Novakov fatalni osmeh – najvećem protivniku sa tribina

Wimbledon 16. jul 201919:31 > 20:44
Getty Images/Clive Brunskill

Najbolji teniser sveta Novak Đoković ostvario je impresivnu pobedu u nedavno odigranom finalu Vimbldona, savladavši Rodžera Federera. Ugledni nemački magazin „Štern“ analizirao je sve ono što Novaka čini najboljim igračem kojeg je tenis ikada imao, kao i nepravedan odnos publike prema njemu.

Srbin je slavio sa 3:2, po setovima 7:6, 1:6, 7:6, 4:6, 13:12, u najdužem finalu u istoriji najvećeg turnira na svetu.

Povezano

 „Na kraju, Novak Đoković još jednom nije imao snage da proslavi. Posle skoro pet časova igre i pet setova, u kojima je u dramatičnom finalu Vimbldona savladao Rodžera Federera, skoro jedino za šta je još bio kadar je da se pozdravi sa svojim protivnikom i počasti se zalogajem vimbldonske trave.

Ipak, njegove usne nakratko su se izvile u blagi osmeh, koji je mnogo toga govorio o proteklom meču, a možda i o celoj karijeri velikog Srbina – prvog na svetskoj rang listi, petostrukog šampiona Vimbldona, koji može da se pohvali sa 16 osvojenih Gren slemova. Zbog toga je taj drski osmeh bio pomalo fatalan“, istakao je na početku autor teksta „Nevoljena igračina“ Tim Zor, koji se potom upitao zašto se prizvuk gorčine pojavio na njegovom licu, i to baš u trenutku velikog trijumfa?

Zbog toga što je finalni meč bio simbol večne bitke Novaka Đokovića – borbe za naklonost navijača širom sveta. Jer, figurativno rečeno, najveći protivnik ovog kompletnog igrača sedi na tribinama“.

Đoković je još jednom u finalu Vimbldona dokazao šta ga čini tako velikim.

Njegova mentalna snaga, kojom je u petom setu odbranio dve meč lopte, podjednako je jedinstvena kao njegova najveća prednost – on je jedini igrač na Turu bez slabosti vredne spomena. 32-godišnjak je kompletan igrač.

Ali, ponovo je skoro 15.000 gledalaca na Centralnom terenu Vimbldona zdušno stalo iza maestra iz Švajcarske, euforično ga podržavajući, čak i navijajući protiv ‘Djokera’. Đokoviću se to dešava godinama kada negde na planeti igra protiv Federera ili Rafaela Nadala. Od velike trojke on je nevoljeni treći, dok druga dvojica na bilo kom mestu dobijaju sve simpatije i poštovanje“.

Zašto je to tako, teško je objasniti činjenicama.

U ranoj fazi svoje karijere Đoković je važio za igrača koji naginje ka nesportskim psihološkim igrama, nekoga ko će rado zatražiti još jedan suvišan medicinski tajm-aut, zbog čega se Endi Rodik jednom skoro fizički obračunao sa njim.

U suštini, Đoković je neko ko ima sve što je potrebno da postane miljenik publike: rado se šali, sjajno imitira ostale igrače, konstantno se angažuje u dobrotvorne svrhe, a njegovi sportski kvaliteti potpuno su jedinstveni u eri Federera i Nadala. Đoković je čelični borac, koji se ne boji da pokaže i svoju meku stranu“.

Ali, čim dođe do duela sa Federerom ili Nadalom, on je za navijače „šampion bez kredita“.

To ga je grizlo godinama, a njegov nekadašnji trener Boris Beker jednom prilikom je rekao: ‚U jednom periodu ga je to prilično mučilo‘. Ipak, nedavno odigrano finale još jednom je pokazalo da je Đoković u međuvremenu svoju snagu počeo da crpi iz odbacivanja“.

Kada je publika vikala ‚Rodžere‘, ja sam čuo ‚Novače‘Ubedio sam sebe da je tako. To je bio fizički najzahtevniji meč koji sam odigrao u životu“, istakao je Novak, koji je sličan maratonski susret u finalu Australijan Opena 2012. protiv Rafaela Nadala rešio u svoju korist.

Borba za naklonost navijača je verovatno jedina koju Novak ne može da dobije, i to zbog toga što ona ne prati racionalne zakone. Prvoplasirani na ATP listi će i dalje morati da se nosi sa činjenicom da je najbolji, ali ne i omiljeni igrač sveta“, smatra Zor i dodaje:

Iako je oko 14 miliona njegovih pratilaca na društvenim mrežama impresivan broj, kada je u pitanju poređenje sa direktnom konkurencijom, indikativna je ocena Džona Mekinroa o najboljem srpskom teniseru: ‘On je zlikovac koji ništa loše nije uradio’. Ipak, to nije prava slika stvari. Đoković ne samo da nije ništa loše uradio, već je uradio mnogo više od većine ostalih tenisera, posebno na terenu. A, to je jedino mesto koje se zaista računa“, zaključio je Nemac.