Jelenin blog za SK: O uspomenama, Ani, prijateljima…

Paul Kane/Getty Images

Jelena Janković, nekadašnja prva teniserka sveta, rešila je da se oproba i u pisanju i da nas obraduje svojim tekstom iz Melburna u kojem se osvrnula na svoju karijeru.

Time je već dovoljno rečeno, ostavljamo vas da uživate u Jeleninom blogu.

Uspomene

Sandra Mu/Getty Images

Za mene ne postoji idealan meč jer sam perfekcionista, ali postoje dueli koji su mi mnogo značili – neke titule i pobeda kojom sam obezbedila prvo mesto na svetu.

To su uspomene koje će mi ostati do kraja života, ali izdvojiću jedan meč kojeg se sigurno retko ko seća. Godine 2008. baš ovde u Melburnu od Tamire Pazek gubila sam sa 5:0 u trećem setu, zatim i 5:2, 40:15, ne znam tačno ni koliko je meč lopti imala… Postoji snimak, neke lopte kao da su išle u aut, onda nekako uđu u teren, pa napravim viner u sâm ugao terena. Kada sam gledala snimak, nisam verovala kako je ulazilo i šta se tu desilo.

Taj meč sam dobila sa 12:10, onda sam savladala i Serenu, pa sam nažalost izgubila od Šarapove u polufinalu, ali to je bio početak puta ka broju jedan na kraju godine.

U medije samo s povodom

Jedna sam od retkih sportistkinja koja se malo pojavljuje u javnosti. Znam da mediji žele da pišu o svemu i svačemu, možda narod svašta i zanima, ali smatram da o meni treba da se piše kada postoji neki povod vredan spominjanja.

Nisam tip koji voli da se neprestano provlači kroz novine i da se o meni piše kroz neke glupe teme. Meni to ne treba, volim da čuvam privatni život, jesam malo povučena po tom pitanju. Sportistkinja sam i želela bih da se piše o tome, uspesima i neuspesima, a ostalo je suvišno.

Finale US opena 2008.

Chris McGrath/Getty Images

Tada sam bila u fantastičnoj formi, izuzetno visok nivo igre i ogromno samopouzdanje. Pobeđivala sam Serenu u prošlosti i verovala sam da mogu to da ponovim. Bilo bi mnogo lakše da sam igrala sa nekom drugom protivnicom, ali Serena je fizički najjača teniserka u istoriji, to je iskoristila i odigrala je izvanredno.

Imala sam nekoliko set lopti u drugom setu i mislim da bih čak i pobedila da smo ušle u treći set jer sam je često dobijala u tri seta, a bila sam u tom trenutku i kondiciono spremnija. Šteta, ali možda bude još prilike…

Feniks

Napravila sam mnogo grešaka tokom karijere, ali ne bih ništa naučila da ih nije bilo. Pametan čovek iz grešaka uči i zna šta ne treba da radi ubuduće ili šta treba da uradi drugačije. U karijeri sam nekoliko puta kretala od nule, dizala se i pronalazila način da se vratim u vrh. Kao feniks.

Žao mi je samo što nisam imala sreće sa nekim povredama – stanem na loptu, iskrenem zglob, onda podignem torbu i pukne mi mišić… Sa druge strane, bilo je i momenata kada mi je sve išlo od ruke, tako da ne mogu da se žalim.

Svlačionica

Matthew Stockman/Getty Images

Druželjubiva sam i volim da se socijalizujem koliko mogu. Ne mogu da kažem da su na WTA turu prava prijateljstva, moji pravi prijatelji su u Srbiji – iz detinjstva, škole…

Mislim da je bitno da među nama postoji poštovanje jer smo uvek zajedno, kao neka putujuća familija. Svi mi volimo da pobedimo i za to se borimo, ali kada smo van terena, nemam ništa ni protiv jedne koleginice i sa svima imam korektan odnos.

Porodica i prijatelji

Konstantno smo na putu i to je hendikep ovog posla. Mnogo mi nedostaje da važne događaje provedem sa porodicom, onako kako sam to činila u detinjstvu, i da to sve delimo – evo ja već godinama ne slavim Božić i Uskrs jer nisam tu. Ali dobro, neću se doveka baviti tenisom i biće prilika za to – u mojoj porodici slavi se na tradicionalan način i jedva čekam da ponovo dođe to vreme.

Odnos sa Anom

Mike Hewitt/Getty Images

Mediji su između nas napravili netrpeljivost – sa moje strane ona nikada nije postojala, a mislim da je tako i sa Anine. Nikada tu nije bilo ništa vredno spomena. Ona i ja smo veliki profesionalci, tolike godine smo igrale zajedno za reprezentaciju i veoma sam ponosna na nju i na sve što je postigla u karijeri. Želim joj svu sreću u daljem životu, čime god da se bude bavila.

Posle karijere

Kreativna sam osoba. I tokom karijere tenis malo postane dosadan, silna ponavljanja i silno udaranje i trčanje, bude monotono. Zato sam uvek želela da uporedo radim još nešto što me čini srećnom kako bih i u tenisu bila uspešnija. Ako sam koncentrisana samo na jednu stvar svaki dan, čovek otupi i ne koristi dovoljno svoj mozak.

Volim modu i volim da kreiram, sarađivala sam sa raznim kompanijama u dizajniranju svoje opreme i u budućnosti bih možda volela da se malo više bavim time. Za sada je to samo hobi, videćemo.

Kad završim karijeru, prvo što ću da uradim jeste da se odmorim – namučena sam i napaćena duša, hahaha. Da ne ispadne da se žalim, tenis je meni mnogo toga dao – finansijski sam se obezbedila i postigla sam ono o čemu nisam ni sanjala kada sam bila devojčica. Biti broj jedan u svojoj zgradi je teško, a kamoli u svetu, pogotovo što dolazim iz male zemlje koja nije imala tradiciju u tenisu.

Teniseri – ponos Srbije

Srpski inat me je vukao napred, imala sam ogromnu želju za pobedama, za dokazivanjem i za time da postanem neko i nešto u tenisu. Istovremeno, uvek sam se trudila da predstavljam svoju zemlju na najbolji mogući način, a generalno mislim da smo mi teniseri među najboljim ambasadorima Srbije u svetu i da smo uticali da se njen imidž poboljša.

Na početku karijere niko nije ni znao gde je Srbija – čak i u Aziji su me gledali čudno, nisu znali ni na kojem je kontinentu. Mi smo jako mala zemlja i imali smo tri broja jedan u singlu, treba da budemo ponosni na to.

Nadam se da vam se blog dopao, a vi obavezno nastavite da čitate Sašine tekstove.

Veliki poljubac,

JJ