Nino Došen Majkić: Romantika se ne predaje i ne kleči

Skener 3. jan 201916:19 > 16:20
Dušan Babović

Pre četiri meseca OFK Beograd je dobio novi Upravni odbor. Došli su ljudi koji žele da pokušaju sve što je u njihovoj moći da se plavo - belom klubu vrati stari sjaj. Da se OFK Beograd ostavi u životu i digne iz pepela kao feniks.

Nino Došen Majkić je sa svojim saradnicima zasukao rukave, određeni su prioriteti i počelo se sa radom. Prethodno je sa vernim čuvarima OFK Beograda na Skupštini morao da, pa skoro bukvalno, otrgne klub iz ruku uprave predvođene Milenkom Tešićem koja je, iz ove prespektive gledano, bila poslata da „reši“ pitanje stadiona. Zato će tokom našeg razgovora Nino Došen Majkić reći da je OFK bio predviđen „da prstane da se takmiči“. Ali, ne ide to tako lako. Uvek ima neko ko budno pazi da se „vatra ne ugasi“.

Dugo je novi predsednik Upravnog odbora deo kluba, ali nije znao sa čime će se suočiti kada je preuzeo vođenje kluba.

„Sve ono što sam očekivao – bilo je više od toga. Pre svega u smislu šta je ovaj klub kao obaveza. Evo 30. decembra je bilo četiri meseca od kako je novi Upravni odbor na čelu sa mnom preuzeo klub u stanju u kome ga je preduzeo. Ja sam sa 14 godina postao deo ovog tima i sa te strane mogu da kažem da sam ovde prilično dugo. Ipak, sve ono što smo mislili da predstavlja problem sa klubom, predstavljalo je nešto mnogo više“, počeo je Nino Došen Majkić razgovor za Sport Klub.

Većinu problema verovatno i ne treba iznositi u javnost. Svaki klub ima probleme koji nisu za javnost. One koji jesu, svakako znamo od ranije. Nije pitanje koliko je problema. Nije pitanje ni koliko su oni komplikovani. Glavno pitanje je da li postoji rešenje?

„Rešenje postoji, i ja slobodno mogu da kažem da se, posle najtežeg leta koje je OFK Beograd imao u svojoj istoriji i perioda posle Drugog svetskog rata, klub vraća. Nova uprava i novi tim. Ono što sam rekao i na Skupštini – imamo tri stuba. Jedan je infrastruktura, drugi su finansije, treći je sportski deo.“

„Sa infrastrukturom smo krenuli prve ozbiljne stvari i radove i to sa zamenom osvetljenja i prvi su bili reflektori na pomoćnom terenu gde su stari reflektori zamenjeni najsavremenijim led reflektorima. Urađen je projekat kompletne zamene osvetljenja na stadionu računajući i apartmane. To nije samo inovacija već je ogromna ušteda. Mi smo shvatili da ako želimo da se izborimo sa ogromnim dugom (a svi su na Skupštini upoznati sa tim koliko je dug) da mi prvo moramo da nađemo način da se dnevno ne generišu ogromna dugovanja. Ova svetla, reflektori sa led svetlima ako se koriste sat i po dnevno, a koriste se mnogo više, to je na godišnjem nivou ušteda oko 10.000 evra. Ovaj novi projekat koji je urađen sa osvetljenjem računamo da će godišnje biti ušteda oko 20.000 evra samo za taj deo priče.“

Dušan Babović

„Kada su u pitanju finansiije klub već šest meseci unazad, svi zaposleni – radna zajednica, igrači stručni štab, imaju redovna primanja i znaju da će između 1. i 10. dobiti platu. Rešili smo dugovanja u ovom trenutku koja smo imali prema bivšim igračima i trenerima na osnovu tužbi gde smo imali blokadu preko Arbitražnog suda Beograda i Fudbalskog saveza.“

„Uspeli smo da napravimo jedan dogovor, to je ono što je poslednje bilo a odnosi se na sportski deo – dogovor o saradnji sa malteškim Balzanom čiji je vlasnik jedan od najbogatijih ljudi na planeti. U narednih godinu i po dana će njihovi najbolji igrači i omladinski reprezentativci prolaziti fudbalsku akademiju OFK Beograd, a OFK će za to dobiti novac. To je prvi korak, mimo svih onih drugih stvari. Klub je do sada ostvarivao prihode na dva načina. Jedan je UEFA solidarnost, na osnovu ugovora nekadašnjih igrača OFK koji potpisuju ugovore u inostranstvu. Drugi je prodaja igrača. Ovaj ugovor koji tek treba da postane još značajniji kada za godinu i po dana OFK uđe u Prvu ligu i kada mi budemo isto to mogli da primenjujemo i na seniorske igrače jer mi sada u ovom rangu koji je amaterski u prvom timu ne možemo da imamo strance“, skoro pa u dahu, energično priča Došen Majkić.

Amaterski rang donosi, sem pozicije u kojoj Beogradu nije mesto, i velike troškove bez mogućnosti da se zaradi.

„Najvreći problem OFK Beograda nije 4.8 miliona evra duga jer se on može rešiti i mi smo to pokazali. Imamo veoma preciznu strategiju kako ćemo to rešiti do kraja. Upravo ovaj rang, Treća liga je najveći problem OFK Beograda. Mi smo u okruženju kome ne pripadamo, apsolutno kao klub ove veličine, tradicije, infrastrukture. Vi ste u takmičenju preko koga ne možete ostvariti nikakve prihode, a imate troškove kao u ostalim takmičenjima koji su ogromni. Poseban deo priče su igrači gde imamo samo pravo na trening kompenzaciju pa jednog golmana omladinske repezentacije koga kupi Zvezda – za njega dobijemo 2.8 miliona dinara. Ali, mi smo sada napravili jednu „tacnu“, stabilizovali smo klub, stabilizovali smo finasije. Novac koji dolazi u klub koristi se za potrebe kluba. Trudimo se da naše dnevne troškove svedemo na minimum. Ono što je najvažnije, što je pitanje opstanka OFK Beograda je da se na leto 2019/20 uđe u Prvu ligu. I mi ćemo u Prvu ligu ući. To je pitanje opstanka ovog kluba“, jasan je predsednik Upravnog odbora kluba sa Stare Karaburme.

Dušan Babović

Mnogo je onih koji navijaju za druge klubove, ali nisu srećni što je OFK Beograd u teškoj poziciji i u amterskom rangu takmičenja.

„Ja mogu samo reći, to je potpuno jasno. OFK Beograd je po rezultatima peti klub bivše Jugoslavije, treći klub ove države. O tradiciji je i glupo da pričamo – 107 godina je u septembru proslavljeno. Ovo je jedini klub koji nosi ime ovog grada i ovom gradu pored crveno – bele i crno – bele jako nedostaje i plavo – bela boja. Uz sve ovo, interes i države i grada je da se OFK vrati na mesto na koje pripada jer će upravo sve ove probleme o kojim pričamo moći da servisira i da se vrati kako sportski tako i finansijski na onu poziciju na kojoj treba da bude.“

„Mi zaista gledamo optimistično, ali znamo da u narednih šest meseci ne možemo da idemo u viši rang jer smo ostali sa Omladinskom školom, imamo samo dva igrača koja imaju preko 20 godina u prvom timu. Dobili smo šefa stručnog štaba koji je svojim rezultatima u poslednjih pet mečeva pokazao u kom pravcu treba da ide OFK i moje neko razmišljanje, kao i svih koji su ovde, je da kako je OFK ispadao tako mora i da se vrati – godinu za godinom. I lakše je iz Prve lige ući u Superligu nego iz trećeg u drugi rang. Ali, mi sve što radimo, sve kapacitete od sportskog dela do ostalog ćemo narednih šest meseci podešavati da bi 19/20 OFK bude u Prvu ligu.“

Omladinski stadion. Problem je stari. Priče su uvek iste. Uvek su tu obećanja. Uvek je tu prebacivanje odgovornosti. A rešenja pitanja stadiona nema. Omladinski stadion propada na očigled svih ljudi koji vode grad Beograd. Klub kao klub već deceniju ništa ne može da uradi. I ono što je pokušano, to je na silu zaustavljeno iako je postojalo „obećanje“ ljudi iz grada da reflektori mogu da se stavljaju.

„Problem je stari i vezan je, normalno, za to da je vlasnik stadiona i svega što stadion okružuje Grad Beograd. 2009. godine je OFK Beogradu istekao ugovor o korišćenju stadiona i mi ćemo imati razgovore, treba da imamo razgovore sa gospodinom Goranom Vesićem pre svega da se ugovorom reši dalje korišćenje stadiona. Ovde po planu stadion mora ostati. Suštinski svako zna da i OFK Beograd na ovom mestu mora da ostane.“

„Kada je u pitanju stadion mi ne smemo ništa da uradimo bez odobrenja grada. Vi znate da je svojevremeno OFK krenuo sa postavljanjem reflaktora a usledile su krivične prijave i inspekcija je zabranila te radove. Mi smo vezanih ruku. Ono što mi možemo da uradimo, i što je naš fokus, je pre svega pomoćni teren. Mi imamo 13 selekcija sa preko 350 igrača koji igraju u najvišem rangu. Ostao nam je teren sa veštačkom travom koji moramo da rešimo. Moram reći da smo sa Fudbalskim savezom Srbije skoro postigli dogovor oko toga i gotovo sigurno ćemo sledeće godine taj teren imati jer i to je nešto bez čega ovaj klub ne može. Ono što možemo da uradimo, i to je sledeće u planu je da sredimo svlačionicu za goste koje koriste naše selekcije iz omladinskog pogona, osvežićemo istočnu tribinu, VIP tribinu ćemo takođe renovirati jer je ona bila potpuno uništena i da to dovedemo u jedno normalno stanje da ovaj klub može da se takmiči. Sve dalje ne zavisi samo od OFK Beograda, zavisi od grada, od načina na koji će se ovo sve rešavati.“

U dugim najavama izgradnje Nacionalnog stadiona, da li je iko ikada na Staru Karaburmu došao sa ponudom da na mestu Omladinskog stadiona bude napravljen Nacionalni stadion?

„Ne. Čak i u ovih deset stadiona koji se spominju za eventualnu organizaciju Evropskog ili Svetskog prvenstva, OFK nije tu. Što je potpuno neverovatno. Meni je potpuno jasno da Beograd nije Srbija i da postoji potreba da se razvije i jug Srbije i Vojvodina i svi regioni, ali je nestvarno, ja to nekad kažem, možda je gruba reč ovo je klub nad kojim je stvarno izvršen jedan sportski genocid u svakom pogledu. Takva tradicija, takvo ime, a da nema nikakvu podršku nijedne strukture – ni opštine ni grada ni države… Čak da se u planovima koji se prave potpuno zaobiđe – to je nestvarno.“

Dušan Babović

Koliko je moguće da nikome ne smeta da stadion tako blizu centra grada propada? Stariji se sa ponosom sećaju kako su i sami učestvovali u njegovoj izgradnji. Možda bi bilo lako i danas organizovati takvu akciju kada bi bilo volje nadležnih?

„Ovo je stadion koji je svojevremeno bio ponos jedna velike države. To je problem koji je svake godine sve veći i veći jer prosto zub vremena čini svoje. Mi ćemo sa naše strane uraditi šta možemo. Nikada OFK nije imao ovakav tim ljudi koji ga vodi – od Ilije Petkovića, Zdravka Jokića, Bože Milenkovića, Miće Marinkovića na čelu Omladinske škole. Verujte da dnevno činimo ogromne napore da sve to promenimo i da ovo što radimo ima nekog smisla.“

„Ako se vratim samo četiri meseca unazad, ja mislim da je ovaj klub bio projektovan da prestane da se takmiči. Meni je neshvatljivo da se grade recimo tržni centri, treba li nam još prodavnica, ili bi bilo dobro da imamo još jedan teren? U razgovorima koje smo imali sa Balzanom, njihov vlasnik koji daje milion i po godišnje za svoj klub bio fasciniran OFK Beogradom. Znači, vi imate nešto što čak i engleske klubove čini velikima – svi vode računa o tome kada je klub osnovan, o tradiciji. Ostalo je problem. OFK Beograd je trofejni klub bio i u kraljevini Jugoslaviji i kasnije i ta nebriga je neverovatna. Stalno se pojavljuju neke informacije o rešavanju ovog problema, ali ja mislim da je to zaista daleko. Ja se uvek našalim, mi moramo po onoj Titivoj ‘živi kao da će 100 godina biti mir, spremaj se kao da će sutra biti rat’ jer zasita mi ćemo uraditi sve da omladiniski pogon ima uslove koje zaslužuje, da ovoj deo koji možemo da maksimalno pripremimo i prilagodimo. Nažalost postoji nešto što je politika i na šta mi ne možemo da utičemo, ali borićemo se da to promenimo.“

Ono što se nikada nije promenilo na Staroj Karaburmi je veliki broj dece u Omladinskoj školi. Koliko god je klubu bilo teško – deca su uvek dolazila. Ali, nažalost i odlazila. Mnogo je onih koji su prohodali na Karaburmi i izgradili karijere u Crvenoj zvezdi, Partizanu, inostranstvu. Možda i sada neki novi Bane Ivanović trči na pomoćnom terenu. Stasavali su u omladinskoj školi i dobri treneri, ali i oni su odlazili i odlaze.

„To je najfascinantnije. Treba ovde ispitati neke podzemne vode, da vidimo kako ti klinci stalno niču i pored toga što nam Zvezda i Partizan svake godine najtalentovanije klince pokupe. Mi smo imali slučaj da Dževad Prekazi najtalentovaniju generaciju kompletno prebaci u Patizan. Letos nam je Zvezda uzela šest petlića. To je nešto što je neverovatno. U poslednjem prelaznom roku je i iz omladinskog pogona šest igrača otišlo u Zvezdu. Imamo četiri reprezentativca. Kada gledate, u bivšoj Jugoslaviji postoje samo tri omladinske škole koje se priznaju – to su Partizanova, Dinamova i OFK Beograd. Zvezda to nikada nije imala jer je uzimala igrače i pokušava da uspostavi omladinsku školu što ne može preko noći i to je ono što je najveće bogatstvo OFK Beograda jer je omladinska škola jedan ozbiljan sistem, jedan ogroman napor u trenerskom, finansijskom i svakom drugom smislu i to OFK krasi decenijama.“

„Ja stalno napominjem za taj veštački teren. Da li je moguće da uopšte treba da se postavi pitanje da li takav klub od FSS treba da dobije teren? Ili grad recimo? Jedan teren sa veštačkom travom je 150.000 evra, a tri miliona evra će se dati na osvetljenje i na sve ostalo. Naše je da se borimo. Tim koji je sada u OFK Beogradu je svestan da je ovaj klub institucija. Za nas koji ovde radimo i doprinosimo, on je nešto kao porodica. Zato ćemo se boriti jer smatramo da ime ovog kluba, renome i ono što on predstavlja zaslužuju.“

Lični prijatelj predsednika UEFA Aleksandra Čeferina. Uspešan advokat. Čovek koji voli OFK Beograd. Ko je zapravo Nino Došen Majkić pitanje je koje se poslednjih meseci čuje u fudbalskim krugovima Beograda?

„Prvo što je interesantno, moje prijateljstvo sa Aleksandrom Čeferinom je opet sa fudbalske strane iako smo nas dvojica advokati. Upoznali smo se 2007. na Evropskom prvenstvu za advokate u Francuskoj. 2009. godine on je na ovom pomoćnom terenu predvodio ekipu Ljubljane i mi smo mu tada poklonili dres reprezentacije Srbije sa njegovim imenom. On je tada bio samo advokat u tamošnjoj najpoznatijoj kancelariji. Tako je krenulo naše druženje. 2013. su kadeti OFK bili na turniru Aleks Ferguson u Ljubljani kada je on bio preds FS Slovenije. Sve je to dovelo do toga da sam ja nedavno bio njegov gost u Nionu i da smo pričali o svemu ovome o čemu sada i sa vama razgovaram. Što se moje biografije tiče, ja sam sa 14 god došao u OFK, prošao sam sve omladinske selekcije, posle sam igrao za prvi tim. U svakom slučaju, jako dug period sam proveo u OFK. Nakon toga sam kao advokat formirao svoju advokatsku kancelariju i došao u priliku da posle toliko godina dođem na čelo ovog kluba i da probam da mu vratim onaj sjaj koji je imao i ja sam siguran da će tako biti“, poručio je skromno Došen Majkić svima koje zanima ko je on i otkud tu.

Aktivno u pomaganju klubu učestvuje i Plava unija kroz Udruženje ljubitelja OFK Beograda.

„Što se tiče Plave unije ili Kluba prijatelja OFK Beograda imamo jedan korektan odnos koji mora da bude uz obostrani respekt. Oni su zaista svojim ponašanjem i u ovoj polusezoni, bili pravi navijači OFK. Podržali su klub i kada je imao seriju od šest utakmica bez pobede, kako je neko izračunao 41 dan. Imamo sa njima saradnju gde i mi pokušavamo da i njih „upotrebimo“ da pomognu. U ovom mozaiku koji imamo svako ima svoju puclu. Videli ste ove divne murale, imamo ideju da sa njima uradimo i tunel, da se isto uradi na istočnoj tribini tako da mogu da kežem da imamo jako korektnu i lepu saradnju i želeo bih da to tako i ostane“, kaže za kraj čovek u koga na Omladinskom stadionu svi veruju.

Kapije su otvorene. Tu su ljudi. I tribine su tu. Trošne, bolne. Kao i sam klub. Ali, spremne da dočekaju bolje dane.

Ne predaje se romantika. Ne miruje. I ne kleči.