Ana Dabović za SK: Igranje za Srbiju vrednije od svega

Skener 31. dec 201617:09 > 17:17
Tom Pennington/Getty Images

„Nisam od onih koji kažu ’uvek može bolje’. Zadovoljna sam...“, počinje razgovor za Sport klub srpska košarkašica Ana Dabović u osvrtu na odlazeću 2016. godinu. O bronzi na OI u Riju, osvajanju šampionskog prstena u WNBA, utisaka o Medžiku Džonsonu, oproštaju sestre Milice od državnog dresa...

Kada osvajanje bronzane medalje na Olimpijskim igrama u Rio de Žaneiru „pomešate“ sa titulom šampiona u ženskoj verziji NBA lige dobijate „specijalitet“ u kome možete dugo da uživate i da se sladite. Protekla godina je bila „slatka“ za Anu Dabović iz mnogo aspekata, jer ono što je poželela za kraj 2015. joj se i ostvarilo.

Snovi, istorija i cilj za pamćenje su ostvareni već u avgustu, kada je reprezentacija Srbije čiji je Ana lider osvojila treće mesto na najprestižnijem mogućem takmičenju, koje na svake četiri godine „kraj olimpijske vatre“, okupi svetski sportski krem. Igre u Riju su za Dabovićevu definitivno „hajlajt“ godine, ali i mnogo više od toga….

„Nisam od onih koji kažu’uvek može bolje’. Zadovoljna sam godinom na isteku. Treće mesto na OI u Riju mi danas deluje isto kao i letos, nešto na šta ću biti najponosnija u svojoj karijeri“, kaže Dabovićeva.

Tom Pennington, Getty Images

Ekipa selektorke Marine Maljković je pregrmela tri poraza u grupnoj fazi, da bi zablistala kada je najvažnije, u četvrtfinalu protiv Australije (73:71), i u borbi za treće mesto protiv Francuske (70:63). Protiv, u tom momentu objektivno jačih, Špankinja u polufinalu se nije moglo (68:54), ali taj poraz je izbledeo pred sjajnim rezultatom i kompletnim utiscima iz Brazila. Bilo je vremena za radost, ali i za one „male“ stvari u periodima između treninga, koje možete da osetite samo kada stignete u Olimpijsko selo.

„Rio ću pamtiti i po otvaranju, vremenu provedenom sa najboljim sportistima sveta u Olimpijskom selu, ali i po vremenu provedenom sa srpskim sportistima u našoj zgradi. Pamtiću i po tome kako smo Milica i ja razmenjivale značke sa celim selom. Po igranju jamba , po svakodnevnom hranjenju u Mekdonaldsu prvi put u životu, po odlasku na plažu i opuštanju pred meč za treće mesto. Ma ima još toliko toga što bih mogla da nabrojim“, priseća se srpska igračica dogodovština iz Brazila, kroz koje je prolazila uz sestru Milicu.

Christian Petersen, Getty Images

Sestre Dabović su dugo godina bile „osovina“ oko koje se okretala igra reprezentacije, što je krunisano osvajanjem Evropskog prvenstva u Mađarskoj 2015, gde je Ana bila MVP. Starija Milica se u novembru, pobedom protiv Luksemburga (73:51) u kvalifikacijama za naredno EP, oprostila od igranja za državni tim, što je bio važan momenat i u Aninoj karijeri. Četa Marine Maljković će zato biti bitno drugačija na sledećem kontinentalnom šampionatu u Češkoj sledeće godine.

„Milica se povukla u pravo vreme i na pravi način. Zadovoljna je i ponosna, a samim tim i ja“, govori Ana Dabović i komentariše sledeći EP, koji počinje 16. juna.

„Da budem iskrena sa nama se nikad ne zna. Ali ja uvek verujem u naš tim, do sada smo uvek činile naš narod srećnim i ponosnim, tako da se nadam da ćemo i sada. Od koga preti najveća opasnost ću razmišljati kada počnu pripreme. Tada ću i saznati više o protivniku, ali i osetiti moj tim da bih mogla da kažem kako će biti“, govori Ana, ali ne ističe nikog od tri rivala iz grupe (Grčka, Francuska, Slovenija).

U međuvremenu Dabovićevu očekuju klupske obaveze u Dinamu iz Moskve, za koji igra dok traje pauza u WNBA, gde je član Los Anđeles Sparksa.

„Sezona u Americi traje u vreme dok je pauza u Evropi i obrnuto. U Dinamu sam do maja, a posle toga ću da vidim da li idem u WNBA i kada. Da li pre ili samo posle Evropskog prvenstva. Nisam još definitivno odlučila, ali mi je drago da me trener i ljudi iz tima žele i očekuju“.

Moskovska ekipa igra rusku ligu, gde je posle deset utakmica na šestom mestu, uz odnos od četiri pobede i šest poraza, kao i Istočnoevropsku košarkašku ligu za žene. Dinamo je prvu fazu EEWB lige završio na prvom mestu u grupi B, sa četiri pobede i jednim porazom, dok se nove borbe u regionalnom takmičenju očekuju posle praznika.

„Cilj nam je da u ruskoj ligi budemo barem treći, kako bismo obezbedili igranje u Evroligi sledeće sezone. Verujem da ćemo igrati mnogo bolje nego u dosadašnjem delu prvenstva, treba nam još vremena da se uigramo, jer sam zbog obaveza sa LA Sparksom i reprezentacijom provela sa ekipom nepunih mesec dana. Što se tiče EEWB lige, ovo je prvi put da je igram, nisam mnogo upoznata sa ostalim timovima, ali su očekivanja da se plasiramo na fajnal for“, naglašava Ana.

Između Rija i Moskve „umetnuo“ se Los Anđeles, a u „gradu anđela“ šampionski prsten za Anu u najkvalitetnijoj ženskoj košarkaškoj ligi na svetu sa Sparksima. U SAD bi neskromno rekli svetske šampionke, što je ipak neverovatan uspeh za nekog iz Srbije, tačnije drugog, ako se računa Mila Nikolić, koja je 1999. godine sa Hjustonom stigla do titule, doduše, uz državljanstvo Izraela.

„Drago mi je da sam to postigla. Bilo je potrebno mnogo rada, upornosti, istrajnosti i hrabrosti. Izuzetno je teško osvojiti titulu u WNBA. Nema tima koji je slab i svi se bore za prsten. Razlike su minimalne. Koliko je teško govori podatak da je svakoj devojci u mom timu ovo prva WNBA titula, a  neke igraju po osam ili devet sezona. Alani Berd je ovo bila čak 13. sezona“, govori Ana o sjajnom rezultatu u kome je u finalnoj seriji pobeđena Minesota Links (3:2).

Ana Dabović

Zadovoljan je bio i legendarni Medžik Džonson, koji je jedan od vlasnika tima iz Los Anđelesa, a malo je reći i da je Ana oduševljena jednim od najboljih igrača u istoriji košarke.

„Prošle godine sam ga upoznala samo na kratko, a ove godine sam imala to zadovoljstvo da smo nekoliko puta razgovarali. Tokom finalne serije nas je sve odveo na ručak u želji da nas što više motiviše . I uspeo je, to je zaista bilo nešto posebno“.

Život u SAD je često neki „drugi svet“ za ljude iz Evrope, pa smo Anu pitali, koliko takvo iskustvo može da vas promeni i šta je to u čemu evropska ženska košarka najviše zaostaje za američkom. Novac se podrazumeva.  

„Svaka sezona me promeni. Željna sam da što više naučim i trudim se da uvek napredujem. U SAD sam imala možda najviše prilike za to. Čak više volim da naučim nešto što mi pomogne da budem bolja kao čovek, više nego kao igrač. Ono što evropska košarka prvo može da promeni da bi bila bliža američkoj je rad sa mlađim kategorijama, pravljenje igrača. Nedostaje nam ta želja, motivacija, ljubav za košarkom. U SAD je mnogo veća konkurencija, i da biste uspeli morate biti mnogo dobri. Naša liga ima mnogo stvari da popravi, ali verujem da sve kreće od mladih. Sve bi bilo drugačije kada bismo imali veću konkurenciju“, svesna je Dabovićeva situacije u srpskoj ženskoj košarci.

Ana Dabović

Kada se govori o NBA ligi obično očekujete da je svi iz košarkaškog sveta pomno prate, ali to nije slučaj sa Anom Dabović. Njoj je draža Evroliga i nastupi srpskih igrača.

„Ne pratim NBA ligu. Prošle godine sam pratila finale plej-ofa, jer sam u tom periodu bila u Los Anđelesu. Igre srpskih košarkaša ispratim onoliko koliko pročitam u medijima. Nikoli Jokiću svaka čast jer nije lako izboriti se za mesto i minutažu. Drago mi je da Nemanja Bjelica igra više ove sezone, smatram da to zaslužuje“, zatim dodaje:

„Pratim mušku Evroligu. Miloš Teodosić mi je omiljeni igrač, a naravno da navijam i za srpske klubove. Kada sam u prilici idem i na utakmice i uživo pratim. Crvena zvezda igra odlično u ovoj sezoni, a i što se tiče njenog plasmana u plej-of Evrolige, pa sve je moguće“,ističe Dabovićeva.

Mike Ehrmann/Getty Images

Kada se „na talon“ stavi sve učinjeno u godini na izmaku Ana nema dilemu. Izbor između bronze u Riju i prstena u SAD je lak.

„Definitivno su Olimpijske igre nešto što je obeležilo sportsku 2016. godinu. Uvek kažem kako igra za reprezentaciju ne može da se poredi ni sa čim, tako ni sa WNBA tiulom“, jasna je srpska košarkašica.

 Za kraj pitali smo Anu, koliko stiže da između putovanja sa jednog na drugi kraj sveta bude u Srbiji, Herceg Novom, gde joj je porodica, kao i koje su njene novogodišnje želje.

„Otkad igram u Americi imam veoma malo slobodnog vremena. Kada sam sa reprezentacijom stignem da malo budem u Srbiji, ali nemam vremna da budem u Herceg Novom i u Crnoj Gori, i to mi mnogo nedostaje. Za druge ljude imam mnogo više želja nego za sebe, jedino što želim na profesionalnom i ličnom planu je zdravlje, to mi je sasvim dovoljno…“, zaključuje razgovor za Sport klub Ana Dabović, već sada neizostavno ime u istoriji srpske košarke.