Medvedev o školi, plejstejšnu, mišljenjima drugih…

ATP 22. mar 202012:27 > 12:28
Dean Mouhtaropoulos GettyImages

“Behind The Racquet“ je platforma na kojoj teniseri i teniserke govore o svom odrastanju, problemima, izazovima, a sada je dušu otvorio jedan od najboljih tenisera sveta Danil Medvedev.

“Oduvek je bilo malo svađa između mog oca i moje majke. Mama je želela da više učim, i zat sam bio u školi do 18. godine simultano igrajući tenis. U Rusiji većina profesionalnih sportista završi sa redovnom školom sa 12 godina. Možda je to razlog zašto jedno vreme nisam bio tako dobar kao neki moji prijatelji, ali ne žalim se. Bilo je mnogo teških trenutaka pre pomoći Teniske federacije Rusije i sponzora, trenutaka kada nije bilo dovoljno novca. Bilo je mečeva koje bih izgubio i samo bih mislio o dodatnih 100 dolara koje sam mogao da zaradim“, počinje ruski teniser.

Povezano

Sada peti igrač sveta ističe da mu je prelazak iz juniora u seniore najteže pao.

“Završio sam kao 13. junior na svetu i vrlo brzo sam igrajući fjučerse shvatio koliko će biti teško doći od 700. do 300. mesta na svetu. Moraš da uštediš što je moguće više novca i da pokušaš što pre da osvojiš pet-šest fjučersa. U to doba sam bio izgubljen, nisam znao kako to da uradim jer je bilo mnogo drugih koji su isto pokušavali. Sećam se da sam razgovarao sa Bublikom na fjučersu udaljenom nekih pola sata od mesta gde sam živeo u Francuskoj. Bio sam oko 700. na svetu i pitao sam ga: ‘Kako uopšte doći do 300. mesta, deluje nemoguće?’ On se još seća toga i šali se kada me vidi: ‘Hajde, kako smo ušli u 300“.

Medvedev kaže da je duboko u sebi znao da se ne ponaša profesionalno ni kada je došao u prvih 100 na svetu.

“Na terenu bih davao 100%, ali van terena ne bih radio prave stvari. Kasno sam odlazio u krevet, satima igrao plejstejšn i ne bih brinuo detaljima. Skok sa 70. na petog mesto desio se kada sam zaista sve podredio tenisu. Konačno sam želeo da vidim gde su mi granice. Znam da ljudi kažu da ih nema, ali želim sebe da testiram i da pronađem sebe. Pre tog velikog iskoraka odigrao bih jedan naporan meč, a onda u sledećem ne bih mogao da se krećem. Ako pitate bilo koga iz moje klase juniora, reći će da sam bio među onima u najgoroj formi, nekada bi me uhvatili grčevi i posle 30 minuta. Konstantnost rada na fizičkoj spremi i oporavku svakog dana preporodili su moju igru“.

Medvedev ističe da nema uzora i da samo želi da ostane svoj.

“Nekada ljudi izvan mog uskog kruga kažu da sam morao da dobijem neki meč kako bih postao bolji, a to utiče na mene jer ne igram tenis za njih. Svako ima pravo da sa sebe skine taj pritisak da bude bolji od svih drugih. Ako ne želiš da treniraš, nemoj. Ako si srećan tu gde si, ne dozvoli da ti bilo ko drugi govori da moraš da budeš bolji. To je za mene bio najveći korak, da budem nezavistan od drugih. Lakše je to reći nego učiniti, potrebno je vreme da dođeš do faze da te nije briga za ono što drugi ljudi govore. Pokušavam vam terena da očuvam privatnost, što nije lako jer u ovom svetu uvek čuješ šta neko drugi misli i govori o tebi“, zaključuje 24-godišnji Medvedev.