"Ljudi, 'oćete da vam kažem šta je to fudbal?“

Skener 4. jan 201920:17 > 20:27
Matthew Lewis/Getty Images

"Ako date loptu igračima Lidsa, oni će vas naterati da plešete“, upozoravao je Johan Krojf saigrače pred Barselonin put u zapadni Jorkšir na prvi duel polufinala Kupa šampiona, tog proleća 1975.

Nisu ga poslušali. Možda su i hteli. Ali se nisu mnogo pitali. Naterani su da plešu. U ritmu zvukova sa tribina Elan rouda.

Od starta utakmice znalo se da je za katalonskog giganta sa Krojfom i Neskensom na terenu i Rinusom Mihelsom na klupi “napad” na Ostrvo osuđen na propast.

Nošeni frenetičnom podrškom navijača, Beli su slavili sa 2:1. Kapiten Bili Bremer u 10. i Alan Klark u 77. bili su strelci u trijumfu. Huan Asensi je golom u 64. sačuvao nadu Barsi da na svom terenu može da nadoknadi zaostatak i plasira se u finale elitnog takmičenja.

Uzalud! Ni 110.000 ljudi na Nou Kampu nije pomoglo šampionu Španije. Pogodak Petera Lorimera iz sedmog minuta predstavljao je hladan tuš za domaće, koji su do kraja uspeli samo da izjednače preko Manuela Klaresa u 69.

Lids je u finalu! Ekipa Džimija Armfilda boriće se za najvredniji evropski trofej. Jorkšir je na nogama: „Dajte te Bavarce, da zaplešu i oni!“. Euforija je udarala o talase La Manša. Danima je odjekivala do Pariza.

Maj, 28. Park prinčeva. Lids i Bajern. Ko će biti šampion Evrope?

Na jednoj strani Bremer, Lorimer, Džordan, na drugoj Bekenbauer, Henes, Miler…

Malo sreće, malo sumnjive sudijske odluke i… Trijumf je pripao Nemcima. Rot u 71. i “Der Bomber” deset minuta kasnije doneli su drugu kontinentalnu titulu Bavarcima.

https://youtube.com/watch?v=mr3rMf8VWng

Beli su zaustavljeni na poslednjem koraku pred ulazak u dvoranu besmrtnih.

Tako blizu više nikada neće stići…

Što ste bliži ostvarenju sna, to vam i buđenje bude bolnije. Naredne godine bile su izuzetno bolne za Lids.

Slobodan pad engleskog velikana, izazvan finansijskim problemima, trajao je sedam godina, sve dok nije tresnuo o beton i 1982. završio u Diviziji 2.

Čitavih osam sezona borio se sa timovima ispod svog renomea, ali u rangu sa svojim (trenutnim) kvalitetom. Onda je od 1988. sunce ponovo počelo da sija iznad Lidsa.

Na klupu je stigao Hauard Vilkinson, a u tim Gordon Strahan. Tada velikih 300.000 funti plaćeno je Mančester Junajtedu za sjajnog Škota.

Isplatio je svaki peni. Sa njim kao glavnim dirigentom, Vilkinsonovi igrači ponovo su terali rivale da plešu u njihovom ritmu. Sezonu kasnije,vratili su se u Diviziju 1, a već 1992. postali šampioni Engleske. Po treći put.

Nekoliko zanimljivosti stoji u vezi sa tom titulom.

Bila je to poslednja sezona da takmičenje nosi taj naziv (od 1992/1993. preimenovano je u Premijer ligu). Vilkinson je poslednji engleski trener koji je osvojio pehar namenjen najboljem timu u zemlji, a Lidsu je to, ujedno, i poslednji trofej, ne računajući Komjuniti šild koji mesec kasnije.

U narednim godinama, većih uspeha na domaćem nivou nije bilo. To se ne može reći za Evropu. Na kraju 20. veka igrana su dva polufinala kontinentalnih takmičenja.

Kup UEFA 2000. i Liga šampiona godinu kasnije. U prvom je bio bolji Galatasaraj, a u drugom Valensija.

(Sećate se tog tima Lidsa? Robinson, Ferdinand, Vudgejt, Dakur, Kjuel, Viduka, Kin, Smit… Prosto da poštenom čoveku suza krene).

Laurence Griffiths, Getty Images

Posle dvomeča sa Slepim miševima više ništa nije bilo isto…

Mrak je ponovo pao na Elan roud. U zapadnom Jorkširu je nastupila polarna noć, koja traje bezmalo dve decenije.

Problemi sa upravljačkom strukturom, dugovima, rasprodaja igrača, trening centra… Na kraju je na “doboš” otišao kompletan klub.

Po ispadanju u Čempionšip 2004. godine, Kenet Bejts, čovek koji je 1982. kupio Čelsi za funtu, dobio je Lids za 10 miliona.  

Kao posledica svega, 2007. je usledila selidba u Ligu 1, treći rang engleskog fudbala, i trogodišnje bitisanje u njoj. Palo se na najniže grane.

Povratak u Čempionšip vratio je kakvu-takvu nadu, ali je ubrzo usledio sudar sa realnošću. Navijači slavnog kluba morali su da se zadovolje osrednošću – dva puta sedma pozicija i šest sezona završenih ispod desetog mesta. To je bilans u prethodnih osam godina.

Svetlosti ni na vidiku. Život u potpunoj tami postao je svakodnevica. Alegorija o pećini najbolje bi opisala ono što su proživljavali Beli.

Onda se prošlog leta pojavio Ludak, počeo sa skidanjem okova, i poveo ih ka suncu.

Kao i u svakoj priči sa vanrednim tokom i, nadamo se, izvanrednim krajem, ni u ovoj Marselo Bijelsa nije bio prvi kandidat za glavnog aktera.

Novi vlasnik Andrea Radricani imao je nekoliko drugačijih želja. Najveća među njima bio je zemljak Antonio Konte.

Možete da zamislite sujetnog Kontea, koji posle Čelsija i titule u Premijer ligi, odlazi u Čempionšip da tamo gradi kuću od temelja? Ni pragmatični Italijan nije mogao.

Nije toliko „lud“…

George Wood/Getty Images

Bijelsa jeste baš toliko. Ili, što bi Iker Muniain, njegov bivši igrač iz Atletik Bilbaoa, jednom prilikom rekao:

Pitate me da li je šef lud? Nije. Još je luđi…“.

Da razjasnimo, Bijelsino ludilo, koje mnogi tumače na pogrešan način, u ovim redovima se odnosi samo i isključivo samo na njegovu genijalnost.

U suprotnom ga treneri poput Pepa Gvardiole, Maurisija Poketina i Horhea Sampaolija ne bi smatrali fudbalskim ocem.

Moje divljenje Marselovim likom i delom je najviše moguće. On igrače čini mnogo boljima. Svi oni su mu zahvalni. Zahvalan sam mu i ja. Mnogim savetima mi je pomogao kroz karijeru. Ljudi pogrešno ocenjuju, govore da on nije veliki zato što nema mnogo trofeja. To je pogrešno! Neko je veliki onoliko koliko uticaja na druge ima, kakvo nasleđe ostavi. Zato je Bijelsa najbolji trener na svetu. Istinski genije!“, govorio je Pep.

Upravo je ta crta genija (ili ludaka, kako vam lepše) navela Argentinca da na Radricanijevu poruku: „Želim te na klupi svog tima“, odgovori sa:

Daj mi potpunu slobodu u radu, ubaci mi krevet u kancelariju, i čekiraj mi kartu. Sutra stižem na Ostrvo“.

Jer, za jednog genija ne postoji ništa izazovnije, nego da od peska rasutog na sve strane sazida dvorac po svojoj viziji. Onoj koja je najčešće nedokučiva običnim smrtnicima. Bolja prilika za to od posrnulog engleskog velikana nije postojala.

Bila je to ponuda koju nije mogao da odbije. Zato što je to ono zbog čega se Bijelsa oseća živim. To je ono što je radio tokom čitave svoje karijere, tokom koje je više noći proveo u svojoj kancelariji u trening centrima, nego kod kuće.

(Znate za priču da najčešće spava „na terenu“ i da mu je uvek jedan od glavnih zahteva krevet u kancelariji?)

Emilio Andreoli/Getty Images

Spavao je u trening kampovima i u Njuels old bojsima, čiji stadion nosi njegovo ime i kojima je nedavno poklonio 2.5 miliona evra, i u meksičkom Atlasu, i u Atletik Bilbau, i u Marselju, pa i tokom vođenja Argentine i Čilea, kako bi ono što izgradi izazvalo divljenje onih kojima prva asocijacija na fudbal nisu trofeji.

Uspevao je u tome.

Najbolji primer je 2012. godina i osmina finala Lige Evrope, kad je sa Bilbaom održao čas fudbala velikom Mančester Junajtedu. Fudbalska publika na Old Trafordu znala je da nagradi njegov majstorluk velikim aplauzom.

I sada je slična situacija na terenima Čempionšipa. Mali je broj mečeva u kojima njegov Lids nije ispraćen ovacijama. Svojih i protivničkih pristalica.

Jednostavno, Bijelsa čini da se fudbal vrati onoj svojoj iskonskoj svrsi – uveseljavanju publike, da ljudi tokom tih 90 minuta zaborave na probleme svakodnevice, i pobegnu u neku lepšu stvarnost.

Navijači u kolevci igre umeju to da cene.

Nathan Stirk, Getty Images Sport

Ako se dodaju i rezultati zbog kojih je Lids na dobrom putu da od leta ponovo bude deo elitnog ranga engleskog fudbala, onda je jasno zbog čega u zapadnom Jorkširu na Ludaka gledaju kao na mesiju koji će konačno rastrgnuti okove i povesti ih ka nekom novom suncu.

O Belima se ponovo priča širom planete, njihovi rivali ponovo plešu u ritmu zvukova sa Elan rouda.

Bijelsin Lids igra fudbal za Bogove!

To je razlog i zbog kojeg je prethodne jeseni rehabilitovana rečenica čuvenog Burgije iz klutnog srpskog filma:

Ljudi, ‘oćete da vam kažem šta je to fudbal? Znate šta je fudbal, ljudi? Kad Sanderlend protiv Lidsa vodi sa 2:0 do 87, a onda im ovi za tri minuta stave tri komada. Eto, to vam je fudbal!“.

Dobro, nije baš bio Sanderlend u pitanju, nije ni isti scenario, ali, evo, Lids je pre neki dan gubio od Aston Vile sa 2:0, a onda im je u drugom poluvremenu „stavio“ tri komada.

Onda je samo tri dana kasnije, Blekburn u 90. poveo sa 2:1, a onda im je Lids „stavio“ dva komada za tri minuta i ponovo pobedio.

Eto, to vam je fudbal. I to vam je Bijelsa.

Sve tekstove u novogodišnjem paketiću Sport Kluba možete da pronađete na ovom linku.