Šta VR46 tim izdvaja u odnosu na druge?

Monster Energy

Na stazi šampion pobeđuje sâm. Na prvi pogled, šampion stoji sâm i na pobedničkom postolju. Ipak, iza njega stoji ogroman tim ljudi koji izvodi orkestrirani balet podataka, strategije, emocija i napornog rada. Ono što vidite na televiziji ili sa tribina je kulminacija njihovog timskog rada.

Monster Energy

Trkački timovi provode stotine sati dovodeći do perfekcije svaki segment svoje mašinerije. Ti napori kulminaciju dostižu dvojicom vozača koji izlaze na stazu, a zatim koristeći svoje znanje na motoru, talenat i iskustvo jure za pobedom. Kada dvojica timskih kolega sarađuju pomažući jedan drugom i trudeći se da podignu lestvicu, nagrada je još vrednija.

Na Velikoj nagradi Katara, koja je za sada jedina trka koja je vožena u Svetskom šampionatu u motociklizmu ove godine, bili smo svedoci kako timski rad može da načini razliku. I to na primeru dvojice vozača Skaj VR46 tima u Moto2 kategoriji – Luke Marinija i Marka Becekija, koji su tokom slobodnih treninga obrahrivali jedan drugog u postizanju boljeg vremena po krugu.

Sjajan timski rad je posebnost Skaj VR46 tima, rekao je Beceki u priči koju nam donosi Monster o svom debitantskom nastupu za italijanski tim., „Cilj ovog tima je da bude konkurentan sa oba motora. Ne postoje vozač broj jedan ili broj dva, mi tu da postignemo najbolji mogući rezultat

Još tokom zimskih testiranja u Heresu sam otkrio ovaj metod koji su već koristili Peko Banjaja i Luka, koji su postigli sjajne rezultate. Na mom prvom testiranju fokusirao sam se da što više upoznam motor, ali ubrzo, iako nisam razvio pun potencijal, počeo sam da vežbam zajedno sa Lukom, svojim timskim kolegom, i to nam je obojici pomoglo da vozimo sve brže iz kruga u krug. To je stvarno super jer lako možete da uočite vaše prednosti i mane, da vidite šta vam ide bolje, a u čemu je vaš timski kolega bolji“, otkriva mladi Italijan.

Ali, kako to zapravo funkcioniše?

To je rezultat zajedničkog rada između Pabla, timskog koordinatora, dvojice glavnih mehaničara i vozača. U slučaju da nema nekih većih problema, izlazimo zajedno na stazu na trening i podstičemo jedan drugog u cilju postizanja što boljih rezultata. U nekim situacijama Luka može da bude prvi, ja ga pratim, ili obrnuto. To je neverovatan podsticaj“, ističe Marko, „U situacijama kada sam ja prvi, znajući da je kolega iza mene, dajem sve od sebe da mu umaknem. A kada na mene dođe red da jurim za Lukom, đavolski se trudim da ga stignem. U kvalifikacijama, a to je veoma važno, cilj je da se sa oba motora kvalifikujemo za čelne pozicije. Plan se menja u zavisnosti od karakteristika staze, ali metod je u suštini isti. Onaj koji bolje vozi u datom trenutku izlazi prvi na stazu, a onda nakon par krugova menjamo pozicije.

U Kataru je Beceki zabeležio je drugo najbrže vreme u drugom slobodnom treningu, dok je Luka bio treći. U kvalifikacijama je Marini bio drugi, dok ih je njegov timski kolega završio kao sedmi.

Monster Energy

U kvalifikacijama smo koristili samo jedan par pneumatika s obzirom na uslove na stazi. Prvi sam izašao na stazu u kvalifikacijama jer sam imao bolji ritam u prvim krugovima, dok je Luka uspeo da zabeleži najbolje vreme u trećem krugu. Zatim smo se zamenili i u poslednjem krugu sam uspeo da popravim svoje vreme, tako da sam završio kao sedmi“, kaže Beceki, „U trci smo dobro startovali. Luka je bio vodeći, dok sam ja bio sedmi, kada mi je iznenada popustio pneumatik negde između sedmog i osmog kruga. Počeli smo da se mučimo i gubimo pozicije. Na kraju sam završio kao 12. Neobično je jer smo samo ja, Luka i Horhe Martin imali taj problem sa prednjom gumom. Analiziraćemo podatke da vidimo šta se to desilo. Šteta je što u trci nismo uspeli da valorizujemo dobar rezultat koji smo ostvarili u kvalifikacijama, ali sve u svemu zadovoljan sam jer smo bili konkurentni celog vikenda, a ja sam uspeo da osvojim prve bodove. U Kataru sam naučio da budem takmac sa vozačima na čelu kolone, ali moram da popravim svoju vožnju u drugom delu trke.

Završivši tešku prošlu sezonu sa Teh3 KTM timom, Becekiju je laknulo posle prve trke ovogodišnjeg šampionata. Bio je to ujedno prvi vikend bez trke u kraljevskoj klasi, koja je otkazana zbog nemogućnosti svih učesnika da bezbedno dođu u Katar zbog pandemije koronavirusa. Svi vozači i članovi timova u preostale dve klase su već bili u Dohi zbog predsezonskih testiranja, pa su se zato i našli na stazi kao što je bilo planirano.

Bio je to čudan vikend jer je kraljevska klasa uvek ona koja privlači najveću pažnju. Kao ljubitelj motociklizma, uvek sam pratio trke Moto GP šampionata, tako da mi je to nedostajalo“, priznao je Beceki i dodao, „Navikao sam da srećem ostale vozače iz Akademije Valentina Rosija i samog Valentina u padoku. Uglavnom se skupimo i komentarišemo treninge. A šta je bila prednost? Ovog puta Moto2 klasa je bila pod svetlima reflektora. Osećali smo se kao da smo u kraljevskoj klasi, bilo je super. Događaj se odvijao iza zatvorenih vrata jer je posetiocima pristup bio dozvoljen samo na tribinama. Bila je šteta zbog navijača jer lep je osećaj kad možete da podelite radost sa publikom pogotovo na startu. Ali, u neku ruku, u Kataru, rezlika nije bila toliko primetna jer nije tolika poseta kao u Evropi.

Monster Energy

Beceki je već godinama član Akademije Valentina Rosija, ali je tek ove sezone dobio priliku u njegovom timu.

Srećan sam jer je atmosfera u timu stvarno dobra. Vrlo dobro sam se slagao i sa mojim prethodnim timom koji je vodio Erve Ponšaral. Razlika je u tome što sada imam mogućnost da viđam svoje mehaničare i mimo trkačkih vikenda. Kad treniramo na ranču oni dođu i sređuju motore. Izađemo na picu ili vožnju motorom. To je jako lepo i osećam se kao deo fabričke ekipe. Sviđa mi se i činjenica da Skaj VR46 takođe ima tim i u Moto3 kategoriji. Mi smo deo velike porodice i lepo je biti na okupu“, naglašava Beceki.

Povezano

Biti vozač Rosijeve akademije je velika prednost. Beceki se dobro seća kako je za njega ova neverovatna avantura počela pre pet godina. 

Osećam se privilegovano što sam deo Akademije i što treniram sa Valentinom Rosijem. Sve je počelo na trci u Muđelu 2015. godine. Dobio sam specijalnu pozivnicu za Veliku nagradu Italije i ono što sam najviše želeo je da upoznam Valentina Rosija, svog idola. U subotu sam gledao kvalifikacije kraljevske klase i tu sam upoznao Albija, predsednika VR46, i Karla Kazabjanku, fizioterapeuta Akademije. Započeli smo razgovor, kasnije su me pozvali na ranč, gde sam i upoznao Valentina. Bilo je to sjajno iskustvo. Napokon, u decembru sam imao telefonski razgovor i pozvan sam da se priključim Akademiji, i evo me sada tu“, otkriva 21-godišnji motociklista, „Ovo je neverovatna prilika za učenje. Impresioniran sam Valentinovim interesovanjem za sve nas. Cenio je timski rad u Kataru. Video je da sam dobro vozio u prvim krugovima, dok sam se u drugom delu trke mučio. Uvek nam daje gomilu saveta. Naročito nas podseća da uvek budemo profesionalni i da vodimo računa o svim pojedinostima na stazi i van nje“.

Dok čeka nastavak šampionata, koji je na čekanju zbog koronavirusa, Beceki trenira kod kuće. Planira da se na kraju sezone preseli u svoj stan, a trenutno živi u rodnom Riminiju sa ocem Vitom, mehaničarem kamiona, mamom Danijelom, računovođom, i mlađom sestrom Laurom, koja je student. Njegova starija sestra Silvija je šminkerka i radi u filmskom studiju „Sinesita“ u Rimu.

Ovo je poseban trenutak. Motivacija je i dalje na visokom nivou jer stvarno jedva čekamo da sednemo oinovo na motore. Ove godine sam na prvoj trci bio potpuno fokusiran. Ciljevi? Ove godine želim da uživam, da ponovo budem konkurentan i da se borim za mesto na podijumu i pobede“, ističe Beceki.