Bentornato Partigiano: Ono što je nedostajalo

Skener 6. feb 20209:34 > 9:43
KK Partizan NIS

Veče u Paladoci bilo je košarkaški romantično – glasni i organizovani navijači oba tima, košarka puna intenziteta, emotivan doček Predraga Danilovića, neizvesna završnica u kojoj su pobedu gostima doneli oni koji su najviše kritikovani...

Ipak, za navijače crno-belih najromatičnije je sledeće – „Parni valjak“ je odigrao kao pre desetak godina, duel sličan onima na vrhuncu najuspešnijeg Vujoševićevog Partizana.

Bio je to meč koji nije bio lep, naročito na startu, ali ipak bitka u kojoj je Partizan sve vreme bio „tu negde“ i čekao svoju šansu do samog kraja. Ona se ukazala u poslednjem minutu, a motivisani košarkaši srpskog tima su je spremno zgrabili i naneli Italijanima prvi poraz na domaćem terenu u sezoni u svim takmičenjima.

Partizan je kolo pre kraja druge faze Evrokupa obezbedio plasman u četvrtfinale takmičenja i prednost domaćeg terena u toj rundi, a rival srpskom timu biće drugoplasirana ekipa grupe C – trenutno 3-2 imaju Monako i Uniks, a po 2-3 Ritas i Galatasaraj. Šesta runda druge faze igra se tek trećeg marta, kada prođu pauze za nacionalne kupove, a Partizanov duel sa Trentom neće imati uticaja na plasman u grupi, iako će biti od važnosti za crno-bele. Ukupni broj pobeda odlučivaće o prednosti domaćeg terena u eventualnim kasnijim plej-of serijama.

Partizan je u četvrtfinalu nekog evropskog takmičenja prvi put još od 2010. godine, kada je nekadašnji prvak Evrope igrao Fajnal for Evrolige. Do četvrfinala posle desetogodišnjeg posta Partizan je u Bolonji došao dobro se namučivši.

KK Partizan NIS

Retke su veličine evropske košarke kapaciteta Saše Danilovića – kada se pojavio na terenu eruptirala je i tribina na kojoj su bili navijači Virtusa, kao i ona sa „Grobarima“. Svi kao da su se setili Danilovićevih legendarnih šuteva…

A kada je meč krenuo koji minut kasnije, ubačenog šuta nije bilo nigde. Gosti su igrali veoma statično u napadu i tek su s vremena na vreme preko niskog posta i Nikole Jankovića organizovali suvisle posede, dok se i Virtus mučio. Potom su u igru ušli Nemanja Gordić i Novica Veličković sa namerom da stabilizuju napad i kreiraju. Kapiten Veličković je na prepoznatljiv način bio uspešan igrom leđima ka košu, ali je bilo jasno daje iskusni plejmejker neraspoložen. Partizan je do kraja četvrtine bio veoma loš u ofanzivi i živeo je od činjenice da je protivnika rano „uterao“ u bonus i imao veliki broj slobodnih bacanja.

Ipak, Virtus je u međuvremenu našao način da bude opasan po koš Partizana i to na najočekivaniji način – pik igrom Miloša Teodosića i Stefana Markovića. Igrači Saleta Đorđevića pokazali su da mogu brzo da naprave veliku prednost i početkom druge deonice već su bili na +11 protiv pasivnog Partizana.

U drugoj četvrtini se nastavilo u sličnom maniru, košarkaši „Crnog V“ imali su prednost i od 14 poena, Marković je pogađao šuteve, Teodosić je lako dolazio na liniju bacanja, a Partizan je u životu održavao Kori Volden, koji je demonstrirao da je u 2020. godini možda i najbolji igrač crno-belih. Dobre šuterske role pružili su i Stefan Birčević i Uroš Trifunović, koji je slično kao u duelu sa Darušafakom, bio član petorke koja pravi razliku.

Povezano

Partizanov zaostatak na poluvremenu iznosio je 12 poena, a osim spomenutog stajaćeg napada, najveći problem bio je nesvakidašnji za Partizan – skok. Crno-beli su dopustili veliki broj drugih šansi protivniku u prvih 20 minuta.

Treća četvrtina donela je i najveći peh čitave večeri – povredu Nemanje Gordića, koja je u tom trenutku delovala prilično ozbiljno. Iz kluba i dalje nema informacija o prirodi povrede i trajanju oporavka, ali će potencijalni duži Gordićev izostanak biti velika otežavajuća okolnost za crno-bele pred finiš sezone, naročito u ABA ligi, takmičenju kojim je Gordić u prošlosti dominirao.

Kada se Teodosić razigrao i počeo sa sebi svojstvenim lucidnim dodavanjima i ulazima, delovalo je da je Partizanu „odzvonilo“, ali su energiju crno-belima ulili Vil Mozli i Ognjen Jaramaz. Američki centar je opet blokadama i zakucavanjima euforijom zarazio saigrače, a Ognjen Jaramaz se razleteto po terenu i razlika je počela da se topi, a Partizan je period dobio sa sedam poena razlike.

U finiš je Partizan ušao u istom ritmu – prednost domaćih se vrlo postepeno topila, a petorka koja je završavala meč bila je Volden-Pejdž-Zagorac-Birčević-Mozli. Volden je igrao sveobuhvatno vrhunski – na lopti je bio agresivan, leteo je po parketu za ničijim loptama, u napadu je pogađao floutere iz driblinga, šuteve iz mesta, sve to kombinujući sa odličnim proigravanjima saigrača. Konačno deluje da je 27-godišnjak sa Floride usvojio sve potrebne komplementarne elemente – napadački arsenal koji je demonstrirao u izraelskoj ligi i odgovornost sistema koju je savladao u prvom delu sezone kod trenera Trinkijerija.

Ukradena lopta Radeta Zagorca koja je rešila meč došla je kao potvrda – iako je krilni košarkaš evidentno u lošoj napadačkoj formi, na drugoj strani parketa je svojom dužinom i angažovanošću u ogromnoj meri pomogao ekipi čuvajući Teodosića. Njegovo slavlje nakon pobede ilustrovalo je koliko mu je bilo drago što je pomogao timu, uprkos činjenici da ga „nije htelo.“

KK Partizan NIS

Šta najbolje opisuje ovogodišnji Partizan i zbog čega je tako (neočekivano) uspešan? Možda je pomalo apstraktno, ali odlikuje ga činjenica da konačno ima svoj identitet. Trener Trinkijeri mudro je shvatio da šampionska kultura u Partizanu i dalje ima snažno uporište, uprkos višegodišnjem izostanku bitnih trofeja, i nastavio da gradi Partizan po uzoru na onaj najuspešniji u modrenoj eri – Vujoševićev.

Ključno je to „po uzoru“ – Partizanova današnja igra dosta se razlikuje od one sa kojom je Vujošević od 2007. do 2010. godine pravio najveća iznenađenja, ali su postulati koji čine identitet veoma slični. Partizan je opet tim protiv kojeg proitivnici ne žele da igraju. Spomenuti identitet pre svega čine črvrsta i ne naročito oku prijemčiva igra u napadu, disciplinovana preuzimanja, odgovornost na skoku i zajedništvo. Partizan ima dovoljno kvalitetnih, ali ne i sujetnih igrača, koji od večeri do večeri preuzimaju primat i ne pokazuju ništa osim podrške saigračima.

Po završetku meča trener Trinkijeri govorio je uzbuđeno o odličnoj utakmici u kojoj je njegov tim trijumfovao, a trenutnu situaciju u kojoj se nalazi ekipa najbolje je ilustrovao anegdotom koja se zbila odmah posle susreta.

„Znate li koja je priča današnje utakmice? Godrić mi je posle meča prišao i rekao: ’Treneru, da se nisam povredio, ne bismo dobili. Igrao sam vrlo loše.’ Eto, to vam je priča večeri“, ispričao je trener četvrtfinaliste Evrokupa.

Tim iz Humske ima još mnogo da radi da bi se približio ranijim uspesima, ali su partije poput one u Paladoci vesnik samo jedne stvari – Partizanov pobednički duh se vratio.