Fudbalski Bendžamin Baton

Skener 9. apr 202018:43 > 18:57
Clive Rose, Getty Images Sport

Čovek za sve pozicije. Neko u koga treneri, saigrači i navijači imaju poverenje. Džejms Milner.

Kažu da je od malena pokazivao talenat za fudbal, kriket i trčanje na duge staze. Učitelji su ga opisivali kao izvanrednog učenika, a već su ga u školi treneri zapamtili kao talentovanog fudbalera. Igrao je u to vreme i kriket, bio je šampion škole u kros kantriju tri godine zaredom, kao i šampion okruga dve vezane godine na dužim stazama.

U akademiju Lidsa, za koji je navijao od malih nogu, stigao je sa deset godina. Divio se tadašnjem napadaču Alanu Smitu i želeo je da postigne isto što i on – da od akademije dođe do prvog tima. I uspeo je. Za prvi tim Lidsa debitovao je 10. novembra 2002, protiv Vest Hema. Ušao je kao zamena Džejsonu Vilkoksu šest minuta pre kraja utakmice. Bio je u tom trenutku drugi najmlađi igrač koji je debitovao u Premijer ligi. Imao je samo 16 godina i 309 dana. Nešto kasnije, 26. decembra 2002. sa 16 godina i 356 dana postao je najmlađi strelac u Premijer ligi postigavši pogodak u pobedi Lidsa (2:1) protiv Sanderlenda. Njegov rekord važio je do 2005, kada ga je oborio Džejms Von iz Evertona.

Mesec dana kasnije, na utakmici protiv Čelsija ponovo je bio strelac. Novinari u Engleskoj bili su oduševljeni i golom i njegovim stavom, željom, igrom. Posle meča, tadašnji menadžer Čelsija Klaudio Ranijeri rekao je da Milner na terenu deluje kao igrač sa mnogo iskustva. Poredili su ga sa Majklom Ovenom i Vejnom Runijem koji su i sami kao tinejdžeri najavili blistave karijere. Usledio je petogodišnji ugovor i pozajmica u Svindon kako bi prikupio iskustvo.

Za Lids su došli teški dani, tim je postao tema brojnih negativnih priča, igrači su odlazili. Milner je posle pričao da veruje da ga je to iskustvo emotivno ojačalo i naučilo da se nosi sa problemima. Lids je na kraju ispao iz elite, pričalo se mnogo o tome da li će Milner ostati u klubu jer su za njega bili zainteresovani Totenhem, Aston Vila i Everton. Vila i Everton ipak nisu poslali ponude, a on je sam odbio da ode u Totenhem. Nije želeo da ode tako daleko od roditeljskog doma. Iako su se u Lidsu zaklinjali u njega, videli u mladom igraču svoju budućnost, finansijski problemi doveli su do toga da moraju da ga prodaju. Preko svoje volje, ali za dobrobit kluba, otišao je 2004. u Njukasl.

U prvim danima u Njukaslu, za koji je debitivao na turneji po Aziji golom u remiju sa Kičijem iz Hong Konga, najviše je učio posmatrajući Alana Širera. Kasnije se prisećao da je samo gledajući Širera naučio na vreme kako treba da se ponaša sa medijima.

U Njukslu je došla i prva promena pozicije na kojoj je igrao. Iz Lidsa je došao kao igrač koji je igrao po levom krilu. U premijerligaškom debiju za Njukasl, protiv Midlzbroa 18. avgusta 2004. igrao je na mestu desnog krila. Kada su ga posle meča pitali za to, rekao je da mu nije važno gde igra i da nema omiljenu poziciju (mnogi su to posle koristili).

Pozajmica u Aston Vilu dobro je došla i njemu i Vili. Kada je iz Njukasla otišao Bobi Robson, a nasledio ga Grejem Sones, za Milnera to više nije bilo to. Bio je starter na 13 mečeva, nijednom ga Sones nije ostavio na terenu do kraja utakmice. U Vili je ponovo mogao da radi sa Dejvidom O’Lirijem koji ga je trenirao u Lidsu i bio je možda i jedina svetla stvar u tmurnoj sezoni Vile. Izrazio je želju da trajno promeni klub, a sa tim se slagao i O’Liri koji je, kako bi imao dovoljno novca da otkupi Milnerov ugovor, odustao od dovođenja Roberta Huta.

Ali ni u tim okolnostima ovi pregovori nisu bili laki. Novi menadžer Njukasla Glen Roder, čini se, cenio je Milnerove sposobnosti malo više od svog prethodnika pa je želeo da ga zadrži. Vila je otpustila O’Lirija, odbila ponudu da ga „menja“ za Gereta Berija. Stvari su se komplikovale i izgledalo je da će Milner morati da se vrati u Njukasl. Došlo je tih dana do preokreta. Vilu je kupio američki milijarder Rendi Lerner koji je na mesto menadžera vratio O’Lirija, a O’Liri je želeo Milnera. Vila je tako Njukaslu poslala bolju ponudu, navodno ju je pretposlednjeg dana prelaznog roka prihvatio predsednik Njukasla Fredi Šepard, sve je izgledalo spremno da bi se u poslednjem trenutku Svrake povukle i transfer je propao.

Glen Roder bio je zadovoljan zbog Milnerovog povratka. Cele sezone 2006/07. Milner je bio starter u Roderovom timu. Bio je ključan igrač u Kupu UEFA, ali glasine o njegovom odlasku postale su svakodnevnica. Prvi gol u sezoni u Premijer ligi postigao je u remiju sa Mančester junajtedom (2:2) fenomenalnim šutem sa oko 25 metara. I još jednom se u Njukaslu eksperimentisalo, menjao mu je Roder pozicije, a on je pokazao da mu nije problem da se prilagodi i igra bilo gde. Postizao je golove i beležio asistencije obema nogama, sa obe strane terena.

I naravno, sve je išlo tako dobro da je moralo da se desi nešto da sve to preseče. U maju 2007. Milner je dobio novi ugovor u Njukaslu, a tim je preuzeo Sem Olerdajs. Milnerova strana priče iz tog vremena je da treninzi nisu nikada bili bolji i zabavniji. Big Sem govorio je da „Milner ima takvu želju da igra da se plaši da će da sagori mentalno i fizički“. Rezultat – početak sezone Milner je proveo ulazeći u igru uglavnom kao zamena.

Krajem oktobra, u pobedi protiv Totenhema 3:1 postigao je gol koji je ujedno bio 500. pogodak Svraka u Premijer ligi. Posle gola koji je dao Sanderlendu nešto kasnije iako je samo želeo da centrira, Big Sem ga je hvalio kao sjajnog i veoma iskusnog igrača. Poslednjih devet mečeva u sezoni je propustio zbog povrede stopala, da bi u maju počele glasine da bi mogao da pređe u Liverpul. Ta epizoda u njegovoj karijeri došla je, ipak, tek godinama kasnije. Iako je sledeću sezonu počeo u Njukaslu, posle duela sa Koventri sitijem objavljeno je da je zatražio dozvolu da ode iz kluba.

Krajem avgusta 2008. prešao je u Aston Vilu sa kojom je potpisao ugovor na četiri godine, ali nije tu ostao do kraja. Početkom februara 2009. dobio je prvi poziv za A reprezentaciju Engleske. Fabio Kapelo, tadašnji selektor, bio je impresioniran njegovim igrama. U tom trenutku imao je 23 godine, promenio je tri kluba i čak 13 menadžera.

Sredinom maja 2010. Mančester siti ponudio je Aston Vili 20 miliona funti za Milnera. Glatko su ih odbili. Kao i sa prethodnim transferima, i ovde je moralo mnogo toga da se izdešava da bi Milner promenio klub. U julu je Martin O’Nil potvrdio da Milner želi da ode, ali je on bez obzira na sve sezonu počeou dresu Aston Vile protiiv Vest Hema. Postigao je i gol. Ispraćen je ovacijama sa tribina jer je svima bilo jasno šta se dešava. Samo dan kasnije posao je bio završen, ugovor je bio vredan 26 miliona funti. Vila je kupila malo vremena i dobila mnogo više novca u ovim pregovorima, a Milner je dobio šta je želeo.

Igrao je dobro, davao je golove, upisivao asistencije, a Mančester siti je te godine osvijo titulu šampiona koju je čekao 44 godine. Ponovio je to i dve godine kasnije. Osvojio je sa Građanima i FA kup i Komjuniti šild, izostao je samo uspeh na evropskoj sceni. Interesantno je da je 20. oktobra 2012. dobio prvi crveni karton u jednoj premijerligaškoj utakmici. U tom momentu već je imao deset godina staža u Premijer ligi.

U junu 2015. godine istekao mu je ugovor sa Mančeseter sitijem, imao je finansijski primamljivu ponudu da ostane, ali on je želeo da igra fudbal.

„Nema svrhe sedeti na klupi i samo dobijati novac“, rekao je tada. I to je svakako jedna od izjava koja ga definiše kao igrača.

Kao slobodnog igrača na Enfild ga je doveo Brendan Rodžers. Rodžers je u Liverpulu na transfere potrošio 300 miliona funti. Uradio je dve odlične stvari – bez prebijene plaćene funte doveo je Milnera i za nekoliko miliona Roberta Firmina (o njemu nekom drugom prilikom). I odmah je počašćen time da bude zamenik Stivenu Džerardu. Već na trećem nastupu u crvenom dersu nosio je kapitensku traku i to na Enfildu. U novom klubu dobio je ono što do tada nije imao, veliko evropsko finale – finale Lige Evrope koje je završeno porazom.

U dresu Liverpula dueli protiv Mančester sitija doneli su mu neke zanimljive rekorde – 19. marta 2017. golom u remiju 1:1 postao je igrač sa najviše mečeva u kojima njegov tim nije izgubio ako je on postigao gol. U tom trenutku ih je bilo 47. Taj niz prekinut je porazom od Pari Sen Žermena u Ligi šampiona, 28. novembra 2018. Zaustavljen je na 53. Nešto kasnije, 4. aprila sledeće godine, izjednačio je rekord Lige šampiona po broju asistencija u jednoj sezoni (osam) kada je proigrao Aleksa Okslejda Čemberlejna za gol protiv Sitija u četvrtfinalu. U polufinalu protiv Rome, postavio je rekord asistencijom Robertu Firminu u pobedi Redsa 5:2.

Finiš prošle sezone bio je kao san za igrača poput Milnera, koji se dokazao na domaćem terenu, osvojio je Ligu šampiona, UEFA Super kup i FIFA Svetsko klupsko prvenstvo.

Dok nije došlo do prinudne pauze u svetu fudbala bio je na dobrom putu ka svojoj trećoj tituli Premijer lige, a prvoj Liverpulovoj tituli šampiona posle 30 godina.

https://youtube.com/watch?v=cMUeAsT-7vo

Ko je i kakav je Džejms Milner dovoljno govori i podatak da je u svojoj 34. godini dobio ugovor na dve godine što baš i nije praksa u Premijer ligi. Ali, kako odoleti čoveku koji će tim uvek staviti ispred sebe? Za koga pouzdano znate da može da pokrije devet od 11 pozicija u timu, mada bi se sigurno snašao i na pozicijama štopera i golmana ako bi morao. U Sitiju je igrao i kao klasičan napdač, Klop ga je tokom cele sezone (2016/17.) stavljao na mesto desnog beka. Priznao je da nije oduševljen, ali je objasnio da „igraš šta ti trener kaže“ i dodao da je tim uvek najvažniji. I nastavio je to da radi toliko dobro da su i njegovi saigrači ostali prijatno iznenađeni.

„Celog života želeo sam da radim ono što sada radim. I sada samo mogu da uživam u svakom minutu. Ovaj posao zahteva neka odricanja, ali ne smeta mi“ – jedna je od njegovih izjava koja dobro opisuje Milnera i njegovu karijeru.

Ako je među navijačima Liverpula, a takvih je sigurno malo (jer je malo onih koji Milnera ne cene bez obzira na dres koji nosi), bilo onih koji ga nisu cenili dovoljno i to je rešeno u februaru ove godine. Usred gužve zbog pretrpanosti januarskog rasporeda u koji je dodat i ponovljeni meč četvrtog kola FA Kupa protiv Šruzberija. Jirgen Klop dao je igračima prvog tima obećane slobodne dane, a na megdan niželigašu poslao je mladi tim. Samo je Milner bio tu. Zamolio je da trenira da njima, a tokom meča bodrio ih je sa klupe i oduševio ne samo njih nego i ceo fudbalski svet.

Godinama ga nije bilo na društvenim mrežama, a u posledjih nekoliko nedelja posebno smo zahvalni što se predomislio pre nekog vremena. I od toga je napravio spektakl. Aludirajući na Tviter nalog „Boaring Milner“, prva fotografija koju je postavio na Instagram bila je fotka daske za peglanje.

Ako ne računamo fotografije i postove koji su praktično deo posla svakog fudbalera pre ili posle nekog meča, u ovim danima krize Milner je uspeo sve da nas nasmeje šalama na temu dosade u karantinu.

Krajem 2019. godine objavio je i knjigu „Pitajte fudbalera“ za koju kaže da nije autobiografija već pokušaj da kroz odgovore na razna pitanja ljudima približi život jednog fudbalera i njegovu svakodnevnicu.

U samom uvodu, u prvih nekoliko rečenica rešio je mnoge „misterije“ o sebi:

„Ovakve knjige obično počinju nekim šokantnim otkrićem, pa evo ga.

Moje ime je Džejms Milner i nisam Ribenaholik. Zapavo i ne pijem čaj toliko često. Možda nekoliko puta nedeljno, ali zapravo više volim kafu.

I postaje još gore. Ne umem da peglam.

Da, živeo sam u laži. Neko je na Tviteru napravio parodiju i pokušao da me prikaže još dosadnijim nego što to zapravo jesam i uživao sam u toj igri. Kada smo pobedili Romu i plasirali se u finale Lige šampiona 2018, novinar me je pitao da li ću proslaviti uz čašu italijanskog vina, a pošo ne pijem alkohol rekao sam da bih mogao da pokušam sa Ribenom. To mi je prvo palo na pamet i to je odjednom postalo bitno. Jednog dana se odjednom na stadionu pojavila ogromna isporuka Ribene za mene. Kada god pogledam Tviter ljudi me pitaju za to, čaj i peglanje. I pola miliona ljudi smatra da je to smešno. Mada su i meni neke od tih stvari bile smešne…

Da, možda sam zaista dosadniji od ‘osadnog Milnera’, ali možda mi je to pomoglo da trajem u Premijer ligi 17 godina (i još malo preko nadam se). I možda je to što pokušavam da ostanem isti kakakv sam bio uvek, od dana u Lidsu, još uvek sa istom devojkom, još uvek sa skoro istom frizurom, možda mi je to pomoglo da se snađem u svom promenama koje sam video u fudbalu za ovo vreme. Ista je to igra još uvek, ali je osećaj mnogo drugačiji u odnosu na dane kada sam ja počinjao“.

Možda sam zato ovaj tekst i naslovila Fudbalski Bendžamin Baton, jer Džejmsu Milneru sve ove godine igranja na vrhunskom nivou nisu uzele ništa od kvaliteta, snage i posvećenosti. I to se jasno vidi u svakom njegovom potezu na terenu i van njega.