Novak Đoković – Soul searching

Skener 12. okt 20161:31 > 1:48
Lintao Zhang/Getty Images

Sećam se kao da je bilo sutra rečenice dragog kolege tokom prenosa Australian Opena, ima jedno desetak godina.

Bila je priča o tome kako mnogi nipodaštavaju Janka Tipsarevića jer je tek negde oko 60-og mesta na ATP listi. Reče lepo Viško, parafraziram, da se ljudi kojima je to malo zapitaju u čemu su to oni to u prvih sto na svetu. U kom sportu ? U kom poslu uopšte ? U kojoj oblasti života?
U pljuvanju u dalj ? U pljuvanju da. Ali ne u dalj. Nego po sebi. U pokušaju da dobace do nekog drugog. A za to i nije potreban poseban kapacitet pluća. Samo tastatura.

Kevin Lee/Getty Images

Takođe, sećam se i prenosa meča Jelene Janković i komentara kolega iz Velike Britanije koji su rekli – Po čemu ćemo moći da pamtimo JJ ? Pfffffffff, Jelena stands for – Jolly good backhand. Par godina kasnije Jeca je bila prva na svetu. Nisam to mogao da sKONTAm.

U to vreme tenis ovde gotovo da niko nije ni gledao. Sad, čini mi gleda ih previše.

Oni koji kad ih pitaš ko je Mima Jaušovec znaju da je to neka aktuelna starleta.
Oni koji misle da je roleks skup jer pokazuje tačnije vreme od običnog sata.

Ne pokazuje. Samo ima zlatne kazaljke.
Oni koji znaju šta je to EKV ali sve su to narkomani. Ovaj grad je Gospodinu Milanu Mladenoviću poklonio bistu. Za sve ono što je on poklonio nama.
Neki od profesionalnih hejtera ne mogu da dobiju ni novo poštansko sanduče na spratu pa taman da im rođena tetka predsenik kućnog saveta.

Ne ide to tako, lutko. Mora da se zasluži. Za osmeh, sreću, radost i za suze.

Evo sad ponovo ista priča. Stranci me toliko ne brinu jer ni mi ne znamo sta se događa u ovim našim zemljama pa kako će oni. Brinu me ovi naši, domaći proizvodi. Brine me i moj probavni trakt kad pomislim na iste. Kako se ono kaže – Neznanje je blagoslov.
Lako je vama sa vama. Teško je nama sa vama.

Pa šta to Đokovic želi da kaže? I da li želi uopšte? Ako ne želi, zašto priča ono što priča.

A ko sam ja i gde živim? Ja sam super skroz i dobar sam i kulturan. Sem ako mi neko pogleda devojku. Onda bijem.

Ajde da ga malo psihoanaliziramo. Ajde malo da mi znamo šta mu je. Posto je on pajglu pa ne zna. I ne kritikujemo mi, volimo mi njega nego samo da mu pomognemo. To je ipak naš Nole. Naročito kad pobeđuje. Sreća često pobeđuje pa mi ne ispadosmo licemeri.

A ja sebe pitam zašto u tekstu imam ovoliko znakova pitanja. Kupiću tastaturu bez.

Nema ovde nikakvog znaka pitanja.

Tesko je naći ulaznice za finale Vimblona. A kamoli ga igrati i pobediti. A?
Malo jedan igrač bude prvi pa onda neko drugi i tako. Ne mogu trojica da budu broj 1.
To se onda izgovara sto jedanest.

Ono sto Đoković pokušava je da nađe sebe. Ne znam u čemu je problem. Koga će da traži ? Nekog od nas? Pare, Monte Karlo, nja nja nja. Marej, Nadal, Federer, Vavrinka kapiraju ceo fazon ali mi ne. Nek živi čovek gde želi samo nek ne pušta glasno muziku.

Da ne smeta nekima koji bi da prespavaju život.

Emmanuel Wong/Getty Images

Svaki pošten posao je težak. A tenis je postao posao. Možda se čoveku ne radi. Možda bi da odspava taj dan. I da se javi da kaže da ga je uhvatila promaja pa da malo odmori. Pa se vidimo sutra. Sve oke, bre.

Da bi pronašao sebe i svoju dušu moraš prvo da je imaš.

Važi za sve nas. I mi se tražimo.
Sve ostalo je samo pitanje vremena. Ne žurimo.
Šta god kazaljke na satu pokazivale.

„Setio sam se da ste bili u sukobu sa sobom.

Pogrešno koristeći svoj uticaj. Ponekad sam i ja radio isto.
Zloupotrebljavajući svoju snagu koja je bila puna ozlojeđenosti.
Ozlojeđenost se pretvorila u duboku depresiju.
Video sam sebe kako vrištim u hotelskoj sobi.

Nisam želeo da se samouništim, zle misli su bile svuda oko mene.
Pa sam odlučio da krenem da tražim odgovore „.