Dečko, dvojka si!

Alex Livesey/Getty Images

Kada smo bili srednjoškolci ovo je bila fatalna rečenica koja je rušila sve planove i namere u procesu muvanja devojaka.

U praksi, to je više zvučalo kao „Daj, pali!“ ili „Ma, beži“ ili je bio dovoljan okret na drugu stranu, bez i jedne reči, što nam je svakako davalo do znanja da je misija potpuno krahirala.

No, ovoga puta ćemo se pozabaviti jednom dvojkom koja nije toliko obeshrabrujuća. Naprotiv. Vrlo je primamljiva i pristupačna (a nije dugočekajući tramvaj koji je merilo „gradskosti“ karaktera i galantnosti odnošenja). To je engleska druga fudbalska liga.

Istekla je kalendarska godina, prošlo je otprilike pola sezone i u ovoj prvoj (umalo, daleko bilo, da kažem premijernoj) priči spomenućemo trenutna stanja i formu samo nekih od timova iz takmičenja koje se zvanično zove Čempionšip (tačnije Prvenstvo) fudbalske lige.

Ovosezonsko učešće i igra Njukasla liče na čekanje u zubarskoj ordinaciji ili (još gore) sedenje u famoznoj stolici u datoj prostoriji („Uf, brate, kada će ovo da se završi!“). Moraju da budu tu a ne bi. Benitezov tim odrađuje posao stoički, može se reći da su na pravom putu da se dočepaju jedne od prve dve pozicije koje vode u Premijer ligu ali se dešavaju i bolni porazi. Od dosadašnjih sedam čak četiri su se desila kod kuće a dva puta ih je pobedio Blekburn, tim koji se nalazi u zoni ispadanja.

Stu Forster/Getty Images

Aston Vila je kao mladoženja koji je pred prvu bračno noć shvatio da je impotentan. Veliki tim je posle višedecenijske pauze ponovo u drugoj ligi i navijači su smatrali da će silovito krenuti na rivale (da ne kažem mladu) i ređati pobede. Ispostavilo se da Vila nastavlja sa bledim partijama iz prošle sezone samo što je razlika u tome da sa takvim nastupima mogu da pobede polovinu lige ali ne i da se pridruže sastavima iz vrha. Stiv Brus je već odbrusio u par navrata da je nastup njegove ekipe „užasan“.

Zato je Lids kao uspaljeni tinejdžer. Ređaju se pobede, dobra izdanja, sve izgleda blistavo i zategnuto. Čiča je ispred gola (Rob Grin 37g a ne Draža Mihailović za koga se svojevremeno pogrešno pretpostavilo da je sa De Golom igrao fudbal na Vojnoj akademiji) ali su junoše odlične. Tu počinjemo sa menadžerom Gerijem Monkom kome je ovo treća profesionalna sezona u karijeri. Čarli Tejlor je na levom beku, Kalvin Filips, Ronaldo Vijera, Kemar Ruf , Hadi Sako pa i Aleks Movat na sredini deluju vrlo zrelo dok su u napadu trezveni Sulejman Dukara i Kris Vud koji je (konačno) dočekao da vidi leđa svim dosadašnjim centarforovima i postao daleko najbolji strelac tima (13 komada barem do Božića po kaledaru žrtve na Martovske ide).

Shaun Botterill/Allsport/Getty Images

Uz dužno poštovanje svim dragim penzionerima moramo reći da Derbi podseća na neke seniore kojima dan zavisi da li su uzeli sve lekove i vitamine pa će moći da izdrže čitavu šetnju po parku. Stiv Meklaren, iako je bio menadžer novembra, ne može da unese stalnost u tim koji ima zapravo jednog briljantnog vezistu Vila Hjuza. No, mladom reprezentativcu je verovatno potrebna pomoć a to za sada ne mogu da mu pruže Bredli „Roki Balboa“ Kuper ni Džejkob Batefild koga muči (ne zna se da li njegovom ili tuđom voljom) bipolarnost između ofanzivnog i defanzivnog veziste pa je dobio i crveni karton u Noriču.

Na kraju rahmetli Notingem Forest! Ne zna se je li dženaža spremna ali bivši prvak Evrope je na putu ka III ligi dok se porodica Al Zahavi nećka hoće li ili neće da prodaje klub. Verovatno većini navijača nije jasno kako je Filip Montanije preživeo oktobasku seču trenera ali vodi tim koji samo na jednom meču nije primio gol.

Vreme odmiče i nastavak sledi.

I dok ja tražim komparacije i žvrljam ova tekst, moja gospođa je nahranila decu, okupala ih, obukla pidžame, pročitala priču za laku noć i uspavala (ko ima dvoje i više dece zna serioznost ovakvog poduhvata)! A kada sam krenuo da joj iskažem svoju zahvalnost čuh: „Dečko, dvojka si!“