Balet, skijoring, petoboj – šta je sve bilo deo ZOI

Kineski zid 7. feb 202210:00 > 13:00 0 komentara
ZOI Albervil 1992.
Bob Martin/Getty Images

Od prvih Zimskih olimpijskih igara, koje su 1924. godine održane u Šamoniju, do današnjih došlo je do brojnih promena u programu. Dok su neki sportovi bili isključivo demonstracioni, neki su avanzovali i postali olimpijske discipline, a neki su trajno isključeni i zaboravljeni u međuvremenu.

Sportovi isključeni iz programa ZOI

Vojna patrola je sport koji je uključivao 25 kilometara skijaškog trčanja i pucanje iz puške, a takmičari su se nadmetali u ekipama od četvoro. Smatra se da je vojna patrola preteča modernog bijatlona jer su pravila vrlo slična. Vojna patrola bila je takmičarski sport na prvim Zimskim olimpijskim igrama 1924. godine u Šamoniju, dok je 1928, 1936. i 1948. bila demonstracioni sport.

Na Igrama u Šamoniju, takmičenje u vojnoj patroli održano je u utorak, 29. januara 1924. Šest timova je započelo takmičenje, ali ih je samo četiri završilo – Italija i Poljska povukle su se zbog loših vremenskih uslova. Trijumfovao je tim Švajcarske, a pratili su ih Finci i Francuzi.

Moderna verzija vojne patrole – bijatlon, uvrštena je u program ZOI 1960. godine u američkom Skvo Veliju.

Umetničke figure  – disciplina umetničkog klizanja održana je u muškoj konkurenciji samo jednom, i to na ZOI u Londonu 1908. godine.

Alpinizam je svoj, atipičan, olimpijski debi imao 1924. godine u Šamoniju. Takmičenje nije održano, a medalje su dodeljene na osnovu rezultata koje su takmičari zabeležili u poslednje četiri godine, i to na ceremoniji zatvaranja. Na isti način, medalje su dodeljene i 1932. i 1936. godine.

Pobednici 1924. godine bili su članovi ekspedicije na Mont Everest 1922. godine, koju je predvodio general Čarls Grenvil Brus. Sedam medalja je posthumno dodeljeno i preminulim pripadnicima naroda Šerpa, koji nastanjuje središnje i južne Himalaje, a bili su članovi ekspedicije u kojoj su izgubili živote. Braća Nemci – Franc i Toni Šmid dobili su olimpijsku nagradu za uspon na severnu stranu Monte Cervina. Nagrada je 1936. godine dodeljena Švajcarcima Gunteru Direnfurtu i njegovoj supruzi zbog ekspedicije na Himalaje.

U septembru 1940. godine, Međunarodni olimpijski komitet doneo je odluku da iz ceremonije dodele odličja isključi nagrade za alpinizam. Ipak, Rajnhold Mesner i Eži Kukučka dobili su srebrne medalje na Igrama u Kalgariju 1988. godine zbog toga što su uspešno popeli 14 vrhova visine 8.000 metara.

Demonstracioni sportovi na ZOI

Skijoring, sport koji uključuje skijanje dok takmičara vuče životinja, bio je deo ZOI u Zankt Moricu 1928. godine kao demonstracioni sport. Sportistu na skijama vukao je konj. Postoji još jedna verzija ovog sporta – trke sankama koje vuku psi (dog sled racing). Ta disciplina postala je demonstracioni sport na sledećim Igrama 1932. godine u Los Anđelesu.

Na Igrama 1928. takmičare su vukli konji, nije bilo skokova i svi su se nadmetali istovremeno. Prva tri mesta osvojili su Švajcarci.

Zimski petoboj je zimska je verzija letnjeg olimpijskog sporta – modernog petoboja, a kao demonstracioni sport na ZOI održan je samo jednom, i to 1948. godine u Zankt Moricu.

Takmičenje se sastojalo od pet disciplina: 10 kilometara skijaškog trčanja, pucanja iz pištolja, trke spusta, mačevanja, jahanja.

Šveđanima su pripale tri najviše pozicije – Gustafu Lindu, Viliju Grutu i Bertilu Haseu. Drugoplasirani kapetan Vili Grut trijumfovao je u modernom pentatlonu na Igrama u Londonu iste godine. Grut je tada bio najbolji u tri od ukupno pet disciplina.

Trke sankama koje vuku psi (dog sled racing) sport je koji je postao demonstracioni 1932. godine na ZOI u Lejk Plesidu. Bilo je 12 takmičara – pet iz Kanade i sedam iz Sjedinjenih Država. Takmičenje je održano po pravilima kluba sankaša koje vuku psi iz Nju Inglanda. Trka se sastojala od dve uzastopne vožnje na stazi dugoj 34 kilometra. Jedne sanke vuklo je šest pasa, a startovale su u intervalima od tri minuta. Vreme je mereno na šestom, 16. i 35. kilometru. U Lejk Plesidu trijumfovao je Kamil Godar, koji je bio bolji od Amerikanaca Leonarda Sepalaa i Šortija Rasika.

Karling je sport koji je bio deo programa ZOI 1924, 1932, 1988, 1992. i od 1998. godine nadalje, dok je u demonstracionoj verziji na Igrama bio 1932, 1988. i 1992. godine. Dugo se smatralo da je karling na Igrama 1924. godine u Šamoniju bio demonstracioni sport. Ipak, MOK je 2006. saopštio da je karling u Šamoniju bio zvanična olimpijska disciplina, te je učesnicima retroaktivno dodelio medalje.

Na ZOI 1932. godine učestvovalo je četiri tima iz Sjedinjenih Država i četiri iz Kanade, koje su činili isključivo muškarci. Svaki kanadski tim igrao je protiv kolega iz SAD, a prva tri mesta pripala su Kanađanima.

Na Igrama 1988. u Kalgariju održala su se takmičenja u muškoj i u ženskoj konkurenciji. Kada su muški sastavi u pitanju, zlato je pripalo Švajcarcima, ispred Kanađana i Norvežana. U ženskoj konkurenciji najbolje su bile Šveđanke, a sledile su Kanađanke i Norvežanke. Na Igrama 1992. godine najbolji su bili Švajcarci, koje su pratili Norvežani i Amerikanci, dok su pobedu ispred Norvežanki i Kanađanki odnele Nemice.

Ajsštok – sport sličan karlingu, poznat i kao nemački ili bavarski karling, predstavljen je kao demonstracioni 1936. i 1964. godine. Ajsštok je nemačka verzija karlinga i uključuje guranje predmeta, sličnih kamenju u karlingu, preko leda.

U ajsštoku takmičari se trude da dobace do mete ili da pokriju najdužu distancu. U takmičenjima u kojima je prioritet distanca, sportisti imaju tri pokušaja i pobeđuje najdalje bačeni objekat, dok u targetnom takmičenju svaki sportista ima pet pokušaja, za šta dobija od 1 do 9 bodova, u zavisnosti od toga koliko blizu mete je dobacio.

bendi
Konstantin Baidin / Shutterstock.com

Bendi je bio demonstracioni sport na ZOI u Oslu 1952. godine. Igra se na ledu i sličan je hokeju na ledu i fudbalu. Bendi se igra na otvorenom, na ledu, lopta se udara štapom. a pravila su slična fudbalskim pravilima – utakmice se sastoje od dva poluvremena koja traju po 45 minuta. Svaki tim ima 11 igrača, od kojih je jedan golman. Koristi se jedna lopta, teren je slične veličine kao fudbalski i postoji pravilo ofsajda. Ako je mnogo hladno, moguće je podeliti utakmicu na trećine koje će trajati po pola sata. Velška reč „bandy“ najverovatnije potiče od tevtonske reči „bandja“, koja znači „zakrivljeni štap“.

Na takmičenju u Oslu 1952. godine učestvovala su tri tima – Finska, Norveška i Švedska, koja je bila najbolja, ispred Norvežana i Finaca. To je bio prvi internacionalni turnir u bendiju. Bilo je govora o tome da će bendi biti uključen u program Igara u Sočiju 2014. godine, ali je MOK taj zahtev odbio. Bez obzira na to, Rusija je iste godine organizovala Svetsko prvenstvo u bendiju, i to u Irkutsku i Šelkovu, neposredno pre ZOI.

Brzo klizanje na kratkim stazama isprva je bilo demonstracioni sport na ZOI u Kalgraiju 1988, da bi četiri godine kasnije u Albervilu bilo unapređeno u olimpijsku disiplinu i od tada je na programu Igara. Takmičenje se održava na stazi dužine 111.12 metara, u dvorani veličine hokejaškog terena 60×30 metara.

Takmičari se nadmeću u osam disciplina u klizanju na kratkim stazama: 500 metara u muškoj i ženskoj konkurenciji, 1.000 metara u muškoj i ženskoj konkurenciji, 1.500 metara u muškoj i ženskoj konkurenciji, štafeta na 5.000 metara u muškoj konkurenciji, štafeta na 3.000 metara u ženskoj konkurenciji.

Australijanac Stiven Bredburi osvojio je prvo olimpijsko zlato za svoju zemlju 2002. u Solt Lejk Sitiju, i to na trci na 1.000 metara, kada su favoriti za medalju koji su bili ispred njega iznenada pali i ispali iz trke za odličje. Na Igrama 2010. godine u Vankuveru Haralds Silovs postao je prvi sportista koji se takmičio na kratkim (1.500m) i na dugim stazama (5.000m). Jedan od najboljih klizača na kratkim stazama svih vremena je Korejac Viktor An, koji je u toku karijere uzeo rusko državljanstvo i od tada se takmiči pod zastavom te zemlje. On je prvi klizač koji je osvojio zlato u sve četiri olimpijske discipline, a takođe je olimpijac sa najviše osvojenih zlatnih medalja u brzom klizanju – ima ih ukupno šest.

Brzo klizanje bilo je demonstracioni sport 1992. godine na ZOI u Albervilu, ali je samo takmičenje održano u Lez Arku, koji je od Albervila udaljen oko 60 kilometara. Brzo klizanje je sport u kojem takmičari pokušavaju da pređu zadatu razdaljinu u što kraćem vremenu, klizajući najbrže što mogu, a istovremeno izbegavajući sudaranje. Zabeležene su brzine pojedinih klizača od 200 kilometara po času.

U muškoj konkurenciji u Albervilu najbolji je bio Muhael Prefer – 31-godišnji lekar iz Savoje. Iza sebe je ostavio bratanca poznate francuske skijašice Marijel Gojčel – Filipea Gojčela i Amerikanca Džeferija Hamiltona. Kada su dame u pitanju, prvo mesto pripalo je Tarji Mulari iz Finske, koja je dostigla brzinu od 219.245 kilometara po času, čime je oborila prethodni rekord koji je iznosio 214.723 kilometara po času. Senku na ove Igre bacila je iznenadna smrt Švajcarca Nikolasa Bošataja, koji je preminuo u toku zagrevanja jutro uoči fanala.

Akrobatsko skijanje – discipline erijals, moguls i skibalet bile su deo demonstracionog programa ZOI 1988. godine, a moguls i skibalet pojavili su se na Igrama u istoj funkciji i četiri godine kasnije. Skibalet je potom trajno izopšten za ZOI, dok su ostale discipline akrobatkog skijanja postale olimpijske.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!