Priča o Delpu: Najjači bljesak Munje iz Tandila

Skener 9. feb 202210:00 > 10:15 0 komentara
Getty images/Jim McIsaac

Drugo kolo Australijan opena 2007. godine – Fernando Gonsales. Prvo kolo Rolan Garosa – Rafael Nadal. Zatim drugo kolo Vimbldona – Rodžer Federer. Treće kolo US opena – Novak Đoković.

*Tekst je prvobitno objavljen 26. aprila 2020. godine

Žreb na Slemovima te sezone nije bio naklonjen Huanu Martinu del Potru, ali to je bilo samo odlaganje neizbežnog – puta ka vrhu.

Na US openu 2008. godine savladao je Žila Simona i Keija Nišikorija pre nego što je pružio jak otpor Endiju Mariju u četvrtfinalu, da bi isti uspeh ponovio na Australijan openu početkom naredne sezone – tada je uzeo samo tri gema Federeru u borbi za polufinale, ali već je iza sebe imao pet ATP titula i etablirao se u Top 10.

Delpovo povlačenje:

Rastao je momak iz Tandila naočigled teniskog sveta, došao je do polufinala Rolan Garosa i tu se držao sa Federerom, po kiši i blatu na kraju izgubio u pet setova, ali bilo je jasno da je Del Potro neustrašiv i da ga velika scena ne plaši, kao mnoge druge pre njega koji su bili jednako talentovani.

Posle kiksa na Vimblonu u poraza u drugom kolu od Hjuita, odbranio je titulu u Vašingtonu – savladao je Gonsalesa i u finalu sa Rodikom demonstrirao upornost i mentalnu stabilnost. U Montrealu je zatim savladao Nadala i opet Rodika pre nego što je u tri seta izgubio u finalu od Endija Marija, ali nije bilo dileme da je Argentinac jedan od favorita iz senke pred US open.

Žreb mu nije bio naklonjen, samo jedan rival tokom celog turnira bio je izvan Top 50, ali u prve dve runde nije prepustio ni set Huanu Monaku i Jirgenu Melceru. U trećoj rundi sastao sa se Danijelom Kelererom, Austrijancem poznatom po svađama i psovanju na terenu – izvukao je iz Ludi Dani maksimum iz sebe, ali više od jednog seta nije mogao. Pred razornim forhendima 20-godišnjaka iz Tandila pao je i tada 25. na svetu Huan Karlos Ferero, u četvrfinalu je Čilić osvojio prvi set, da bi mu Delpo do kraja meča prepustio još samo šest gemova.

U polufinalu čekao ga je Rafael Nadal. Bila je to faza karijere Španca u kojoj je naglo padao u drugom delu sezone kada se Vimbldon završi, bio je to i deo razloga zašto su mu mnogi predviđali raniji kraj karijere. Nisu mogli da budu više u krivu, ali činjenica jeste da je tada Nadal bio izranjavan – propustio je dva meseca zbog povrede kolena, a tokom turnira povredio je i stomačni zid. Pa ipak, do tog polufinala je pobeđivao, a tamo ga je Del Potro razbio sa 6:2, 6:2, 6:2.

Pozornica je postavljena. Rodžer Federer 2009. godinu počeo je suzama posle poraza od Rafaela Nadala u Australiji – zajedno sa porazom prethodne godine na Vimbldonu, mnogi su to protumačili kao da je Španac definitivno preuzeo primat. Međutim, ispostavilo se da je to sezona koju će Federer po lepom pamtiti do kraja života – posle poraza Nadala od Soderlinga u četvrtom kolu, Rodžer je napokon osvojio toliko sanjani Rolan Garos. Vimbldonsko finale bilo je spektakularno, Rodik je odigrao meč života, bio nadomak vođstva od 2-0 u setovima i propustio je četiri vezane set lopte, da bi na kraju Federer slavio sa 16:14 u petom setu.

Kada je sve to pregrmeo, jedino logično jeste bilo da se Federerova nadmoć u Njujorku nastavi. Osvojio je pet titula u nizu, a u finalima sa Hjuitom, Agasijem, Rodikom, Đokovićem i Marijem izgubio je zbirno dva seta. Šest US open trofeja u nizu osvojio je jedino Bil Tilden još dvadesetih godina dvadesetog veka.

Hjuit i Soderling uzeli su mu po set, a u polufinalu je Federer savladao Đokovića sa 7:6, 7:5, 7:5. Ponovo je Novak naleteo na zid, Rodžerova aura bila je prevelika u ključnim trenucima, a sve je bilo začinjeno lobom kroz noge u završnici meča – Švajcarac je delovao nezaustavljivo i mali je broj onih koji su Del Potru davali ikakvu šansu.

Ne samo zbog Federerove igre i autoriteta, već i zato što je to Argentincu bilo prvo Gren slem finale. Čak i ako Del Potro bude dobro igrao, iskustvo će doći do izražaja – to je bio rezon. U prvom setu se teret nervoze zaista se video na Argentincu, bilo je tu i tamo ponekog trzaja, ali stvar je išla svojim tokom ka uobičajenom i očekivanom ishodu – 6:3, 5:4 i 30-0.

Bio je Rodžer na samo dva poena do vođstva od 2-0 u setovima, ali u naredna dva poena Del Potro odigrava prkosno, na sve ili ništa i dolazi do 30-30. U sledećem poenu Federer izlazi na mrežu, a Delpo ga prolazi forhendom – inicijalno je lopta proglašena autom, čelendž je doneo ispravku, a to nije bilo pravo Federeru koji je ukazivao na drugi trag. Brejk lopta, novi pasing forhendom, 5:5. Prva meškoljenja na tribinama, prvo pravo uzbuđenje.

Getty images/Jim McIsaac

Od tada je Del Potro postao ekspresivniji i između poena, u taj brejku osvojio drugi set i potpuno se oslobodio. Duboke i snažne lopte oterale su Federera iza osnovne linije, bilo je očevidno da se Argentinac prepustio instinktu i samo se postavljalo pitanje dokle može da jaše na tom talasu, kada će se u njegovoj glavi ukazati prva misao u stilu: “Mogao bih ovo da dobijem“.

To se dogodilo odmah pošto je napravio brejk za 4:3. Kada mu je staloženost bila najviše potrebna, Del Potra je napustila, a Federer ne bi bio Federer da nije namirisao krv. Nije ni Rodžer bio smiren, svađao se sa sudijom, u vazduhu i po svim teniskim šablonima osećalo se da je taj set ključ za Del Potra – Federer možda i uspe da preokrene od 1-2, ali Del Potro u svom prvom Gren slem finalu, pa još protiv Federera? Teško.

Vratio je Rodžer brejk, a na 5:4 videli smo potpuni antiklimaks posle takve titanske borbe – pri rezultatu 30-30 Argentinac je odservirao dve uzastopne duple greške i Federer je poveo sa 2-1 u setovima.

Tada bi anketa na stadionu “Artur Eš“ verovatno pokazala manje od 1% onih koji veruju u Del Potrov preokret, očekivalo se da Argentinac potone kao što su činili mnogi pre njega posle propuštene prilike u duelu sa najvećima. Umesto toga, Argentinac pronalazi nivo igre iz prve polovine trećeg seta, ali nekako hladnije, koncentrisanije – ne izgleda kao da je u transu koji ne može dugo da potraje, već izgleda kao da nadigrava Federera.

Probao je Rodžer da menja ritam, ali Del Potro nije popuštao nijednog trenutka, diktirao je većinu poena i nije posustao ni kada je opet ispustio brejk viška, pa ni kada je bio na dva poena do poraza (4:5, 15-30). Naprotiv, odigrao je briljantan taj brejk i iskoristio neočekivano poljuljane Federerove nerve da izjednači na 2-2 u setovima.

To nije bilo u scenariju i niko se više nije usuđivao da pretpostavi kako će peti set izgledati. Međutim, zdrav razum i dalje je govorio – Federer. Ipak, pod pritiskom Del Potra nije to bio Rodžerov dan – iskoristio je samo pet od 22 brejk lopte, ubacivao je tek svaki drugi prvi servis, a Huan Martin novu priliku nije nameravao da propusti. Sevali su forhendi i servisi, na kraju, 6:2 u petom setu za prvu pobedu Del Potra u sedmom međusobnom okršaju sa Federerom i za senzacionalnu titulu u Njujorku.

“Tada nisam mogao sebi da objasnim kako sam osvojio US open, a osećaj je isti i posle svih ovih godina. Utisak je bio da su Federer i Nadal nekoliko koraka ispred mene, ali na tom turniru sve mi je funkcionisalo. Samog finala se ne sećam mnogo osim poslednjeg seta. Znam da sam mislio kako moram da pobedim jer mi se možda više nikada ne ukaže takva prilika“, prisetio se Del Potro deset godina kasnije.

Getty Images/Chris Trotman

Koliko je monumentalno Del Potrovo dostignuće, vidi se i po tome što je jedini izvan Velike četvorke koji je osvojio Gren slem titulu u periodu od Rolan Garosa 2005. zaključno sa US openom 2013. godine. Na taj kratki spisak potom su se upisali Stan Vavrinka (tri puta) i Marin Čilić (US open 2014).

Federer od tada više nijednom nije slavio u Njujorku, a ime Huana Martina del Potra sigurno bi se još koji put našlo među Gren slem šampionima da ga telo nije izdalo. Počelo je već 2010. godine u kojoj je odigrao samo šest mečeva – ručni zglobovi bili su mu najveći problem, mučio se sa kolenom, ali vraćao se bezbroj puta i uspeo je da napravi izvanrednu karijeru.

Ukupno 22 titule, dve olimpijske medalje u singlu, finale US opena 2018, treće mesto na ATP listi, ali ostaće zapamćeno da je Munja iz Tandila najjače bljesnula te 2009. godine u Njujorku.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!