Jokić za SK: Slava je nebitna, Bogdan ne sme da stane

Matthew Stockman, Getty Images Sport

Često se provlači fraza o nečijem “meteorskom usponu“, a Nikola Jokić njen je možda i najilustrativniji prikaz – od dečaka iz Mege do momka koji je glavni igrač pretendenta na plej-of u možda nikad jačem Zapadu NBA lige prošlo je tek pet godina.

Matthew Stockman/Getty Images

Taj 23-godišnjak potpisao je petogodišnji ugovor vredan skoro 148 miliona dolara, a pred njim je sezona u kojoj u Koloradu očekuju da tim odvede do doigravanja, posle dve sezone u kojima je ono za dlaku izmaklo.

Mladi Somborac nedavno je bio gost kampa “Košarka bez granica“, a tom prilikom dao je intervju za Sport klub. O reprezentaciji ovoga puta nismo govorili u skladu sa željom sagovornika, nedavno je Nikola u knjizi Darka Plavšića govorio o tome koliko mu je bilo teško posle negativnih komentara na propuštanje Evrobasketa, a još je otvoreno pitanje hoćemo li ga gledati u Kini na Svetskom prvenstvu.

Ipak, u intervjuu smo se dotakli brojnih tema – njegovog odnosa sa medijima, međusezone, ličih i timskih ambicija, početaka, uzora, Milsapa i Mareja, saveta koji je dao Bogdanu Bogdanoviću…

Važiš za čoveka koji ne voli javnost, koji ne voli da razgovara sa medijima. Otkuda ta tvoja osobina?

Mislim da su mediji nešto što nije dobro u sportu… U stvari, mediji su i dobra i loša strana sporta, barem po mom mišljenju. Košarkaši treba da se pokazuju na terenu, mediji idu uz to… Ja igram košarku da bih igrao košarku, volim je, a ne da bih pričao sa medijima. Nema veze, mislim da javnost može da promeni čoveka, kao postaješ popularan, slavan… Za mene je to nebitno.

Zapad je još jači nego prošle godine, stigao je i Lebron, ali cilj Denver je plej-of. Šta je potrebno da učinite kako biste napravili taj dodatni korak?

Jednostavno moramo da budemo bolji. Svako od nas doći će spreman na početak priprema, još spremniji nego pre. Pojačali smo se dolaskom Ajzee Tomasa i mislim da će da igra jako dobro jer ga mi stvarno želimo u timu, i u Bostonu je igrao jako dobro kada su ga svi voleli i želeli. Mi ćemo da mu napravimo veliku dobrodošlicu, i igrači i stručni štab, pokušaćemo da ga uvedemo u sistem igre, mislim da će se on snaći.

Znači li to da ćete igrati još brže ove godine?

To zavisi od trenera, ali nadam se, lično bih to voleo. Taj stil igre je lepši jer smo onda svi zadovoljniji – i igrači i publika koja će onda dolaziti u još većem broju.

Stvara li se ta atmosfera da sada morate da uđete u plej-of?

Iskreno da ti kažem, ne osećam nikakav pritisak. Košarka je igra, ja je tako shvatam, igram se dok sam na terenu. Sa druge strane, veoma bismo želeli da se plasiramo u plej-of, i mi igrači i svi u klubu.

Povezano

Došao je Tomas, ali kako bi rekao da se Džamal Marej snašao na poziciji plejmejkera, tek prošle godine je dosta više igrao na kecu?

On dečko nije plejmejker, za mene je on više strelac, “skorer“ kako oni vole da kažu. Stvarno može da pogodi iz raznih pozicija, napadač je i teško je kada pet-šest godina igraš jednu vrstu košarke, pa još dok si mlad, a onda te nateraju da igraš drugu vrstu… Ipak, mnogo je bolji nego što je bio, trener mu pomaže, ja mu pomažem, kao i ostali saigrači – govorimo mu gde najviše volimo da dobijamo loptu, to su npr. sitnice koje pomažu da budemo bolji kao tim.

Spomenuo si popularnost, koliko ti nestvarno deluje put koji si prevalio za manje od pet godina – od klinca iz Mege do momka oko kojeg se vrti jedna NBA organizacija?

Ne razmišljam o tome na taj način. Cela karijera mi je išla po stepenicama – Sombor, Vojvodina, Mega, kamp Nike Hoops, draft, još jedna godina u Megi, počeo sam da igram postepeno i možda zbog toga nisam ni osetio koliko je sve to možda veliko. Za mene je to normalna stvar, ja i dalje radim isto što sam radio i pre.

Srdjan Stevanovic, Getty Images

Vidiš li se u Denveru do kraja svoje karijere?

Da, da, moja je želja da ostanem tamo što duže mogu. Prija mi tamo, pogotovo što su svi u organizaciji dobri prema meni i pomažu mi na sve moguće načine – kondicioni treneri, fizioterapueti su mi uvek na raspolaganju, jako mi je dobro i ne bih išao nigde. I trener Meloun je odličan, trener je tu i da te iskritikuje, da te malo izbaci iz takta ponekad…

Sledeća sezona ti je četvrta u NBA, već imaš prilično iskustva – šta bi rekao da je osnovna stvar koja se nauči tim iskustvom?

Sitnice koje smo radili kada smo bili mlađi, a to su u stvari velike stvari – da se spustiš u kolenima, da napraviš jači dribling, da uvek ideš sa dve noge… Takve sitnice spoje se uvek u nešto značajno.

Ko su ti najteži direktni rivali?

Najviše me je razoružao Lamarkus Oldridž kad smo igrali u Teksasu. Krupan je i veoma talentovan, visok izbačaj, fejd-avej koji se teško brani, kao Dirk Novicki, samo od njega zavisi hoće li da pogodi ili da promaši.

Ronald Martinez, Getty Images Sport

Kako si proveo leto, šta bi rekao da je sledeći korak u tvom igračkom razvoju?

Moram da budem bolji u svim segmentima igre – znam da svi igrači to ponavljaju, ali jeste tako. Voleo bih da na kraju predstojeće sezone imam za nijansu bolju statistiku nego prethodne, napredak je najbolji pokazatelj rada u međusezoni.

Da li je ovo leto bilo drugačije za tebe u smislu načina rada, na čemu je akcenat?

Da budem iskren, mislim čak da ovog leta više treniram – više trčim, jači su treninzi. Cilj mi je da igram više kroz kontakt, bila je mnogo gruba igra poslednjih osam-devet utakmica kada smo se borili za plej-of i pokušavam da mi to postane normalna stvar.

Kada si to spomenuo, hajde da se vratimo na poslednji meč sa Minesotom u kojem ste u direktnom okršaju ostali bez plej-ofa. To je bila prava plej-of utakmica, blistao si u tri četvrtine, a u poslednjoj ti ništa nije svirano. Videlo se da se nerviraš, kako si se osećao tada?

Da, bila je prava tuča. Meni je samo žao tog poraza jer mislim da smo bili bolja ekipa u tom momentu, igrali smo zaista dobro, čak smo i odbranu igrali dobro. Nisam se možda privikao bio na tu grublju igru, jesam se iznervirao… Nikada ne komentarišem suđenje, neću ni sada, ali neke stvari su bile malo čudne, tako ću reći. Samo su pustili, nisu svirali ni kad sam dobio udarac u glavu…

Ron Jenkins/Getty Images

Tvoja uloga će biti ista u ekipi i sledeće godine, zar ne?

Nadam se tome. Ja sam zadovoljan, mislim da su i saigrači zadovoljni jer svi daju poene, kod svih je lopta pomalo i mislim da je to pravi način.

Hoće li biti dovoljno lopti za sve – kada ste zdravi, imate mnogo opcija u napadu, još sada sa Ajzeom?

Mislim da je naš stil igre totalno drugačiji od svih ostalih, možda jedino još Golden Stejt igra sa toliko dodavanja i asistencija. Kada igraš tu igru, baš te briga i koliko si puta šutnuo na koš.

Dosta se govorilo o hemiji između Milsapa i tebe, funkcionišete li zajedno ili ne, jeste li razgovarali o tome kako da unapredite saradnju?

Na početku smo se stvarno tražili. Možda sam ja pogrešio jer sam dao njemu da on radi sve, možda je trebalo da mu pomognem na neki način… Ali igrali smo izuzetno dobro tih pet-šest-sedam utakmica pre njegove povrede, čak smo počeli da igramo pik-en-rol 4 i 5, kliknuli smo. Kada se vratio posle povrede, ponovo smo se tražili, ali njemu je bilo teško jer je povredio šaku, to nervira, malo se i psihički padne…

Šta bi rekao da je najbolji deo života jednog NBA igrača?

Međusezona, kad dođeš kući. Nekome je to Sombor, nekome je Las Vegas, nekom su Bahami.

Jonathan Daniel, Getty Images Sport

Osim treninga, kako si proveo leto?

Sa prijateljima i porodicom, opušteno. Konji su uvek tu, igrao sam i odbojku na pesku, volim sportsku aktivnost svake vrste.

Najmlađi si od svih srpskih igrača u NBA, ali si i najiskusniji i sa najvećom ulogom…

Da, to mi je bilo smešno kad sam pričao sa Bogdanom, on traži savete od mene. Ja mu kažem: “Igrao si kod najboljeg trenera u Evropi, osvajao sve, kako ja sad tebi da dam nešto?“ Čudan je osećaj. Bogdan me je baš pitao za međusezonu, a ja sam mu samo rekao da ne staje, da ne sme da stane sa radom.

Da li je postojao neko zbog koga si počeo da treniraš košarku?

Nisam nikada imao idola, ali aktuelan mi je bio Tim Dankan, želeo sam da igram kao on. Voleo sam i Novicu Veličkovića, on je bio u Partizanu dok sam ja još bio u Somboru – talenat, temperament, zalaganje, mislim da je Novica bio pravi primer, ne samo meni, nego i mnogim drugima.