Pravi čovek u pogrešno vreme

Skener 18. avg 202015:19 > 15:21
Shaun Botterill/Allsport/Getty Images

Imenovanje Ronalda Kumana na mesto trenera Barselone u ovom momentu je najlogičniji potez uprave kluba koji se našao u veoma teškoj situaciji posle istorijskog poraza od Bajerna. Trenutna situacija u slavnom klubu može se opisivati u feljtonima, a ovaj tekst će se pre svega baviti novim trenerom.

Iako čudno izgleda, Kuman je neko ko je igrao za i trenirao tri najveća holandska kluba – Ajaks, PSV i Fejenord. Karijeru je počeo u Groningenu, po tri sezone igrao je za Ajaks i PSV, šest sezona nosio je dres Barselone i na kraju karijere dve sezone proveo je u Fejenordu. Na 535 utakmica postigao je neverovatna 193 gola kao defanzivni vezista i najvećim delom karijere kao štoper. Bio je poznat po topovskom udarcu i odličnim izvođenjima penala ( što objašnjava tako veliki broj golova).

Ne računajući početak karijere u Groningenu i kraj u Fejenordu, Ronald Kuman je od 1983. do 1995. osvojio čak devet šampionskih titula – jednu sa Ajaksom, tri sa PSV i četiri uzastopne sa Barselonom, dva puta je bio i prvak Evrope. Ona druga sa Barsom 1992. donela mu je gotovo mitski status na „Kamp Nouu“ jer je njegovim golom u finalu KEŠ Barselona u produžetku pobedila Sampdoriju. Njegove kopačke i danas predstavljaju jednu od relikvija u klupskom muzeju. I tu je zapravo glavna „kopča“ novog trenera sa klubom. Ne treba zaboraviti da je Kuman već bio na klupi Barselone, kao pomoćnik Van Galu od 1998. do 2000, kada su osvojene dve titule i kada je novi trener imao svojevrsnu praksu. Kuman nikada nije krio želju da jednoga dana postane trener Barselone.

Prvi samostalan posao imao je u Viteseu, više od tri godine bio je na klupi Ajaksa sa kojim je osvojio dve titule, godinu dana proveo je na klupi Benfike sa kojom je bio tek treći, da bi 2006. zamenio Hidinka na klupi PSV sa kojim je u dramatičnom poslednjem kolu osvojio prvenstvo, a u Ligi šampiona stigao do četvrtfinala. Najveću grešku u trenerskoj karijeri napravio je 2007. dolaskom u Valensiju na čijoj klupi je bio nekoliko meseci, a klub ga je otpustio kada je bio 15. na tabeli i kada je pretila selidba u drugu ligu. I sam je tada izjavio da je doneo pogrešnu odluku i da je morao da bude strpljiv i čeka poziv Barselone na čijoj klupi se očekivao odlazak Rajkarda posle pet godina. Njega je zamenio Gvardiola i sada znamo da je klub išao njegovim stazama do danas…

REUTERS/Wolfgang Rattay

Što se Kumana tiče, njegova loša karma iz Valensije i dalje ga je pratila. Nije sastavio ni polusezonu na klupi AZ Alkmara i dve godine i šest meseci bio je bez posla i javnost ga je polako zaboravljala. U leto 2011. „resetovao“ je karijeru dolaskom u Fejenord gde se zadržao tri sezone. Tako je postao prvi čovek koji je i igrao i trenirao veliku trojku holandskog fudbala. Iako sa Roterdamersima nije osvojio nijedan trofej, ponovo je postao tražen u fudbalskom svetu i u junu 2014. preuzeo je Sautempton od Poćetina i posle osvojenog sedmog i šestog mesta postao je trener za najveće izazove.

Nešto više od godinu dana vodio je Everton, a početkom 2018. postao je selektor reprezentacije Holandije posle debakla u prethodnim kvalifikacijama. Ono što je za kratko vreme uradio sa Holandijom, verovatno je i glavna preporuka za Barselonu. U konkurenciji Francuske i Nemačke osvojeno je prvo mesto na završnici Lige nacija, Holandija je pobedila Englesku i u finalu je poražena od Portugala, ali je Kuman brzo napravio smenu generacija i „oranje“ ponovo ima ekipu za sam svetski vrh.

Zbog trenutne situacije u Barseloni, nejasne situacije sa predsednikom kluba Bartomeuom (kome ističe mandat naredne godine), gotovo ratnog stanja na relaciji direktor Abidal – Bog i batina Mesi, konfuzije sa igračkim kadrom, zapuštenom akademijom La Masija koja godinama ne može da formira igrača za prvi tim… Kuman će imati 1.000 problema i jednu veliku želju – da konačno postane trener Barselone. Tek sada se videlo da je Kuman imao i klauzulu u ugovoru sa holandskim Savezom, da može da napusti reprezentaciju ako dobije poziv sa „Kamp Noua“, koji je u podsvesti očigledno čekao. Ono što bi Kumanu moglo da pomogne više nego drugim kandidatima je što zna koliki će imati pritisak i kako klub funkcioniše. A zbog onoga što je uradio kao igrač, imaće svakako veći kredit i kod navijača i kompletne javnosti.

Barselona, uglavnom, zove samo jedanput. Obično u nevreme ili u slučaju Ronalda Kumana – u veliko nevreme.