Atanasijević za SK: Zbog mame ću biti dobri kapiten

Skener 1. sep 202011:59 > 12:02
Foto: Lega Pallavolo

Po mnogo čemu pamtiće 2020. godinu Aleksandar Atanasijević. Srpski odbojkaški as i član Peruđe, sredinom marta morao je da se pomiri sa činjenicom da korona odnosi pobedu nad odbojkom, ali i mnogim drugim sferama života.

Da ne bi trošio vreme, popularni Bata se u jeku pandemije podrgvnuo hirurškoj intervenciji na kolenu, koje mu je godinama unazad stvaralo brojne probleme u igri.

Na povratak u Srbiju čekao je prilično dugo, a kad je stigao u Beograd i započeo terapiju, uhvatio se i sam u koštac sa Kovidom-19. Završio je na Infektivnoj klinici, uverio se u snagu koronavirusa i silno obradovao kada je potpuno zalečen napustio bolničku postelju.

Još malo odmora i terapije brzo su prošli, pa je Atanasijević početkom avgusta doputovao u Peruđu, gde je konačno pronašao svoj mir. Jedina lepa vest dogodila se baš po dolasku u prestonicu Umbrije, gde je saznao da će baš on biti kapiten kluba, u kojem igra već sedam sezona.

Iza nas je katastrofalna godina u svakom pogledu, ali se polako svi vraćamo uobičajenim aktivnostima. Što se tiče kluba, spremamo se za sezonu koja počinje 13. septembra, prvom utakmicom polufinala Superkupa protiv Modene. Igraće se i kod njih i kod nas, a nadamo se plasmanu u finale, 25. septembra u Veroni. Odbojkaška bitka u tamošnjoj Areni, ogromna je inspiracija za sve klubove i igrače i mislim sjajna ideja Italijanskog saveza da organizuje jedan takav spektakl. Nadamo se da će godina ipak da se završi bolje, nego što je počela.

Imate li informaciju, da li će biti publike u Areni?

Još nisu odlučili da li će biti publike. Tri su opcije, pun kapacitet, publika na distanci, pa da bude popunjeno svako treće mesto, ili će sve ostati prazno.

Kakva je sada situacija u Italiji, po pitanju korone?

Mnogo bolja. Za zemlju od 60 miliona stanovnika, poslednjih dana u proseku imaju oko hiljadu novih slučajeva zaraze i između pet i deset mrtvih. Neke provincije su već odlučile da puste publiku na sportska takmičenja. Italija je sada mnogo spremnija za koronavirus, nego što je to bio slučaj na početku, u martu. Na nama igračima je da razmišljamo samo o sezoni i da zaboravimo ono što je bilo iza nas, jer zaista nije lepo sećanje na prekid sezone u martu, kada su dolazile najvažnije utakmice, ali i na kasniji period, kada smo morali da prekinemo reprezentativne pripreme.

Povezano

Iza vas je operacija kolena, pa nas zanima dokle ste došli kada je u pitanju rehabilitacija?

Još nisam na 100 posto, treniram sa ekipom svakim danom sve više i više. I koleno se navikava na skokove, s obzirom da je i taj koronavirus, koji sam pokupio u međuvremenu, odmogao oporavku. Razgovaram sa doktorima svakodnevno. Kažu da nema razloga za zabrinutost. Mislim da ću biti spreman za prvu utakmicu Superkupa, a da li ću početi, ili biti na klupi, odlučiće trener. Siguran sam da ću od starta Šampionata, 27. septembra, biti na raspolaganju treneru Vitalu Hejnenu.

Osećate li još neku bol u kolenu?

Nisu to ni približno isti bolovi kao nekada. Pojave se posle treninga, od opterećenja, ali tokom samog vežbanja nemam nikakvih problema. Dugo sam vukao tu povredu, šest-sedam godina sam se mučio sa kolenom i lepo je osetiti posle toliko vremena da ne osećam isti bol kao nekada. Nema veće sreće. Nadam se da ću uskoro moći da treniram maksimalno, što mi je bila želja u poslednjih četiri-pet meseci. U teretani dajem sto posto i nema razloga da se ne oporavim onako kako treba.”, ističe Atanasijević.

Peruđa je svakako poslednjih godina jedan od najvećih klubova na svetu, a vi ste u vašoj osmoj sezoni u klubu postali i kapiten. Ima li neke razlike u obavezama i šta za vas znači poneti „traku” ispod broja?

Moram da budem iskren, meni je zaista bio san da postanem kapiten Peruđe jednog dana. Upravo iz tog razloga što osećam posebnu emociju prema klubu, što ste i vi uživo, a i vaši gledaoci tokom prenosa, mogli da primetite. Biti kapiten u klubu, kao što je Peruđa je velika čast. Jer, ovde baš i nemam osećaj da igram u nekom tamo stranom klubu. Ovo je klub kojeg volim i daću sve od sebe, ne bi li uradio ovaj posao kapitena što bolje. Nema nikakve razlike u nekim obavezama sada i pre. Još nije krenula sezona i jedva čekam prvu zvaničnu utakmicu da obučem dres sa trakom ispod broja 14. Biti kapiten posle Gorana Vujevića i Lusijana De Čeka nije mala stvar.”, ističe Atanasijević.

Foto: Privatna arhiva

Nadate li se dizanju prvog trofeja, već u vašoj prvoj akciji, Superkupu Italije?

Nadam se, iskreno. Opet, mislim da konkurencija nije bila nikada jača. Očekujemo izjednačeno prvenstvo i puno teških mečeva. Najveći rivali biće nam Lube, koji je Bruna zamenio De Čekom, pa zaista moćni Trentino sa najboljim parom srednjaka na svetu, Lisincem i Podraščaninom. Tu je i odlična Modena, koja je sa Nemanjom Petrićem i Gagijem Stankovićem dobila prefiks Srpska. Pjaćenca se silno pojačala, došao je Grozer. I ostali timovi će biti jako neugodni, naročito kao domaćini. Samo se postavlja pitanje, hoće li biti publike?”, zaključio je Atanasijević.

Moraćete kao kapiten da promenite još neke navike u terenu, da smirujete strasti i saigrače, vodite „fine” polemike sa sudijama?

Biće drugačije u odnosu na pre, jer kad si kapiten imaš mogućnost da razgovaraš sa sudijama. Pre bi se svaki razgovor sa sudijom završavao opomenom, ili kartonom. Ove godine ću pokušati da se naviknem na novu ulogu. Često se šalim sa saigračima i pričam im kako sam poslednji put u životu bio kapiten 2010. godine u Lido di Jezolu, kad smo sa juniorskom selekcijom osvojili kadetsko Svetsko prvenstvo. Traka mi je ostala u lepom sećanju, a ja ću pokušati da budem smireniji i da se ponašam malo odgovornije. Pre svega i zbog mame, pošto ona prezire kad se svađam tokom utakmice. Trudiću se da budem dobri Bata”, nasmejao se Atanasijević, samo na njemu prepoznatljiv način.

Ima li u Peruđi uloga kapitena još neku obavezu?

Već sam rekao da nema, ali shvatam da sam već iskusan igrač i jedan od starijih u timu. Moraću sigurno nešto i da kažem u svlačionici, da razgovaram i sa saigračima i sa trenerom. Za sada nije nešto preteško, ali ako dođu rezultati biće manji pritisak na svima nama, pa i na meni, kao kapitenu.

Navijači su Vam na zidu dvorane ostavili i jedan transparent. Hoćete li nam reći šta piše na njemu?

Prelep je osećaj bio doći pred Halu i videti transparent na kojem piše „Zatvorenih očiju smo izabrali tebe za kapitena” i moje ime i prezime. To su zapravo stihovi jedne pesme, a transparent i dalje stoji na zidu dvorane. Kad sam ga video, stao sam na parking i slikao se pored njega, želevši da se što pre pohvalim na društvenim mrežama. I sad se naježim kad se setim kako je to izgledalo prvi put. Inače, taj odnos koji imam sa navijačima je zaista neverovatan. Nije bilo lako stvoriti ga, ali je sada u pitanju neraskidiva veza. Verovatno su prepoznali to, što nikada nisam želeo da odustanem i da sam bukvalno spreman na sve, kako bi sa njihovom Peruđom osvajao trofeje.

Foto: Privatna arhiva

Peruđa bi bila u problemu, ako bi u narednoj sezoni igrala bez navijača?

Za nas bi to bio ogroman hendikep, jer dugi niz godina nismo izgubili više od jednog, ili dva meča po sezoni, u dvorani Pala Barton. Navijači nam neverovatno pomažu. Mislim da je zbog celog ambijenta važno da u dvorani bude makar hiljadu – hiljadu i po navijača. Ukoliko budu prazne tribine, biće tužno. Onda nam ostaje da se nadamo da će bar u plej-ofu biti navijača.

Vital Hejnen je izjavio da je logično što ste vi kapiten i da se po njemu i prošle sezone sve vrtelo oko Aleksandra Atanasijevića?

On je atipičan trener i ima totalno drugačiji sistem od drugih. Navikao sam se, trebalo je vremena, ali je sigurno jedan od najboljih na svetu u ovom trenutku. Jak je psiholog, imponuju mi te njegove reči i za mene će biti jedna obaveza više da se dokažem u novoj ulozi. I Vital je ovde došao sa namerom da osvoji što više trofeja, a to se vidi po načinu na koji radimo u poslednje vreme.

Belgijanac se žalio na činjenicu da nemate baš mnogo prilika da igrate prijateljske utakmice. Da li vas je strah da nećete biti dovoljno uigrani na početku Superkupa?

Ponavljao nam je više puta da je totalno drugačije i teško za igrače da samo treniraju, bez provere forme. Zato je često delio ekipu na A i B, pa čak i na mlađe i starije, čime je želeo da unese draž i neizvesnost u naše utakmice. Međutim, već na prvoj utakmici protiv Ravene videli smo šta nedostaje, a sada ćemo sa još dva meča protiv Ćivitanove shvatiti koliko smo daleko od njih.“

A kada ćete vi na teren?

Možda sutra, ili za dva dana, očekuje se da uđem u teren i zaigram sa momcima šest na šest.

Peruđa je pretrpela nekoliko izmena u startnoj postavi, jer su otišli De Čeko i Marko Podraščanin, a u klubu ne žele Filipa Lancu?

„Lanca je tu, trenira sa nama, ima ugovor na još jednu godinu i zagarantovana su mu visoka primanja. U klubu ga više ne žele, a ni on neće da odlazi tek tako. Popunjena je kvota Italijana, stigao je Travica i ne verujem da će u timu biti mesta za Lancu. Nije nemoguće da pauzira jednu godinu, mada mislim da bi to za njega bilo pogubno.”

U tom slučaju, ko će igrati na poziciji primača uz Leona?

Igraće Tijs Ter Horst, koji je došao iz Ravene i Ukrajinac Plotnicki. Oni će deliti minutažu. Vitalova ideja je da devet rotacija igra Ter Horst, devet Plotnicki i onda da na kraju seta uđe Ukrajinac. Razlog je taj što po Hejnenovom mišljenju Plotnicki bolje napada pajp i bolje servira, a Ter Horst ima jači napad iz četvorke. Njih dvojica će da budu jedan igrač i tako će se voditi u klupskoj statistici. Na papiru smo nova ekipa i za nijansu slabiji u odnosu na prošlu sezonu. To je možda i dodatni motiv za sve nas da budemo još bolji i da igramo bolje. Kada se promeni dizač, to nije lako ni za jednu ekipu, pa neće biti ni za nas.

Podraščanina će zameniti Argentinac Sebastijan Sole?

Meni je najteže pao Potketov odlazak, sa kojim sam bio četiri godine i kada sam nedavno dolazio ovde, bilo mi je prvi put tako teško, jer sam znao da posle toliko godina neću imati pored sebe tako iskrenog prijatelja i saigrača. Jedina dobra stvar je što sam ovde već osam sezona i znam neke druge ljude, pa ću imati s kim da popijem kafu.

Ljubitelje odbojke uvek interesuje u kakvoj formi i raspoloženju je Vilfredo Leon?

On nikad nije imao nekih prevelikih problema sa povredama. Puca od zdravlja, ono što radi u teretani i u terenu ne viđa se svaki dan. I on želi da se dokaže još više ovde u Italiji, s obzirom da je u Rusiji osvojio sve što je mogao, i to više puta. Nedostaje mu Skudeto i Liga šampiona sa Peruđom. Vidim da je izuzetno motivisan, daće sve od sebe da dođe do tih trofeja i mislim da on može da bude naše najjače oružje ove godine.“

Obavljen je žreb za Ligu šampiona, posle tri godine ponovo ste u grupi sa Lubeom, ali je zanimljivo i to da ćete treću godinu zaredom biti u istoj grupi sa francuskim Turom. Četvrta ekipa u grupi je turski Arkas iz Izmira.

Stalno igramo protiv Tura, godinama unazad. Neko od igrača je u svlačionici ostale, da nisu kupili stan u Francuskoj, pa da idemo malo kod njega. A što se tiče Lubea, mislim da i nije loše to što ćemo na jedno gostovanje otputovati autobusom. Ako se ne varam, dalje ide prvoplasirani i nekoliko najboljih drugoplasiranih. Nadam se da će tu biti mesta i za nas i za Lube”, kaže Atanasijević.

Često učestvujete u humanitarnim akcijama i znam da ne volite da pričate puno o tome. Ipak, podigli ste Srbiju na noge zbog male Sofije Markuljević, a nedavno je i tu, u Italiji, vaš klub odlučio da učestvuje u akciji za prikupljanje sredstava za decu koja boluju od leukemije, tako što je na aukciju stavio vaš dres, sa brojem 14.

Ovde je normalno da cela država učestvuje u humanitarnim akcijama i ta svest je odavno razvijena među građanima Italije. Drago mi je što su u klubu odlučili da stave na aukciju baš moj dres. A što se tiče naše Sofije, gotovo svakodnevno se čujem sa njenim ocem Stefanom, ona je već desetak dana u Los Anđelesu, prošla je sve preglede, urađene su analize i rečeno je da je ona odličan kandidat da primi tu Zolgensmu, kako se zove taj lek koji se uzima jednom u životu. Ostaje nam da se nadamo i molimo Bogu da će sve biti u najboljem redu”, dodao je Atanasijević.

Ne krije Atanasijević da je posle tri meseca ponovo zajedno sa devojkom Elicom Vasilevom, bugarskom reprezentativkom, koja i dalje čeka da poptiše angažman za narednu sezonu.

Ona je tu, trenira sa ženskom ekipom Peruđe koja će igrati u Superligi naredne sezone i čeka na novi angažman. Ove nedelje doneće konačnu odluku, imala je dve-tri ponude, jednu iz Italije dve iz inostranstva, pa će sama da odluči. Mislim da će izabrati ono što je najbolje za nju”, kaže na kraju Atanasijević.