Milisekunda

Skener 7. sep 20200:48 > 0:49
Al Bello Getty Images

Često čujemo frazu da je neko “sam sebi najveći protivnik”, pa i u izjavama sportista. Retko kada je ta fraza dobila svoj puni smisao kao u nedelju na stadionu “Artur Eš” u Njujorku.

Novak Đoković delovao je nezaustavljivo, bio je apsolutni favorit za osvajanje US opena, a onda je jednim neopreznim potezom sve srušio u milisekundi.

Gledajući u ekran nismo prvo shvatili šta se dogodilo, ali kada sam video usporeni snimak, znao sam da sledi najgori scenario – diskvalifikacija.

Povezano

I Novakovo lice sve je govorilo, pokušavao je da se bori protiv neminovnog, nadao sam se i ja da bi ime moglo da ga izvuče… Taj Novakov izraz lica svi smo imali nekad u životu – ono kad poželiš da se vratiš minut u prošlost i da povučeš reč/potez/poruku. Nekad i misao čak. Ali ne možeš. I rezignirano si i pokajnički miran jer ta vrsta greške najsurovije je otrežnjenje za stanje afekta.

I, kao i svima nama sada, verovatno je i Novaku naknadno na pamet palo: Što je nisam zavalio izvan stadiona? Što je nisam udario u zemlju? Što nisam barem pogledao gde je ko? Ali milion faktora se udružilo da se to tako desi. Počev od milimetra na set lopti koji minut ranije, pa i ta banalna činjenica da prošle nedelje linijskih sudija nije ni bilo, a da ih i na US openu ima samo na dva najveća stadiona… I sad kad gledam snimak i vidim koliko je prostora tu, kolika je verovatnoća… “Da je gađao, ne bi pogodio”, što kažu naši stari.

Al Bello Getty Images

Tenis je takav, ponekad i okrutan i nelogičan, jer bilo je mnogo gorih izliva besa, mnogo nekulturnih reči i poteza, pa nije bilo diskvalifikacije. A Đoković je diskvalifikovan za neoprezni gest u kojem nije bilo nikakve namere da se bilo ko povredi, nije ni gledao u tom smeru. Ali pravila su neumoljiva u tom smislu – namera nije bitna, već krajnji ishod. Ipak, da bar nije pogodio u vrat linijskog sudiju i da je bilo malo slabije, verovatno bi mu i progledali kroz prste, nešto na tom tragu je i Novaku rekao supervizor na terenu.

Ali nije imao sreće najbolji teniser sveta, sada je nije imao kao recimo 2016. na Rolan Garosu – sećam se kako mi je “srce stalo” kada mu je reket iskliznuo iz ruke pokušaju da njime “prođe” kroz šljaku. Umalo je pogodio linijskog sudiju, a bio je to onaj Garos kada se napokon popeo na teniski Mont Everest.

#related-news_0

U poslednje vreme Novak je mnogima stao na žulj formiranjem nove Asocijacije igrača (PTPA), kroz karijeru su ga često i nepravedno kritikovali ili mu nisu davali kredita i odavali priznanja koliko drugim velikanima. Da ne uvijam u oblande, mnogi ga ne vole bez pravog i valjanog razloga, u to sam se i lično uverio. A sada je svima njima dao oružje u ruke, i gratis municiju. Jedva su dočekali, vidi se to i po pojedinim zluradim komentarima i naslađivanjima tuđom nesrećom.

Još sam u neverici, a verovatno i Novak. U svojoj karijeri nailazio je na brojne i različite prepreke i apsolutno svaku uspeo je da savlada na ovaj ili onaj način, ali sa tako nečim još se nije susreo. 

Zato ne možemo da znamo kakva će sada njegova reakcija biti, ali da je ovo gorče od bilo kog poraza (a bilo je baš gorkih), vidimo i po tome što se Novak nije pojavio na konferenciji za medije. Mislim da mu se to nikada nije desilo.

Ipak, ako nešto možemo da zaključimo na osnovu prethodnih iskustava, vratiće se Đoković još jači. I reketom ućutkati sve jer to uvek najviše boli.

A milisekunda poput one u nedelju u Njujorku sigurno se više nikada neće ponoviti. Skupa je to škola, ali posle škole se obično postaje bolji, zar ne?