Tihi šampion

Tony Duffy/Getty Images

Ingemar Stenmark, jedan od najvećih skijaša u istoriji 'belog sporta', rođen je pre 64 godine, 18. marta 1956. u švedskom gradiću Juešeu u Laponiji.

Čovek koga su čak i poslovično hladni Skandinavci smatrali previše zatvorenom osobom je u drugoj polovini sedamdesetih i prvoj polovini osamdesetih godina prošlog veka bio suvereni vladar skijaških staza u slalomu i veleslamu, te postavio rekorde koji ni do dana današnjeg nisu nadmašeni. Zvali su ga ‘Tihi šampion’, a primat u tehničkim disciplinama preuzeo je kao 19-godišnjak i do odlaska u penziju ostvario čak 86 pobeda u trkama Svetskog kupa, što više niko nije uspeo da učini.

Koliko je superiorno dominirao u ovom takmičenju najbolje pokazuje podatak da je u sezoni 1975/76 trijumfovao u svih sedam slaloma. Naredne godine je pobedio u devet od deset vožnji u toj disciplini, a sličan bilans imao je i u sezoni 1981/82 kada nakon samo jedne od devet trka nije bio na najvišoj stepenici pobedničkog postolja. I u veleslalomu je u sezoni 1977/78 ostvario stopostotni učinak stigavši na cilj kao prvi u svih sedam trka Sverskog kupa, dok naredne godine samo jedno od deset nadmetanja nije okončao kao pobednik.

Kada se sve to zna ne treba da iznenađuje što je Stenmark tri puta (1976, 1977. i 1978.) osvojio veliki Kristalni globus Svetskog kupa, dok je po osam puta u svojim rukama držao onaj mali, namenjen pobednicima u slalomu i veleslaomu. Švedski virtuoz tehničkih disciplina, koji nikad nije ostvario nijedan trijumf u spustu, dva puta (u Garmiš-Parterkirhenu 1978. i Šladmingu 1982.) je bio svetski prvak u slalomu, a zlatne medalje u disciplini veleslaloma se dokopao na prvom od gore pomenuta dva šampionata planete.

U svojoj kolekciji trofeja ima i dve zlatne olimpijskih medalja, do kojih je došao nakon trijumfa u trkama u slalomu i veleslalomu voženim na Igrama u Lejk Plesidu 1980. godine. Prethodno je na debiju u Insbruku 1976. uzeo svoju prvu olimpijsku medalju bronzanog sjaja (nakon nastupa u veleslalomu), a verovatno je da bi njegova kolekcija odličja sa najcenjenijeg nadmetanja sportista sveta bila još veća da mu na vrhuncu karijere MOK nije zabranio da kao profesionalac nastupi na Igrama u Sarajevu 1984. godine. Ta zabrana je kasnije ukinuta, pa je kao 32-godišnji veteran otišao na Olimpijske igre u Kalgariju, gde ipak nije uspeo da se popne na pobedničko postolje. Svoju olimpijsku priču okončao je te 1988. osvajanjem petog mesta u slalomu, a malo je nedostajalo da nakon sjajne druge vožnje osvoji još jednu, četvrtu olimpijsku medalju u karijeri.

Priča o budućem najvećem skijašu sveta započela je u malom gradiću Ternabiju gde se Ingemar kao četvorogodišnjak sa porodicom preselio iz rodnog Juešea. Mesto koje je više od šest meseci u godini okovano snegom i ledom je uvek pružalo mogućnost za bavljenje zimskim sportovima, pa je mali pridošlica iz Laponije kao petogodišnjak prvi put stao na skije. Na stazama koje su mu praktično bile na dohvat ruke vežbao je gotovo ceo dan. Već kao klinac početnik ispoljavao je takmičarski duh, želju da bude brži od drugih, međutim i u tim ranim danima karijere nisu ga privlačile brzine, već veština skijanja.

Često je birao staze sa drvećem i vešto vozio tamo gde niko drugi nije smeo. U toj početnoj fazi bavljenja ‘belim sportom’ ispoljio je osobine koje će ga krasiti tokom cele karijere. Prvo je snimao teren i obeležavao moguću putanju, a zatim sigurno i hrabro prolazio stazom kroz šumu. Posedovao je ogromno samopouzdanje, kao i sposobnost da u drugoj vožnji nadoknadi ono što je propustio u prvoj.

Ingemar se nikada nikoga nije plašio, želeo je uvek samo prvo mesto. Uz sjajnu tehniku, imao je izvanrednu koncentraciju, a najbolji je bio kad je bilo najteže, da u drugoj vožnji ispravi propušteno. Znao je da memoriše stazu, svaku kapiju je pamtio i munjevito reagovao kod svake promene. Imao je sjajnu taktiku. Retko je posle prve vožnje vodio, pa je u drugoj imao povoljniji startni broj, bolju stazu koju je znao da iskoristi”, pričao je kasnije nijegov tadašnji trener Herman Nogler.

Prvu pobedu na nekom takmičenju ostvario je kao osmogodišnjak, da bi deceniju kasnije postao omladinski šampion Evrope. Iako je njegov talenat bio neosporan bilo je, ipak, onih koji su smatrali da se neće potvrditi na seniorskoj sceni, obrazlažući taj svoj skepticizam tvrdnjom “da Šveđani nemaju šta da traže u alpskom skijanju”. Ingemar ih je, međutim, vrlo brzo demantovao, pokazavši da mladić iz Ternabija može da ostvari nešto što do tada nije viđeno u svetskom skijanju.

Christophe Pallot/Agence Zoom/Getty Images

Prvu od 86 pobeda u Svetskom kupu zabeležio je 17. decembra 1974. kada je bio najbrži u trci slaloma voženoj u Madoni de Kampiljo. Nepunih mesec dana kasnije slavio je i u Vengenu, a 23. februara 1975. se u Nebi po prvi put upisao među pobednike trka u drugoj tehničkoj disciplini – veleslalomu. U toj sezoni 1974/75 ostvario je pet pobeda u Svetskom kupu, što je bio početak dominacije mladog Skandinavca u tim disciplinama koja će bez prekida trajati do 1982. godine.

Stenmark je u februaru 1976. na Olimpijskim igrama u Insbruku osvojio samo bronzanu medalju u veleslalomu što nije zadovoljilo njegove ambicije. Ipak, u toj sezoni je u takmičenju za Svetski kup ostvario već sedam već pomenutih trijumfa u slalomu, te prvi put spojio veliki sa dva mala Kristalna globusa, koji se dodeljuju sveukupnom pobedniku tog takmičenja, kao najboljim u pojedinim disciplinama. Sva tri globusa su se našla u njegovim rukama i naredne dve godine, a superiornost u tehničkim disciplinama ‘belog sporta’ potvrdio je osvajanjem titula na Svetskom šampionatu u Garmiš-Parterkirhenu 1978.

Ingemar je tih godina, zajedno sa teniserom Bjernom Borgom, uživao status sportske ikone u Švedskoj, te predstavljao najbolji izvozni artikl te zemlje u svetu. Neki su tom skijaškom asu zamerali da je previše čutljiv i zatvoren, te da nikada na javnoj sceni ne ispoljava emocije. On zaista nije spadao u ženskaroše, niti voleo provode i noćni život, pa tako nikad nije dao povoda tabloidima da ga stave na naslovnu stranu zbog vansportskih aktivnosti. Svoje ponašanje u privatnom životu je jednom prilikom objasnio sledećim rečima:

Ja uvek moram biti bez ijedne mrlje jer me svi gledaju”.

Stenmark je retko nastupao u spustu pošto mu je od ranih skijaških dana ta disciplina, zbog velikih brzina, bila strana. Kada je izlazio na stazu najčešće je trku završavao odustajanjem ili rezultatom koji nije bio vredan pažnje. Želeći da u zrelim skijaškim godinama podigne kvalitet svoje vožnje u spustu odlučio je da u septembru 1979. obavi treninge na glečerima u Alpima. Zbog udara bočnog vetra izgubio je kontrolu na nad skijama na jednoj krivini i sa visine od 200 metara se otkotrljao niz glečer. Pena mu je išla na usta, izgubio je svest, a kada je helikopterom prebačen u bolnicu u Bolcanu mnogi su strahovali da će se ta nesreća završiti fatalnim ishodom.

Na sreću, Ingemar se oporavio i bez težih posledica započeo proces rehabilitacije. Najavio je da će se uskoro vratiti na stazu i to obećanje, ne samo da je održao, već je ponovo bio neprikosnoveni kralj slaloma i veleslaloma. Uoči Olimpijskih igara u Lejk Plesidu 1980. godine doživeo je povredu zbog koje je doveden u pitanje nastup prvog favorita u tehničkim disciplinama na tom takmičenju. Ipak se dovoljno oporavio da izađe na stazu u veleslalomu gde je već na startu imao velikih problema. Jedva je prošao četvrtu kapiju, što ga je koštalo značajnog gubitka vremena, pa je prvu trku okončao na trećem mestu.U odlučujućoj drugoj vožnji još jednom je bio stari Stenmark koji je, ne samo nadoknadio zaostatak, već i nadmetanje okončao sa 95 stotinki sekunde prednosti ispred drugoplasiranog.

Nekoliko dana kasnije sličan rasplet se dogodio i u njegovoj omiljenoj disciplini slalomu. Ingemar je prvu vožnju završio kao četvrtoplasirani sa 58 stotinki sekunde zaostatka za vodećim Amerikancem Filom Merom, ali je ponovo bio najbrži kada je to najvažnije. U drugoj vožnji je nadmašio Mera za više od jedne sekunde i tako postao olimpijski pobednik i u slalomu. Bio je to vrhunac karijere nekadašnjeg dečaka iz Ternabija koji je istovremeno držao u rukama titule svetskog i olimpijskog šampiona, kao i pobednika Svetskog kupa u tehničkom disciplinama.

Alexander Hassenstein/Getty Images

Na narednom svetskom prvenstvu čiji je domaćin 1982. godine bio austrijski Šladming ostvario je, za njegove standarde, samo delimičan uspeh. Ponovo je osvojio zlatnu medalju u svom slalomu, međutim, nakon trke u veleslalomu morao je da se zadovolji samo srebrnim odličjem pošto je od njega za 53 stotinke sekunde bio brži drugi od braće Mer – Stiv. Zlato i srebro iz Šladminga bile su poslednje medalje koje je Stenmark uzeo na svetskim šampionatima iako je još dva puta dobio mali Kristalni globus Svetskog kupa (1983. u slalomu i godinu dana kasnije u veleslaomu) i nastavio da do 1989. ostvaruje pojedinačne pobede u tom takmičenju.

Godine su, ipak, počele da sustižu velikog asa koji je, nakon što mu je bilo zabranjeno da nastupi na Igrama u Sarajevu, u periodu od 1985. do odlaska u penziju četiri godine kasnije zabeležio samo sedam trijumfa u trkama Svetskog kupa. Poslednji put se na najvišu stepenicu pobedničkog postolja popeo 19. februara 1989. nakon veleslaloma voženog u Aspenu, a narednog meseca, dan pre 33. rođendana, saopštio je da završava skijašku karijeru.

I po okončanju tog dela svog života ostao je vezan za ‘beli sport’. U Ternabiju je otvorio prodavnicu skijaške opreme, dok je slobodno vreme koristio da se uspešno takmiči u nadmetanjima skijaških veterana i upražnjava još jedan njemu privlačan sport – biciklizam. Prilikom boravka u Beogradu, gde je 2006. otvorio Međunarodni sajam turizma, govorio je o tome da se skijanje znatno promenilo od vremana kad je on dominirao na belim stazama.

Razlika je drastična u svakom pogledu. Ključna stvar je što je moderna tehnologija toliko napredovala da je sada svako u stanju da bude brz na stazi. U naše vreme to jeste bilo važno ali je tehničko – taktička obučenost skijaša bila primarna”.

Skijanje je zaista napredovalo proteklih decenija, ali i pored poboljšanih tehničkih uslova i pojave novih velikih asova taj sport još nije dobio šampiona koji će nadmašiti legendadnog kralja slaloma i veleslaloma Ingemara Stenmarka.