Šampion rođen u pogrešno vreme

Skener 10. jan 201912:18 > 12:32
Getty Images/Alexis Boichard/Agence Zoom

On je olimpijski vicešampion iz Pjongčanga u veleslalomu i bronzani iz Sočija u slalomu... Bio je četiri godine najbolji junior sveta, a neverovatan talenat potvrdio je i 2016, osvajanjem Kristalnog globusa u slalomu.

I pored 16 pobeda u Svetskom kupu, utisak je da se rodio u pogrešno vreme! Pogađate, reč je o Henriku Kristofersenu.

Ovaj, sada već 24-godišnji Norvežanin, od prvog koraka na najvećoj sceni, nekako je u senci pet godina starijeg Marsela Hiršera. I ne samo on, već i ostali asovi, kojima su „profesija” tehničke discipline, slalom i veleslalom. Da stvar bude još gora za Henrika, ovu sezone je počeo dobro, upisao dva druga mesta na prve tri trke, ali je u nastavku „potpuno nestao” i sa još samo jednog podijumom, ispao iz borbe za Kristalne globuse. Poražavajuće je to da se u 2018. godini samo jednom radovao pobedi u Svetskom kupu, i to onoj u januaru, na trci u Kicbilu.

Njegovi najverniji fanovi, ubeđeni su da je kriza prolazna i da će njihov „skijaški kralj Henrik”, kako su ga nazvali još kad je sa 19 godina prvi put došao do postolja, ponovo zablistati starim sjajem. Ko zna, možda već na Svetskom prvenstvu u Oreu, na kojem će pojuriti svoju prvu medalju. Bila bi to uteha za tri četvrta mesta na skijaškim Mundijalima u Šladmingu (2013), Vejlu (2015) i Sent Moricu (2017).

Zanimljiva je i životna priča Henrika Kristofersena. Rođen je (u pogrešno vreme!) 2. jula 1994. godine u gradiću Lorenskog, u oblasti Akershus. Sa šest godina postao je član lokalnog kluba Relingen, iako već postoji legenda, kako je iz „bebećeg krevetića” na skijama kročio na sneg. Prava istina je da je dedi krao ključeve od ski lifta na brdu iznad kuće, pa je često posle škole krišom odlazio na skijanje, zbog čega se posebno nervirao njegov otac, koji je želeo da mu sin mnogo više (i češće) bude uz knjigu. Ipak, skijanje je pobedilo sve, a Henrikovi trijumfi u najmlađim uzrastima, fascinirali su najveće poznavaoce ovog sporta u Norveškoj, koji su mu jako rano prorekli blistavu karijeru.

Kristofersen ih nije izneverio jer je sa 15 godina ostvario pobede i u slalomu i u veleslalomu, na čuvenom „Trofeju Topolino”, nezvaničnom prvenstvu sveta za decu. Naredne sezone, upustio se u i FIS takmičenja i u svom godištu, vrlo brzo, imao je najbolje bodove u čak tri discipline. Bilo je jasno da se radi o momku, koji će s punim pravom naslediti legende norveškog skijanja Fina Kristijana Jagea, Ćetila Omota ili Lasea Kjusa.

Henrikova karijera razvijala se u najboljem smeru. Pobedio je i na Evropskom festivalu mladih u Liberecu, 2011. godine, a godinu dana kasnije postao je i juniorski šampion sveta u italijanskom Rokarasu. Na sve te rezultate brzo je reagovala i Norveška skijaška federacija, koja mu je ukazala specijalan tretman. Sa samo 17 godina i 9 meseci, Kristofersen je debitovao u Svetskom kupu, na slalomu u Kranjskoj Gori, ali se nije plasirao u drugu vožnju. Ipak, samo par dana kasnije, proslavio je titulu seniorskog šampiona Norveške u slalomu.

Prvi start u narednoj sezoni Svetskog kupa, doneo mu je 11. mesto, a Levi će ostati njegova najomiljenija destinacija, pošto će i godinu dana kasnije, baš tu doći do svog prvog podijuma. U međuvremenu se još dva puta popeo na postolje, a onda je došla i prva pobeda. Sa nepunih 20 godina, Henrik je osvojio Šladming i prvi put u karijeri „stavio prst u oko” velikom Marselu Hiršeru.

Getty images/Christophe Pallot/Agence Zoom

Bilo je takvih situacija i u narednih nekoliko sezona. Obeležio je 2015/16 sa šest slalomskih trijumfa i osvojenim Globusom, a u narednoj je dodao još pet pobeda i bio zadovoljan, iako je „kristal” vratio Austrijancu. Međutim, od 2017/18, počele su muke. Hiršer je zagospodario slalomskim stazama, Henrik bio obično bio drugi, ili treći, sa par desetinki, a ponegde i samo stotinki zaostatka, čemu svedoči podatak da je na 11 trka ostvario samo jednu pobedu (u Kicbilu), a da je imao pet drugih i još tri treća mesta. Po svemu viđenom ove sezone, takav rasplet prošle, negativno je uticao na Norvežanina.

Oni malo vickastiji, iz svega su izvukli dva zaključka. Prvi, da se Henrik rodio u pogrešno vreme, a drugi, da je dobio ono što je hteo jer se „kačio” sa Marselom… Međutim, nije bio jedini. Šta tek da kažu Aleksis Pantiro, ili Ćetil Jansrud, koji su bili programirani da nekad osvoje i najveći Kristalni globus. Ima tu još mnogo tužnih i nesrećnih zbog pojave i blistave karijere austrijskog asa, ali tako vam je to u sportu. I u životu. Važno je sačuvati strpljenje i sačekati svoju šansu.

U slučaju Henrika Kristofersena, nešto će sigurno uraditi i „krštenica”, pošto je Hiršer stariji pet godina od njega. Ali, samo pod uslovom da Norvežanin postane onaj stari, sa početka karijere. A to neće biti nimalo lako, iako je javnost u Norveškoj uverena da će „miran i tih” život u Salcburgu, sa verenicom Tonjom Barkenes, vratiti na šampionski put. Ostaje nam da vidimo…