Prava borba decenije: Saul 'Kanelo' Alvares

Skener 14. sep 201716:50 > 16:57
Al Bello/Getty Images

Još samo dva dana nas dele od prave borbe decenije, one za koju nam nisu potrebni navodnici za taj epitet jer će su u ringu sukobiti Genadi Genadijevič Golovkin i Saul ‚Kanelo‘ Alvares.

Autor: Miloš Stanojković.

Svi mi ljubitelji sporta, na hiljade puta čuli smo dirljive priče od detinjstvima poznatih sportista. Zapravo, retki su oni koji do neke vrste uspeha nisu došli putem posutim trnjem, pa se iz tog razloga fokusiramo samo na one najtragičnije ili one koje stoje iza najvećih. Neretko su te pozadine upravo i razlog zašto je određeni sportista dao svoj maksimum, bilo da bi izborio egzistenciju svoje porodice ili se izvukao iz problematičnog okruženja. Ipak, ova priča o uspehu nema takav, uobičajeni, povod, već jedan sasvim nesvakidašnji, a ima veze sa onim što stoji među znacima navoda u njegovom imenu.

Saul Alvares, svetu pozatiji pod nadimkom ‚Kanelo‘ rođen je 18. jula 1990. godine u Gvadalahari, Meksiku, u porodici koja je već brojala devet članova – šest dečaka i jedne devojčice. Njegovi roditelji su bili zemljoradnici, a imajući u vidu da je siromaštvo u Meksiku veliko i sada, pogotovo početkom devedesetih, njegov otac je pored pomenutog posedovao i tri štanda za prodaju ledenih sladoleda. Kako je mnogo bilo potrebno za prehranu tolike porodice, dečaci iz porodice Alvares, pa i sam Kanelo, bili su primorani da tokom dana rade na štandovima, a predveče pohađaju školu. Ipak, život u porodici radničke klase nije ono što je Saula odvelo u svet boksa, već njegov izgled.

Aktuelni vlasnik šampionskog pojasa magazina „Ring“, svoj karakteristični izgled, svetao ten i crvenkastu kosu, povukao je na majku, a on je upravo bio glavni povod za Saulov odlazak u bokserske vode, kojima danas vlada.

Kako je ta, praktično severno-britanska kombinacija tena i boje kose, nesvakidašnja za Meksikance, koji generalno poseduju klasični latino izgled, deca, kako u školi, tako i van nje, stalo su ga zadirkivala, a prgavi dečak iz Gvadalahare uvek je isto reagovao – burno.

Ethan Miller/Getty Images

Ta pepeljasto-crvena kosa donela mu je i nadimak Kanelo, koji u prevodu znači cimet, a koji je on tada smatrao veoma uvredljivim. Kad god bi neko od dece potencirao na tom nadimku, Saul bi započinjao tuču, a kako zbog sićušnog rasta nije uvek izlazio kao pobednik, savete je potražio od svog najstarijeg brata Rigoberta, koji se bavio boksom.

Život nije ružičast. To je jedno veoma zlo i opasno mesto, i bez obzira koliko si jak oboriće te na kolena i držati te dole zauvek ako to dozvoliš“.

Kada je Rigoberto, koji se 2010. godine opasao zameničkim pojasom u WBA verziji superveltera, tada 11-godišnjem Saulu na ulici ispred kuće navukao rukavice i pokazao osnove, pustio ga je da udara, a potom rekao: „Dečak ovog uzrasta ne bi smeo da udara ovako. Bože, ovo je veliki dar koji si nam pružio.“

Al Bello/Getty Images

Nakon toga, u školi više ništa nije bilo isto, a čak i kada Saul ne bi odreagovao na ‚Kanelo‘, braća bi ga primoravala na borbe, pretivši mu da će ga u protivnom oni tući.

Nešto kasnije, kada je imao 13 godina, Saul je odlučio da krene stopama starije braće i pod nadzorom trenerskog otac-sin tandema Hosea ‚Čepoa‘ i Edija Rejnosoa, započeo je amatersku karijeru. Kako je Čepo bio trener tada aktuelnom WBC bantam šampionu Oskaru Lariosu, Kanelo je često bio njegov sparing partner.

Ta kombinacija žestokih sparinga sa iskusnim šampionom i napornih treninga ubrzo se isplatila jer je Saul Alvares samo godinu dana kasnije postao prvo juniorski vicešampion Meksika, a potom, još godinu dana kasnije i šampion.

Samo tri meseca nakon proslavljenog 15. rođendana, sa amaterskim skorom od 44-2, na nagovor Čepa, koji je smatrao da je Kanelo previše dominantan u svojoj kategoriji, Saul je prešao u profesionalni boks i ispisao se iz škole. To je, naravno, značilo da će prgavi dečak iz Gvadalahare biti primoran da prerano odraste i ring deli sa odraslim ljudima, nekima koji su čak i više nego duplo stariji od njega.

Harry How/Getty Images

Ipak, to nije predstavljalo problem za mladog Meksikanca, koji je zahvaljujući retkom talentu, posvećenosti i upornosti nokautirao protivnike kao od šale. Da li zbog prirodno čvrste vilice ili oguglalosti na udrace koje je primao još od malih nogu, mnogi su ga prozvali pravim Rokijem jer je bilo, ali i ostalo, nemoguće oboriti ga.

Posle 35 pobeda i jednog nerešenog meča, Kanelo je 5. marta 2011. godine u „Honda Centru“ u Anahajmu ušao u ring sa Britancem Metjuom Hatonom, a nakon 12 rundi iz istog izašao opasan WBC pojasom, kao najmlađi supervelter šampion u istoriji boksa. To je učinio sa 20 godina i 230 dana, a samo nešto više od dve godine kasnije, nakon još jedne pobede jednoglasnom odlukom sudija, ovoga puta nad Amerikancem Ostinom Trautom, momak iz Gvadalahare je svojoj kolekciji pojaseva pridodao i WBA i Ring priznanja.

Nakon tog okršaja, prepun samopouzdanja, Saul je odlučio da se suprotstavi velikom Flojdu Mejvederu junioru, ali je tada, nakon podeljene odluke sudija, iz ringa izašao sa spuštenom glavom.

Brad Barket/Getty Images

 „Niko te neće udariti snažnije od života. Niko, ni ti, ni ja, ne možemo da udarimo tako jako kao što to može život. Nije stvar u tome koliko jako možeš da udariš, stvar je u tome koliko jak udarac možeš da podneseš, a da ipak nastaviš dalje. Tako se pobeđuje!“.

Velike šampione ništa ne može slomiti, pa ni poraz pod najjačim reflektorima. Samo šest meseci kasnije, Saul se vratio u ring, nastavio da pobeđuje i osvaja nove titule. Na putu ka WBC, Ring, WBO i tituli linealnog prvaka padali su šampioni poput Erislandija Lare, Migela Kota i Amira Kana.

Jednostavno, mečevi za titule postali su svakodnevnica, ali Kanelov poslednji nije bio za šampionsku titulu, već za prestiž. Za dokaz da je on pravi i jedini bokserski vladar Meksika. Do toga je i stigao, kada je u, možda i najdominantnijem izdanju savladao Žulija Cezara Čaveza Juniora.

Ethan Miller/Getty Images

Ceo Meksiko se tada poklonio Saulu ‚Kanelu‘ Alvaresu, a sada, kada je to precrtano sa liste na redu je povod da to učini i ceo svet, a bolji ne postoji od borbe sa trenutno najdominantnijim bokserom sveta Genadijem ‚GGG‘ Golovkinom.

Nekada su povici „Kanelo!“ izazivali lančani podsmeh, a danas strah u očima svakom ko se ovom Meksikancu nađe na putu.

Ako znaš koliko vrediš onda kreni po to što i zaslužuješ, ali moraš biti voljan da primaš udarce“, Silvester Stalone (Roki Balboa).