drugi problem jeste što su muška deca ovde zaštićena… Nasleđuju već sa 18 godina korporacije, voze skupa kola i mnoge od njih ne zanimaju slabiji turniri – zašto bi se baktao na čelendžerima i fjučersima? Tako i Vu Di (trenutno 234. na svetu) sa sponzorima, Roleks i Mercedes… Nemaju motiv, teško je učiniti da se bore, moraju da nađu način da to promene“, objašnjava srpski trener i dodaje:

Privatna arhiva

“Sa druge strane, devojke su uglavnom došle iz manjih mesta, a ženska deca ovde su naučena da se bore odmalena. To je tako godinama unazad. Radio sam za jednog dečka, on je bio među 500 što je tada bio najveći uspeh, sparingovao je i sa Anom Ivanović na Vimbldonu, a on mi je otvoreno rekao: ‘Nemam, Borise, hrabrosti da završim meč. Povedem, borim se, vodim 1-0 i ne mogu, nešto se desi‘. Devojke i grizu i hrabrije su“.

Gavrilović je već četiri godine u Kini, radio je u pet različitih klubova, ali nije uvek jednostavno.

“Nije lako za rad, jesu malo komplikovani, ali pružili su meni i ostalima mnogo toga, Kina je otvorena i prijemčiva za strance, hoće da uče i ne stide se da uče. Ima mnogo svetlih primera. Doduše, oni koji su imali sreću da igraju tenis, ITF ili ATP, oni umeju da budu nezainteresovani da uče osnove, već bi odmah da rade s nekim talentovanim juniorima ili slično. Spremniji su da uče oni koji su odabrali tenis na fakultetu npr, ima ih nekoliko stvarno dobrih. Oni rade isto što su ovde i fudbalski treneri radili pre 20 godina – idu sa rokovnicima, zapisuju šta govorimo, kakve vežbe dajemo i sl. Dosta je onih koji su napredovali, postepeno upijaju i rade mnogo bolje nego što je bio slučaj pre“, zaključuje Gavrilović za Sportifico.