Godina koju Vuko Borozan neće zaboraviti

Getty Images/Alex Grimm

Nema nikakve dileme. Godinu koja se polako bliži kraju, najbolji sportista Crne Gore i jedan od najboljih rukometaša planete Vuko Borozan neće zaboraviti nikada u životu.

Momak rođen na Cetinju 9. aprila 1994. godine uspeo da je osvoji sa ekipom Vardara sve što je moglo da se osvoji – Ligu šampiona, SEHA ligu, duplu krunu u Makedoniji. Sa reprezentacijom Crne Gore izborio je plasman na Evropsko prvenstvo. Izabran je za najboljeg sportistu Crne Gore u izboru Crnogorskog olimpijskog komiteta, Udruženja novinara Crne Gore, a izvesno je da će nagradu dobiti i od Rukometnog saveza Crne Gore.

Pored toga, Vuko Borozan je proglašen za trećeg najboljeg levog beka planete u izboru prestižnog rukometnog portala „Handball planet“. Ispred njega su jedino Danac Mikel Hansen i Norvežanin Sander Sagosen. Vuko je potpisao i novi ugovor sa Vardarom na četiri godine, pa će ukoliko se ne dogodi nešto nepredviđeno u glavnom gradu Makedonije ostati do 2021. godine.

U međuvremenu, Borozan je stigao i da se oženi izabranicom svog srca, dogogodišnjom devojkom Ivom. Na kraju godine, Vuko koji je poznat kao momak bez mane i straha, imao je i sreće, ali sreća prati hrabre, a on to jeste.Naime, bombarder sa Cetinja je doživeo saobraćajnu nesreću na zaleđenom putu nedaleko od Cetinja, ali je na svu sreću prošao sa lakšim povredama glave i nešto težom povredom butnog mišića. Upravo ta povreda je donekle pokvarila idiličnu 2017. godinu jer će zbog nje Borozan najverovatnije propustiti Evropsko prvenstvo koje se igra u Hrvatskoj i počinje 12. januara.

Trenutno slušam sve što mi lekari kažu i nastojim da doprinesem što bržem oporavku. Rečeno mi je da ću morati da pauziram sa radom tri nedelje, ali ja se nadam i verujem da će sve ići brže. Sve dok bude postojao i promil šanse da se nađem na Evropskom prvenstvu i pomognem saigračima sa kojima sam ostvario veliki uspeh i doživeo divne trenutke u godini koja se bliži kraju neću se predati. Šanse su ponavljam male, ali postoje, rekao je na početku razgovora za Sport Klub Vuko Borozan.

Alex Grimm/Getty Images

Borozan je na Cetinju počeo da se bavi rukometom. Pet godina je branio boje Lovćena, zatim je igrao za Karlovac, Metalurg iz Skoplja, Libek i Vardar u kojem je doživeo ostvarenje snova. Ne samo on, nego i svi rukometaši makedonskog kluba, čelnici, navijači, ljubitelji sporta u Skoplju i Makedoniji.

Vardar je želeo plasman na finalni turnir Lige šampiona. Uspeo je da stigne do njega, uspeo je da stigne do debitantske prilike da se popne na tron. Gladni uspeha i žedni trofeja, momci iz Skoplja su posle dve triler završnice uspeli da pobede Barselonu sa 26:25 u polufinalu, a zatim i PSŽ u finalu sa 24:23 i stignu do titule prvaka Evrope.

Za najkorisnijeg igrača finalnog turnira koji je organizovan u Kelnu proglašen je Arpad Šterbik, golman Vardara, koji je u prethodno spomenutom izboru za najboljeg igrača planete poneo titulu najboljeg kada je 2017. godina u pitanju.

Morate da verujete u sebe i svoj rad ako želite da ostvarite cilj. Ako sumnjate da vredite, nemojte da računate na uspeh. S druge strane, vera nije dovoljna. Ne možete da sedite, verujete i dođete do cilja. Morate da radite. Morate mnogo da radite da bi zajedno sa verom stigli do onoga što želite. Mi smo radili u Vardaru uveren sam dva puta više nego svi ostali klubovi u Ligi šampiona i zato smo sada na tronu. Zbog toga smo verovali da možemo do trona. Zbog toga smo u mečeve ulazili bez kompleksa i straha. Imali smo malo sreće? Jesmo! Ali ona prati hrabre, ona prati one koji veruju i koji rade da bi stigli do cilja, ističe Borozan i nastavlja, Vardar je postao evropski brend i to će ostati i u sezonama koje slede. I mi i rukometašice sa istim ciljem smo ušli u sezonu koja je u toku, a to je plasman na finalni turnir Lige šampiona. Da li možemo da ponovimo uspeh? Verujem da možemo!.


Sredinom godine koja uskoro ostaje iza nas uoči dvomeča sa Slovačkom u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo i duela sa Švedskom i Rusijom, u situaciji kada je Crna Gora posle dva odigrana meča imala samo jedan bod, a na mesto selektora stigao Dragan Đukić, usledio je pravi mali rukometni zemljotres. Vuko Borozan, Nebojša Simić i Vladan Lipovina su poručili da neće igrati za reprezentaciju sve dok se ne promene uslovi i dok rukometaši ne dobiju isti status i iste uslove kao rukometašice.

Pomenuti trio je imao podršku saigrača, svih ljubitelja rukometa u Crnoj Gori, ali ne i medija. Odmah je usledila rafalna paljba. Pomenuti trio je optužen da se prodao za šaku dolara. Da je odlučio da igra za Katar, pa sada traži alibi. Stoički su izdražali momci te niske udarce, Borozan i Lipovina su obukli dres sa državnim grbom tokom kvalifikacija, a Simić će biti na golu tokom Evropskog prvenstva.

Naravno, sve to se desilo kada su dobili čvrsta obećanja da će se situacija promeniti, da će odnos prema muškom rukometu biti u skladu sa očekivanjima momaka koji nose dres sa državnim grbom. Kada su dobili obećanje da će imati uslove da ostvaruju svoje snove.

Crna Gora je osvojila tri boda protiv Slovačke u dva meča, slavila je protiv Švedske, osvojila bod protiv Rusije u Moskvi i stigla do smotre najboljih selekcija Starog kontinenta. Crna Gora će u Hrvatskoj na šampionatu koje počinje 12. januara biti u grupi sa Nemačkom, Makedonijom i Slovenijom. Prvi meč Crna Gora igra protiv Nemačke 13. januara,a zatim slede dueli sa Makedonijom i Slovenijom.

Privatna arhiva

Morali smo da reagujemo. Hvala saigračima na podršci. Nismo imali tretman ni u medijima, ni kao ljudi, ni kao rukometaši. I dan danas me bole uvrede koje sam čitao u medijima. Naslovi tipa: ‘Vuko se prodao za šaku dolara i ide u Katar. Svi koji me znaju, znaju da je za mene dres sa državnim grbom svetinja. Nisam želeo da se predam. Skupili smo se svi zajedno i dogovorili da se borimo do poslednih atoma snage. Da na kraju svega možemo da se pogledamo u oči i kažemo jedni drugima, nismo mogli više. Insistirao sam na tome da svi verujemo u ono što radimo. Uspeli smo i srećan sam do neba zbog toga. Svima smo pokazali da vredimo i možemo mnogo. Pokazali smo da zaslužujemo isti tretman kao i rukometašice kojima od srca želim sve najbolje u godinama koje slede“, naglasio je Borozan.

Cilj reprezentacije Crne Gore na Evropskom prvenstvu je plasman u drugu fazu takmičenja. Ne treba biti mnogo stručan da bi se procenilo kakve su šanse Crne Gore sa Borozanom i bez njega. S druge strane, generacija koju vodi Dragan Đukić može da traje bar još dva olimpijska ciklusa. Samim tim, selekcija Crne Gore koja mašta o plasmanu na Olimpijske igre u Tokiju, san može da ostvari i u Parizu. Međutim, generaciju čiji je lider Vuko krasi mladost i odlučnost, a karakateristika mladih sportista je da žele sve sad i odmah.

Pre analize Evropskog prvenstva koje sledi, osvrnuo bih se još jednom na kvalifikacije za isto jer su one bile ključne u stvaranju kulta državnog tima, u stvaranju timskog duha i pozitivne energije što će sve biti naši aduti u godinama koje slede. Verovali smo, radili jako, borili se kao lavovi, ali je sreća nekako uvek okretala leđa. Protiv Slovačke smo primili gol u poslednjoj sekundi i ostali bez boda. Kada smo očekivali da sa publikom u Nikšiću posle pobede nad Švedskom proslavimo plasman na Evropsko prvenstvo, Rusi su postigli gol u poslednjoj sekundi u Slovačkoj i naterali nas da u Moskvi igramo meč koji je nosio epitet biti ili ne biti, rekao je Borozan i dodao, Verovali smo i to je bilo važno. Vera nas je održala u trenucima kada su Rusi imali veliku prednost. Borili smo se kao lavovi, stigli do neizvesne završnice, a onda je fortuna stala na našu stranu i rekla, ovi momci zaslužuju da idu na Evropsko prvenstvo“.

Pitanja nije bilo potrebno postavljati Vuko Borozan je nastavio sa izlaganjem.

Da li ću ja biti u timu ili ne, to se ne zna. Šanse su male, ali ponavljam sve dok postoje boriću se zajedno sa lekarima da se stavim na raspolaganje selektoru Đukiću i da pomognem saigračima. U svakom slučaju, mislim da bi plasman u drugu fazu takmičenja u konkurenciji sa zaista kvalitetnim selekcijama kakve su Nemačke, Slovenija i Makedonija bio veliki uspeh. Mi nemamo nameru da stanemo u Hrvatskoj. Odmah posle Evropskog prvenstva se okrećemo narednim ciljevima ka ostvarenju našeg sna a to su Olimpijske igre. Na tom putu prvo moramo da izborimo plasman na Svetsko prvenstvo, koje je će ujedno biti i kvalifikaciono za Tokio. Ova generacija ima potencijal, ima snagu, ima veru, ima pozitivnu energiju da ostvari mnogo. Plasmanom na Evropsko prvenstvo je to dokazala, naglasio je Borozan za Sport Klub.

Da li Crna Gora može do druge faze bez Vuka Borozana?

Rukomet je kolektivni sport. Koga nema bez njega se mora i može. Verujem u selektora Đukića i saigrače, verujem da mogu da izbore plasman u drugu fazu Evropskog prvenstva i pokažu sav raskoš potencijala i bez mene. Mada, još jednom ponavljam neću se predati do poslednjeg dana.

RSCG

Već smo rekli da je Vuko Borozan na parketu bio neuhvatljiv. Osvojio je sve što je mogao. Nedavno je definitivno “da” svoje devojke, a sada supruge Ive, a zatim je proglašen za najboljeg sportistu Crne Gore u izboru Crnogorkog olimpijskog komiteta.

Izuzetno sam ponosan što sam izabran za najboljeg sportistu Crne Gore u izboru Crnogorskog olimpijskog komiteta. Ovo je najdraža nagrada u najboljoj godini u mom životu. Pored dobrih rezultata u klubu i reprezentaciji, nedavno sam se i oženio, pa je ovo i najlepši poklon za venčanje, kaže Borozan.

S obzirom na to da je godina koja se bliži kraju Borozanu donela bukvalno sve što je mogao da poželi, postavlja se pitanje sa kakvim ambicijama i željama ulazi u godinu koja sledi.

U životu i sportu uvek može bolje, uvek može više. Kada pitate šta želite u godini koja sledi prvo i osnovno je zdravlje, jer kada ste zdravi onda možete sve. Trenutno sam kao što sam rekao fokusiran na borbu koju vodim i koju ću nadam se uspeti da dobijem. Ne mogu rečima da opišem koliko bih voleo da igram na Evropskom prvenstvu, istakao je Borozan i nastavio, Uvek može bolje. Ciljevi sa Vardarom su isti kao i prošle sezone, a poznato je da je mnogo teže braniti nego osvajati trofeje. Sa reprezentacijom želim dalje, želim na Svetsko prvenstvo, želim na Olimpijske igre. Željama nema kraja. Želje su pokretačka snaga!„.