Evrobasket 2005. pokazatelj je da je ovo A tim Srbije!

Skener 16. sep 201711:51 > 11:52
fiba.basketball

Napisao sam da verujem u SFRJ finale – mnogi od vas nisu se složili sa mojom prognozom, ali pokazalo se da sam bio u pravu. Šta su nam donela dva polufinala, koji su faktori odlučili i šta je bilo najupečatljivije?

fiba.basketball

Piše: Milan Gurović

Slovenija – Španija

U prethodnom tekstu sam i napisao da će Slovenija da pobedi – mlađi su i poletniji, a istovremeno su i dovoljno iskusni.

Prednost Španije trebalo je da bude reket u kojem braća Gasol dominiraju, ali Vidmar je zaista uradio odličan posao, pa čak i Žiga Dimec – obojica su igrali ispred braće, nisu im dozvoljavali da lako prime loptu, a saigrači su pomagali kada je trebalo.

Slovenija jeste dala deset trojki u prvom poluvremenu i jeste ih išao šut, ali u svakom njihovom napadu videla se ideja. Glavna je bila da se braća Gasol izvuku na liniju za tri poena i da se napadaju iz centralnog pika, pa da onda Dončić ili Dragić dalje grade. Dao je Kokoškov njima dvojici svu slobodu, omogućio je da njihov talenat dođe do izražaja i to se isplatilo.

Nekoliko puta su slovenački centri bili sami na ziceru i tada je do izražaja dolazila loša rotacija i nepostojeća strana pomoći u reprezentaciji Španije. Zašto je to tako bilo, teško je reći, ali pokušaću – Španci imaju mnogo stariji tim od Slovenije, njihovi nosioci igre uglavnom imaju 30+ godina, Gasol ima 37, Navaro se polako gasi, i Mark i Rodriges su u četvrtoj deceniji, dok su Slovenci energični, u naletu.

Španci su dominirali godinama i to nije moglo doveka da traje, možda je i pitanje motivacije na nekom podsvesnom nivou. Teško je motivisati Paua Gasola – njemu treba skunuti kapu jer se skoro svake godine odaziva, ali možda je došlo do zasićenja posle svega što je uradio i u klupskoj i u reprezentativnoj karijeri. Takođe, nikada nije lako braniti zlato, bio sam u toj situaciji, svi protivnici su onda još gladniji i žedniji dokazivanja.

Dončić je odigrao još jednu neverovatnu utakmicu i ponestaje mi reči kojima bih mogao da ga opišem, njega i njegovu lucidnost. To je dar od Boga, taj talenat, uz naravno vredan rad koji ulaže, ali takva zrelost sa 18 godina ne može da se nauči, igra kao da ima već 15 sezona iza sebe. Poseduje istančan osećaj za igru, slično kao naš Nikola Jokić, obojica imaju kompjuter u glavi, prirodan osećaj za ulazak u prostor, zna da manevriše loptom, tajming njegovih dodavanja je idealan…

Ogroman rezultat za Sloveniju zaista, Igor Kokoškov okupio ih je dva meseca pred Evrobasket i napravio je pravu hemiju u timu, što se i vidi na terenu – evo, recimo protiv Španije Murić nije ni ulazio u igru i tu nema nikakvih problema. Uigrani su, posvećeni i poseduju zajedništvo unutar ekipe, očigledno je da im je Kokoškov ulio poverenje u sopstvene mogućnoste, to se najbolje vidi na primeru Klemena Prepeliča koji blista.

Srbija – Rusija

Bogdan Bogdanović je klasa, to je ono što moram da istaknem na početku – kada nam ne ide, on izmisli koš i improvizuje, tip je igrača kakvi su oduvek krasili našu školu košarke. Takođe, pred utakmicu sam napisao da je Marjanović velika prednost, pa i u odnosu na Mozgova, što se i pokazalo tačnim, dominirao je i nije slučajno u NBA ligi.

Iako sam znao da je reč o dobrom košarkašu, Vlada Lučić je otkrovenje Evrobasketa, igra konstantno na visokom nivou i mislim da je on paradigma onoga što predstavlja ovaj tim. Znate kako, hajde da se vratimo na reprezentaciju 2005. godine na Evropskom prvenstvu u Beogradu – 12 zvezda u ekipi, ne može to da funkcioniše iz raznih razloga, radi sujeta kod većine, niko nije hteo da se podredi timu, svi su videli sebe u prvom planu i na kraju nije ni moglo bolje da se završi.

I tu je poenta – uprkos tome što mnogi viču da je ovo B ili C tim, ovo je po mom mišljenju A tim jer ginu jedni za druge, podredili su se kolektivu, a za to je najveća zasluga selektora Đorđevića. Jednostavno, zna se ko uzima više šuteva, što je i normalno, zna se čija je uloga veća, a čija manja – milion puta pokazalo se da je to dobitna kombinacija.

Pogledajte npr. Vladu Štimca koji je dvaput bio prekobrojan, pa dođe opet i bude srećan što je tu, pokazuje želju i zaslužuje da bude u 12. I taj Bogdan nije samo napadač, već se ubija od posla i u odbrani. Eto, čuvao je Šveda, pretpostavljam da je rekao Đorđeviću: “Daj ga meni!“, a to mogu samo veliki igrači.

Nego, da se vratim malo i samoj utakmici – reprezentacija Rusije približila nam se nekim divljim pokušajima, čini mi se da tokom cele utakmice nisu imali jasnu ideju u napadu, velikim delom i zbog naše dobre odbrane, ponovili smo u tom smislu partiju iz četvrtfinala.

Spomenuo sam Bogdana, Bobija i Lučića, ali govorio sam i pre da mora neko da im se priključi i sada smo videli da su igrači iz uslovno rečeno drugog plana dali verovatno i ključne pogotke. Sale je davao šansu svima da osete teren i to mu se vratilo – Milosavljević je pogodio važnu trojku, zatim Gudurić, a onda i Micić šut koji je bio krucijalan za ishod čitavog meča.

Nisu slučajno oni otišli u Fenerbahče i Žalgiris, iako će povreda Jovića biti ogroman hendikep ako ne bude mogao da igra.

O svemu tome čitajte više u nedelju u tekstu u kojem sam najavio finale Srbija – Slovenija.