Zvezdina tri meseca – ko je i lani očekivao Top 8?

Turkish Airlines EuroLeague

Savršeni u ABA ligi i više nego konkurentni u Evroligi, tako se u najkraćem može sažeti polusezona Crvene zvezde.

Na Jadranu crveno-beli imaju 26 uzastopnih pobeda, od čega 16 ove sezone, a protivnike su u tih 16 mečeva dobijali u proseku sa 20,2 poena razlike.

Gledajući glavne konkurente za trofej, u četiri dosadašnje utakmice samo je Cedevita u Zagrebu prošla sa jednocifrenim porazom (95:91) – u Beogradu je bilo 88:64, Budućnosti je u Podgorici održana lekcija (77:54), a večiti rival Partizan poražen je sa 83:72.

U jedinoj realnoj opasnosti Zvezdina serija bila je u sudaru sa Igokeom (68:66), ali je tada Gudurić mirnom rukom sa penala sačuvao trijumf.

S obzirom na to da je ritam u Evroligi ove sezone naporniji u odnosu na prošlu, pravo je čudo da se Zvezda češće nije mučila na Jadranu – to je samo dokaz koliko su crveno-beli iznad konkurencije.

Ipak, daleko od toga da crveno-beli treba da se opuste – oni su redak tim koji na Jadranu ima kontinuitet, a realno je pretpostaviti da će i Partizan i Cedevita i Budućnost izgledati bolje kada dođu završne, odlučujuće bitke. Toga su svesni i u Zvezdi, tako da nikakvog “lako ćemo“ neće biti. Uostalom, svi odreda ističu da je ABA liga prioritet, ona je ta koja u krajnjem slučaju crveno-belima i donosi evroligaške praznike.

ABA Liga, MZT Skopje Aerodrom/Dragan Mitresiki – Dadi

Prošlog leta Crvena zvezda promašila je sa pojačanjima i posle tri meseca u timu nije bilo ni Mekela ni Tompsona ni Skorcanitisa. Slična greška nije se smela ponoviti, pa su crveno-beli neuporedivo opreznije prišli prelaznom roku – dovedeni su Kuzmić i Bjelica, izvojevan je ostanak Jovića, ali dugo se čekao drugi plej (Volters je stigao krajem oktobra) i još duže centar (Dion Tompson debitovaće u petak u Kaunasu)

Uprkos sastavu koji po dubini ne može da se meri sa ostalim evroligašima, Zvezda je u elitnom takmičenju skupila sedam pobeda i trenutno je na mestu koje vodi u plej-of. Kako?

Često govorimo o kontinuitetu i o tome kako neki tim nije uspešan jer nema strpljenja ni za jednog trenera – Dejan Radonjić je u Zvezdi od aprila 2013. godine i imao je vremena da stvari na terenu postavi do detalja onako kako je zamislio. A Radonjićeva zamisao jeste ratnički tim koji pritiska spoljnu liniju rivala, trči kontre kad god je to moguće, dok se na polovini terena dosta uzda u pik-en-rol igru.

Uz to, iako su između ostalih otišli Cirbes, Miler i Kinzi, mnogo je igrača koji su duže na okupu i koji predstavljaju koherentnu celinu – u takvu celinu lakše je i uklopiti novajliju ili implementirati nove ideje na već postojeću osnovu.

KK Crvena zvezda

Zvezda je ekipa koja tera rivale na najviše izgubljenih lopti u Evroligi (19,1 na 100 poseda), a jedini tim koji od Zvezde prima manje poena na 100 poseda (103,7) jeste Olimpijakos (103,2). Dakle, jasno je da Zvezdine pobede koren imaju u odbrani.

Gledajući jedino imena na papiru, crveno-beli su najslabiji učesnik Evrolige i zato je “tim“ najvrednija reč u rečniku ekipe sa Malog Kalemegdana.

Dobar primer jeste Stefan Jović – on je najznačajniji igrač Zvezde, neko od koga najviše zavisi protok lopte u napadu, ali presedeo je na klupi završnice u tri od sedam evroligaških pobeda (Barselona, Armani i CSKA). U preostale četiri (Galatasaraj, Bamberg, Makabi, Real) bio je najzaslužniji za trijumfe i prosečno je beležio 11,7 poena i 7,2 asistencije.

Turkish Airlines EuroLeague

Kada je Jović agresivan i energičan, Zvezdin napad deluje neuporedivo bolje, kao i svi njegovi saigrači. Imao je padove u odbrani ove sezone, a napadački je Stefanu možda i najpotrebniji bio centar koji je dobar u pik-en-rolu – Tompson bi tu trebalo da poboljša situaciju, a realnije je da će ga Radonjić više koristiti na poziciji pet jer Amerikanac teško može da igra u paru sa Kuzmićem.

Dolaskom Tompsona dodatno će se rasteretiti upravo Kuzmić, ali i Bjelica – oni pružaju odlične partije ove sezone, pogotovo u odnosu na zahteve od njih.

Ognjen Kuzmić nikada do sada nije bio prvi centar, ali sada se snašao u toj ulozi – izvrstan je u odbrani na niskom postu, solidno brani i pik-en-rol (tu jeste bilo oscilacija), a veliki broj poena postiže posle ofanzivnog skoka (prvi je u EL sa tri uhvaćene lopte u napadu po meču). Unapredio je i napadačku igru na niskom postu, ali on nije igrač kojem je osećaj oko obruča primarna vrlina.

Milko Bjelica uglavnom je na poziciji pet, što je retko igrao tokom karijere, ali zaista se bori kao lav – u nekim utakmicama bio je prevaga (Bamberg u gostima npr), a u nekima je davao izuzetno važne koševe (Barselona, Armani, poraz od Žalgirisa). Ono što mu nedostaje u atleticizmu pokušava da nadomesti iskustvom, lukav je kada treba iznuditi faul, a dobro koristi i to što je uglavnom brži od direktnih čuvara.

ABA liga, KK Crvena zvezda

Za sada u Evroligi trojke šutira samo 5-32 i pitanje je koliko bi često trebalo da se otvara u širinu. Ipak, taj procenat nije pravo ogledalo Bjeličinog šuta, a i to što mu rivali izlaze visoko često mu je omogućavalo prodore do obruča.

Prethodne dve sezone Luke Mitrovića obeležene su teškim povredama – sada srećom takvih nije bilo, ali jeste onih manjih koje su učinile da se ne oseća sigurnim na terenu. Mitrovićev najveći problem trenutno jeste manjak samopouzdanja, a ono je ključno za njegovu igru koja donosi stvari koje se ne vide uvek na prvi pogled – čvrstina u defanzivnom skoku, lob pâsovi sa visokog na niski post u mis-meč situacijama, razbijanje zone protivnika…

Kada te “sitne“ stvari radi dobro, onda Mitrović raste i u drugim segmentima – odlučnije ide u prodor i može da pogodi i šut. Posle meča sa Realom izjavio je da više ne oseća strah, timski rezultati su tu, pa postoje preduslovi da se kapiten digne – Zvezdi će to biti još potrebnije kako sezona bude odmicala.

Turkish Airlines EuroLeague

Prošle sezone prinudno je preseljen na poziciju četiri, i sada najveći deo vremena provodi tu, ali to nimalo ne smeta Marku Simonoviću, koji igra najbolju sezonu u karijeri. Prvi je strelac Zvezde u Evroligi sa 12,7 poena po meču (71% za dva, 44% za tri) – šut preko ruke ne predstavlja mu nikakav problem, a u poslednje vreme ga čuvaju izuzetno usko, što Simonoviću ostavlja prostor za prodore kakve od njega dugo nismo videli, možda još iz perioda kada je igrao za Budućnost.

Uz sve to, dobar je i u timskoj odbrani, sa finim osećajem za pomoć i za udvajanja. Radonjić mu je dao slobodu koju Simonović vraća sa kamatom – samopouzdanje mu je trenutno u nebesima i to se vidi iz svakog njegovog pokreta.

Boriša Simanić još je vrlo mlad (18 god) i ne bi mu trebalo prestrogo suditi, pogotovo što fizički još nije na nivou da može u kontinuitetu da se nosi sa seniorima, ali pomoglo bi kada bi sa više energije i srca pristupao ukazanim prilikama.

Turkish Airlines EuroLeague

Marko Gudurić prošle sezone bio je Zvezdino iznenađenje, kec iz rukava, a sada je već košarkaš čiji se doprinos prepostavlja i podrazumeva. Oscilacija i grešaka jeste bilo, one su očekivane, ali Gudurić je potvrdio kvalitet. Odličan je u igri jedan na jedan, pregled lopte mu je potcenjen, a “nerezonske“ šuteve pogodio je već dovoljno puta da bismo u njegovom slučaju mogli da prestanemo da ih zovemo nerezonskim. Pogađa ih.

Odlučio je meč sa Barselonom, utkao se u pobede nad Galatasarajem, Bambergom i CSKA, a na osam evroligaških utakmica postigao je dvocifren broj poena. Protiv Reala je “probio“ period u kojem nije u istoj meri preuzimao odgovornost kao na početku sezone i to će mu mnogo značiti – sa loptom u rukama, Gudurić je najbolja verzija sebe.

Sledeći pravac razvoja jeste odbrana, to zna i Marko – propusti u timskoj odbrani još postoje, kao i poneki nerezonski faul, mada Zvezdin bek i sada igra pristojnu odbranu.

Ona ipak nije Gudurićev primarni posao, pošto Zvezda ima nekoliko “pit-bulova“ zadužene za najbolje suparničke igrače.

Turkish Airlines EuroLeague

Branko Lazić možda je i najbolji u Evropi kada protivnika treba sprečiti da primi loptu i u tome kako se bori sa protivničkim blokovima, a neretko je svojom odbranom pokretao Zvezdine košgeterske serije. Ove sezone se u Evroligi muči sa procentom šuta za tri (6-25, u ABA je na znatno boljih 13-31), pa bi crveno-belima prijalo da može da računa na Lazićeve trojku-dve iz spot-ap situacija.

Nemanja Dangubić svojim atletskim sposobnostima muči rivalske plejmejkere i glavni zadatak mu je odbrana, mada ima i solidnu slobodu u napadu koju koristi sa promenljivim uspehom. Letos je promenio mehaniku šuta, ali on od sebe očekuje bolje procente – u Evroligi je za tri na 33% (9-27), a u ABA na 34% (15-44). U tom smeru primetan je pomak u poslednje vreme, kao i u timskoj odbrani.

Čarls Dženkins brzo je zaboravio na protraćenu sezonu u Milanu i vratio se u sistem koji dobro poznaje i koji mu prija. Uprkos ponekoj lošoj odluci ili “glupom“ faulu, Dženkins donosi ono što je potrebno – agresivnu odbranu na lopti i poene u napadu.

Interesantno, i u ABA i u Evroligi procenat šuta za tri bolji mu je od onog za dva poena – u Evroligi šutira trojke 16-35, za dva samo 27-71 (ume često da bude brzoplet pri ulazima), a u ABA je na 50% za tri (17-34) i na 49% za dva (36-73). Uz to, u nekoliko važnih mečeva racionalno je obavio i plejmejkerske dužnosti, što je samo dodatni plus.

Turkish Airlines EuroLeague

Nejt Volters poslednje je pojačanje Zvezde i bilo je vrlo teško uklopiti ga u situaciji kada vremena za treninge ima malo ili nimalo, naročito na tako osetljivoj poziciji u ekipi. Taj posao još nije pri kraju – Volters je imao nekoliko dobrih individualnih partija (Uniks, Armani, Žalgiris, CSKA), njegov doprinos je primetan, ali utisak je da se još ne razume s ekipom do kraja i da se nije potpuno oslobodio, što ne znači da se to neće dogoditi. Ima kvalitet da prepozna igrača koji je “vruć“, nije zanemarljiva ni njegova uloga u skoku, a u nastavku sezone trebalo bi očekivati njegove još bolje partije.

Šansu na nekoliko mečeva dobio je Ognjen Dobrić i uglavnom ju je dobro koristio, naročito je pokazao zube u meču sa Fenerbahčeom. Brzo izlazi iz blokova, ima precizan šut i bilo bi lepo da Simanić i on dobiju još veću šansu u nastavku ABA lige, pogotovo sada kada je Zvezda odmakla pratiocima, a ritam u Evroligi se ne usporava.

ABA liga, KK Crvena zvezda

Koji minut u poslednje vreme dobija i Petar Rakićević, koji je prethodnih meseci radio uglavnom na svom telu i Zvezdin je zalog za budućnost, verovatno kada Jović ode naredne sezone.

Trener Dejan Radonjić složio je tim na jedini način koji može da donosi rezultate, a nagrade su trijumfi nad velikanima poput Barselone, Makabija, Reala i CSKA.Tim pobedama Zvezda je sebi dokazala da “može“ – Evroliga se igra bez pritiska, ali to ne znači da se crveno-beli odriču snova.

Ko je i prošle godine očekivao Top 8?