Porodica Pešić – višeboj u krvi

Dean Mouhtaropoulos/Bongarts/Getty Images

Evropsko prvenstvo u atletici je već nekoliko nedelja iza nas. Poklonici tog divnog sporta još se sećaju sjajnih skokova Ivane Španović i divovske borbe Mihaila Dudaša, ali se misli se već usmeravaju ka Svetskom šampionatu u Londonu.

Tom Pennington/Getty Images

Srećni i zadovoljni iz Beograda su krenuli i atletičari iz Crne Gore. Darko Pešić se u sedmoboju borio kao lav, kao što je obećao u razgovoru za Sport Klub. Na kraju je osvojio šesto mesto. Marija Vuković se nadmetala u skoku u vis. Nije uspela da se umeša u borbu za visok plasman, ali se kući vratila sa srebrnom medaljom osvojenom na Balkanskom šampionatu. Međutim, tema ove priče nisu rezultati, niti izveštaji sa Evropskog šampionata, nego priča koja je više nego zanimljiva. Radni naslov je: porodica Pešić.

Darko je, kao što smo napisali, osvojio šesto mesto na Evropskom šampionatu. Aktuelni je šampion Balkana. Njegov rođeni brat Dragan je na pomenutom Balkanskom šampionatu bio četvrti. Danijela Pešić je državna rekorderka Crne Gore. Troje dece, sve troje je donelo odluku da se bavi višebojem. S obzirom na to da su u pitanju bila hiperaktivna deca, slobodno se može reći da su otac i majka Vinka i Veliša takođe višebojci jer je na pravi put trebalo izvesti troje dece.

Upravo tako. Oduvek smo bili hiperaktivni. U kući nam nikada nije bilo dosadno. Niko nam od društva nije bio potreban. Sami smo izmišljali igre i raznorazne vragolije. Sve to su trpeli Vinka i Veliša pa su i oni kao što ste rekli ‘višebojci’”, rekao je Darko ispred porodice Pešić na početku razgovora za Sport Klub i nastavio, „Atletikom sam počeo da se bavim kada sam imao devet godina. Radio sam i isprobao se u svakoj disciplini. Posle desetak godina, nisam imao dilemu. Odlučio sam da se bavim kraljicom u kraljici sportova – višebojem“.

Darkovim stopama su krenuli Dragan i Danijela.

Privatna arhiva

Kada sam bio mali, mogao sam sve da uradim. Bio sam klinac koji je bio spreman na sve. Kada su me Dragan i Danijela pitali da li mogu da podignem kuću, ja sam govorio da mogu. To je njima kao mlađima bilo super. Sviđalo im se ono čime se ja bavim. Brzo su zavoleli atletiku i evo sada se svi bavimo višebojem. Malo nam smeta što smo razdvojeni. U Novom Sadu sam ja, Dragan u Americi, a Danijela na Cetinju. Ali takav je život profesionalnih sportista“, naglasio je Darko.

Na pitanje da li bi porodica Pešić mogla da ispiše novu stranicu istorije, tako što bi recimo Darko, Dragan i Danijela zajedno učestvovali na Olimpijskim igrama, Darko je rekao:

To bi naravno bilo sjajno. Radićemo na tome. Trenutno sam Igrama najbliži ja. Tačnije, već sam odavno počeo pripreme za Tokio. Neki kažu da je ostalo četiri godine, ali to proleti za tren. Verujem da ću do Japana uspeti da podignem nivou forme da postanem ne samo učesnik nego momak koji može da se bori za medalju. Dragan je veliki radnik i sigurno će učestvovati na Olimpijskim igrama. Možda u Tokiju, a možda četiri godine kasnije. To ne znam. Ali siguran sam da će biti na Olimpijskim igrama. Danijela je počela sa ozbiljnim radom. Treba malo strpljenja i rezultati će dolaziti i poboljšavati se iz dana u dan“, rekao je Darko.

Pripreme za Olimpijske igre su u toku. Prva naredna stanica je Svetsko prvenstvo u Londonu. Međutim, Darko se još seća i vraća na Evropsko prvenstvo u Beogradu.

Imao sam nastup za pamćenje. Uvek sam govorio da sam ozbiljan momak, a sada sam to i potvrdio“, našalio se Darko i nastavio, „Atmosfera je bila fenomenalna. Bio sam izuzetno motivisan, publika me nosila, dala mi je vetar u leđa da pružim maksimum. Srećam sam i zbog trenera Obradovića. Goran je verovao u mene, kao što veruje u sve atletičare sa kojima radi, a radi vrhunski. Drago mi je što je u Beogradu mogao da sedi i da uživa u ostvarenjima svojih pulena. Jako sam ponosan zbog toga što sam opravdao njegova očekivanja. Srećan sam i zbog Vlada, trenera sa kojim i dalje radim, i sa kojim sam radio dok sam trenirao u Švedskoj. Jako je bio ponosan na mene. To čoveka ispuni osećanjem, koje je teško rečima opisati”.

Šta na temu porodice Pešić, višeboja i Darkovih reči, veli mlađa sestra Danijela?

Stvarno smo bili hiperaktivni. Naši roditelji su takođe morali da budu takvi da bi nas pratili i tako stigosmo do višeboja svi zajedno. Atletikom sam počela da se bavim malo zbog Darka, malo zbog nastavnika fizičkog Ivana Popovića. On je trener u klubu Lovćen sa Cetinja, predložio mi je da dođem na trening i tako je sve počelo. Isprobala sam se u svim disciplinama, sve su mi se svidele, pa sam odlučila da i ja, kao i moja braća, budem višebojac. Uslovi za rad nisu u skladu sa onim što bismo mi želeli i voleli. Staza na Cetinju se kada padne kiša pretvara u blato, ali višebojci su tu da se bore. Darko, moj brat blizanac, mi je uzor, a najsrećniji trenutak u karijeri je kada sam postala član državnog tima i kada sam učestvovala na Kupu Evrope 2008. godine. Upoznala sam mnoge divne ljude, baveći se atletikom, videla mnogo lepih gradova, saznala o kulturi i običajima drugih naroda. Ne volim povrede, a ko ih od sportista voli. Tačno je da smo razdvojeni, ali navikli smo se na to. Tačnije, prihvatili smo to kao višebojci”, naglasila je Danijela.

Atletika u Crnoj Gori sigurnim koracima grabi ka svetskom vrhu. Ostale zemlje iz regiona su malo odmakle, ali mlade snage ne planiraju predaju, naprotiv. Darko, Dragan, Danijela, Slađana Perunović (dva puta učestvovala na Olimpijskim igrama), Marija Vuković, Danijel Furtula, Marko Perišić, Kristina Rakočević….

Rekao sam pre početka Evropskog šampionata u Beogradu da potencijal imamo, ali da nam treba podrška. Borimo se kao lavovi, ostvarujemo rezultate, neko će to morati da primeti. Mladi smo i pred nama je vreme. Verujem da ćemo na Olimpijskim igrama u Japanu imati pet učesnika kada je atletika u pitanju. Pravi dragulj atletike u Crnoj Gori je Kristina Rakočević. Mala je vanserijski talenat. Treba je podržati, dati joj podršku, a ona će vladati svetom, uveren sam u to“, rekao je Darko Pešić.