Bogavac za SK o Miličiću, EP 2003, Srbiji…

Skener 22. avg 20172:18 > 2:21
Privatna arhiva

Selektor je generacije U18 koja je nedavno izorila opstanak u elitnom društvu i asistent Vensanu Koleu u Strazburu. Koleu koji je trenutno zaokupljen pripremama reprezentacije Francuske, pa je pripema tima u rukama Nebojše Bogavca.

Privatna arhiva

Prvu medalju u istoriji Crne Gore na Evropskom prvenstvu osvojio je upravo Bogavac, koji je pre dva leta, sa generacijom U18 kao šampion B divizije ušao u elitno društvo. Ali, naravno da se B divizija ne računa, ali se računa rad, vrednost i poštenje koje Bogavac poseduje.

Malo je trenera danas bez obzira na uzrast koji će vam reći da nije lako iz patika preći u cipele. Da nije dovoljno da budete dobar košarkaš da biste odmah postali i dobar trener. Bogavac je to shvatio odmah. Za učitelja je izabrao Kolea sa kojim je sarađivao u igračkim danima, danima kada su za Nebojšu govorili da je košarkaš kojeg bi svaki trener voleo da ima u timu. Pouzdan u odbrani, miran u napadu, odgovoran i disciplinovan na terenu i pored njega. Takav je i kao trener.

„Mlađe selekcije su ostvarile fenomenalan uspeh. Od srca čestitam Mladenu Ostojiću i njegovim klincima na osvajanju srebrne medalje i na svemu što su uradili i pokazali na Evropskom prvenstvu. Uspeh je ostvario Dušan Dubljević sa generacijom U20, kao i ja sa svojim saradnicima i igračima sa kojima sam stigao do opstanka u elitnom društvu. Mnogo to znači za košarku u Crnoj Gori koja će narednog leta pored tri evrpska prvenstva za mlađe selekcije imati i Svetsko za igrače do 17 godina“, rekao je za Sport Klub Nebojša Bogavac.

Pre polaska na Evropsko prvenstvo za igrače do 18 godina, Nebojša Bogavac je u razgovoru za Sport Klub rekao da nije moguće izdvojiti favorite. Nažalost, kako je rekao Bogavac, to će biti moguće tek kada šampionat počne jer će tek tada biti poznato kakva je situacija sa otkazima i povredama, u kom sastavu selekcije dolaze na Evropski šampionat.

„Na moju žalost, ispostavilo se da sam bio u pravu. Svakoga dana čitamo kako jedan po jedan igrač od vitalnog značaja za svoju reprezentaciju završava Evropsko prvenstvo iako ono još uvek nije počelo. Vidim kakva je situacija u Srbiji. Problemi se gomilaju, Đorđević će na Evropsko prvenstvo krenuti bez kompletne prve petorke, a to znatno menja i način igre i ambicije koje ima selekcija koja je vicešampion sveta i koja je osvojila srebrnu medalju na Olimpijskim igrama“, naglasio je Bogavac.

Šta očekivati od Crne Gore?

„Za sada nema problema sa povredama i nadam se da će tako i ostati. Prema informacijama koje sam imao i koje sam pročitao, Bjelica, Dašić, Popović i Radović su imali povrede i pre početka priprema. Rezultati u pripremnim utakmicama nisu bitni, ali je dobro što je Crna Gora dobila Belgiju, pre svega u psihološkom smislu. Prikazano u ostalim duelima ne rečanujući duel sa Francuzima deluje veoma dobro. Dokle može Crna Gora? Za početak do osmine finala, a posle toga je sve moguće“, naglasio je Bogavac za Sport Klub.

Kao igrač kojeg bi svaki trener poželeo u svom timu Bogavac je branio boje Gorštaka, Lovćena, Hemofarma, Breogana, Le Mana, Asvela, Dižona. Kao trener radio je u Hemofarmu, ali brzo shvatio da se ne može iz patika odmah u cipele pa je otišao na „kaljenje“ u Strazbur kod Kolea. Isto je uradio i Vlado Šćepanović, koji je posle samostalne avanture u Budućnosti sada saradnik Trinkijerija u Bambergu. Zanimljivo je da su Šćepanović i Bogavac zajedno igrali kao klinci u Gorštaku iz Kolašina.

„Zadovoljan sam karijerom u svako smislu. Imao sam priliku i sreću da uglavnom branim boje klubova u kojima je vladala pozitvna atmosfera. Počevši od Gorštaka, preko Lovćena, Hemofarma“, rekao je Bogavac i nastavio:

„Najveći uspesi u karijeri su mi ABA liga koju sam osvojio sa Hemofarmom i titula koju sam osvojio sa Asvelom. U periodu kada je moja igračka karijera bila na vrhuncu više se nije moglo jer je Partizan zaista bio dominantan“.

U ranim danima u Hemofarmu saigrač mu je bio i Darko Miličić.

„Sjajan igrač. Ogroman potencijal. To se videlo čim se pojavio na parketu. Stigao je do NBA lige, mogao je po mom mišljenju mnogo više, a i on sam kaže da je tako“.

Doug Benc/Getty Images

Godine 2003. na selektorsku klupu Srbije i Crne Gore seo je Duško Vujošević uoči Evropskog prvenstva u Švedskoj. Usledila je serija otkaza, pa je reprezentacija i te kako oslabljena otputovala na smotru najboljih selekcija Starog kontinenta. Od starijih i zvučnijih imena na spisku su bili Jarić i Stojaković, koji su tokom takmičenja doživeli povrede. Srbiju i Crnu Goru je u četvrtfinalu zaustavila Litvanija koja je na kraju stigla do trona, a Bogavac i drugovi su morali da se zadovolje šestim mestom. Litvanija je slavila sa 98:82.

Podsećanja radi, ugled SCG na Evropskom prvenstvu branili su tada: Dušan Vukčević, Dejan Koturović, Nebojša Bogavac, Vule Avdalović, Predrag Stojaković, Đuro Ostojić, Marko Jarić, Predrag Drobnjak, Ognjen Aškrabić, Miloš Vujanić, Kosta Perović, Milan Gurović,

„Mislim da smo ostvarili maksimum u tom trenutku. Oni koji su imali priliku da gledaju utakmicu sa LItvanijom, sećaju se da su sudije pogurale rivale i da rezultat ne odslikava pravi odnos snaga na parketu. Borili smo se, dali sve od sebe i na kraju smo svi mogli da se pogledamo u oči i kažemo jedni drugima bolje od ovoga nije moglo“, naglasio je Bogavac i dodao:

„Često to govorim svojim igračima. Uvek dajte sve od sebe i posle toga nećete moći sebi ništa da zamerite, niti da budete u dilemi šta bi bilo da je bilo“.

Ostaje nam da Bogavcu poželimo da kao trener bude isti kao i igrač. Da postane stručnjak kojeg bi svaki klub poželeo na svojoj klupi.