Vemić za SK: Novak se tražio, pa je zasukao rukave

Skener 14. avg 201812:58 > 12:58
Clive Brunskill Getty Images

Punih 16 godina bio je profesionalni teniser - najbolji rang u singlu bio mu je 146. mesto, a u dublu je zauzimao 31. poziciju i igrao je polufinala na Australijan openu i na Rolan Garosu.

Po završetku profesionalne karijere ostao je u tenisu i postao trener, a tokom prethodnih nekoliko godina imao je brojna iskustva, dok trenutno radi sa Andreom Petković.

Dopisnica Sport kluba Ana Mitrić nedavno je u Vašingtonu razgovarala sa 42-godišnjim Vemićem, a teme su bile njegova trenerska filozofija, Novak Đoković, Dejvis kup…

Oženio si se nedavno, koliko će to promeniti tvoj raspored i kako će uticati na tvoj profesionalni život?

Definitivno su prioriteti malo drugačiji, ali dokle god nema dece, raspored ostaje isti. Uostalom, nisam otišao na medeni mesec, nego na teniski turnir. Medeni mesec ostavljamo za novembar i planiramo da idemo u Japan. Jelena to sve razume, podržava me, i ona je nekada igrala tenis, tako da zna taj teniski život, nomadski. Sve je u dogovoru.

Bio si prilično zauzet proteklih godina – radio si sa Novakom, sa Filipom, u Dejvis kup timu, sa braćom Brajan, Raonićem, Kajom Kanepi… Sada si sa Andreom Petković. Šta si naučio iz te raznolikosti jer si imao različite poslove – singl, dubl, mladi igrači, iskusni?

Pre svega, važno je da se posao voli. Sve su to izazovi koji me čine srećnim i uzbuđenim, neko mi poklanja poverenje – period upoznavanja, pronalaženje balansa, koliko novih informacija podeliti sa igračem/igračicom, kako da se sluša i kako da se nađe najbolji način da se za najkraći način pomogne igraču da reše situaciju na terenu i da maksimuzuju svoj potencijal. To je najslađi deo posla, a najveća satisfakcija jeste kada vidim da je napredak očigledan i na terenu. Samim tim što sam imao toliko raznovrsnih poslova dobijam novo iskustvo i nadam se da sam svakim danom sve bolji kao trenera, da mogu da pružim više i da pomognem više.

Ezra Shaw, Getty Images

Da li bi na neki način mogao da sumiraš svoju trenersku filozofiju, koje su tvoje trenerske vrline?

Po mom mišljenju, postoje dve vrste trenera. Oni koji kontrolišu po principu „ja znam kako treba, ti mene slušaj“. Iz te priče ne znam ko izlazi kao pobednik… Postoje sportisti koji se prepuste treneru i tako funkcionišu. Moja filozofija više podrazumeva „empowering“, nastojim da u našem profesionalnom odnosu pomognem sportisti da on nauči šta treba, kako treba, tj. da podelim sa sportistom svoju viziju zašto nešto treba da se radi. Sutradan će moći sebi na terenu da pomognu, a moći će i nekom drugom da pomognu ako se odluče za trenerski poziv. Moje viđenje jeste da trener, osim što je trener, mora da bude i mentor i psiholog i prijatelj, brat, otac… Jednostavno, najsrećniji sam kada se razumem sa svojim igračem, kada mi on ili ona veruju, onda se i postižu najbolji rezultati i proživljavaju se najbolji momenti.

Da li je ta filozofija o kojoj si govorio nastala kao posledica tvog iskustva ili si čitao i učio o trenerskom poslu?

Zainteresovan sam, mnogo čitam o psihologiji i o trenerskom poslu, ali pokušavam i da promenim svoje iskustvo kao čoveka koji se 20 godina profesonalno bavio tenisom, i kao igrač i kao trener. Svestan sam toga da ne znam sve, zapravo ne znam ni mnogo, ali trudim se da svakog dana učim i da ono što znam prenesem na najbolji mogući način. Moj posao jeste da nekoga drugog učinim boljim, svaki trener sa tim pristupom je pravi.

Rob Carr/Getty Images

Kada govorimo o Novakovom povratku, da li te je iznenadilo bilo šta u vezi sa time?

Novaka znam kao sportistu, ali pre svega kao čoveka. Kao i kod svih sportista, dešavaju se usponi i padovi – zbog povrede, zasićenja… I on je smrtnik kao i svi mi, ali nesporan je kvalitet koji on poseduje kao teniser, kao i širina koju poseduje van sporta, pokušava da napravi razliku u životima svih nas koji ga pratimo i podržavamo, a putem fondacije pomaže deci.

Teniski, posle zahvata na laktu mu je bilo potrebno određeno vreme da bude maksimalno spreman. Očigledno je u prelasku sa betona na šljaku bio bez bola, mogao je da se spremi na adekvatan način. Godinu dana se tražio, zaključio je to što je zaključio i doveo je svoj stari tim, koji ga razume i kojima on neizmerno veruje. Posle toga mu je ostalo da zasuče rukave, da krene da radi naporno. Imao je nekoliko solidnih rezultata, 15-20 pobeda koje su mu dale samopouzdanje pred Vimbldon, koji je jedan od njegovih omiljenih turnira i tu je maksimizovao potencijal. Zaista nisam iznenađen, uvek verujem u njega i, trudim se da budem što je moguće objektivniji – kada je Novak Đoković u najboljoj formi, on je najbolji teniser svih vremena. Ako se meri Slemovima, trojica su ispred njega, ali njegovom najvišem nivou niko nikada nije mogao da parira – teniski, fizički, tehnički, mentalno, on je kompletan igrač.

Poslednje pitanje u vezi je sa Dejvis kupom pred meč sa Indijom od 14. do 16. septembra – kakva je budućnost tima sada kada se Tipsarević, Troicki, pa i Đoković bliže kraju karijere?

Septembar koliko god da je blizu toliko je i daleko jer ne znamo ko će biti u kakvoj formi. U svakom slučaju, verujem da će selektor Nenad Zimonjić pozvati sve momke koji su u Top 10 naših najboljih igrača, u stvari verujem da ih je već pozvao. Videćemo kakav je njihov raspored turnira i ko će moći da se odazove – neki se muče sa povredama, Janko tek od sledeće godine, Viktor se muči sa leđima, Filip se sad vraća i nadam se da će biti fizički spreman. Duci Lajović je uvek na raspolaganju i jako je bitan faktor u našem timu, voleli bismo da Novak igra, ali videćemo… Imamo i nekoliko mladih igrača, Đere je npr. sve bolji, a tu su i Milojević, Krstin, Zekić, verujem da će se i Kecmanović ovoga puta odazvati. Što nas je više, to smo jači. Svi su u karijerama mnogo izvlačili iz Dejvis kupa, i emotivno i igrački.