Bulatovićeva za SK: Crnu Goru sam izabrala srcem

REUTERS/Antonio Bronic

Katarina Bulatović kao mala se zaljubila u rukomet, počela je karijeru u rodnom Kragujevcu, a zatim korak po korak nastavila da piše priču na osnovu koje bi bez problema mogao da se napravi film, sa radnim naslovom: „Kako snovi postaju java, ako slušate svoje srce“.

Borac bez mane i straha, srednji bek od kojeg su drhtale i još uvek drhte odbrane širom planete, branila je boje Radničkog, Laste, Slagelsa, Budućnosti, Valčee, Đera, ponovo Budućnosti, Rostova, opet Budućnosti o Đera. Igrala je i za reprezentaciju Srbije i Crne Gore, ali kada je kucno čas da prelomi Srbija ili Crna Gora, izabrala je Crnu Goru sa kojom je osvojila srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Londonu i zlatnu na Evropskom prvenstvu u Beogradu.

Nedavno je bila jako blizu trećeg odličja, ali je samo malo sreće i iskustva nedostajalo da popularne ’Lavice’ na Svetskom prvenstvu, umesto petog mesta i mesta u kvalifikacijama za Olimpijske igre, stignu do borbe za medalju, ali…

Ali, poraz od Španije, golom u poslednjoj sekundi, u meču u kojem smo u samoj završnici imale tri gola više, pa pri gola manje, direktno je uticao da ne odemo u borbu za pobedničko postolje. Primarni cilj smo osvarile. Izborile smo mesto u kvalifikacijama za Olimpijske igre i sigurna sam da će plasman u Tokio biti obezbeđen uz dužno poštovanje prema konkurenciji jer zaista verujem u kvalitet devojaka koje jako dobro poznajem. Da li će Katarina Bulatović biti u kvalifikacijama i na Igrama? To je bila moja želja. To je bio san. Lepši kraj karijere od učešća na Olimpijskim igrama niko ne može da zamisli. Međutim, sada mi je porodica na prvom mestu, realnije je da na kraju ove sezone završim sa igranjem, posvetim se porodici, ali nikada ne reci nikad. U svakom slučaju, kao i uvek na vreme ću obavestiti javnost o odluci, kada je budem donela“, rekla je na početku razgovora za Sport Klub Katarina Bulatović i nastavila, „Šampionat Mađarske je prekinut, a sezona poništena, pa sam ostala bez još jedne titule u karijeri. Sada svi čekamo odluku čelnika EHF u vezi sa nastavkom takmičenja u Ligi šampiona. Volela bih kao i sve rukometašice da se vratimo na parket, da se odigraju baraž mečevi i finalni turnir jer bi to bio znak da smo pobedili virus, da se život vratio u normalne tokove“.

Martin Rose/Bongarts/Getty Images

Istovremeno, Katarina Bulatović bi imala priliku da stigne do pete titule klupskog prvaka Evrope. Prvu je osvojila sa danskim Slagelsom, zatim jednu sa ekipom Budućnosti, pa jednu sa Đerom, pa odmah zatim sa šampionom Crne Gore. Pored četiri titule klupskog prvaka Evrope, Katarina je osvojila i EHF Kup Kupova.

Ponavljam još jednom, volela bih da se Liga šampiona završi na parketu, da dobijemo svi zajedno priliku da se borimo za titulu klupskog prvaka Evrope. Đer je želeo četvrtu uzastopnu titulu, a Budućnost plasman na finalni turnir. Za ova dva kluba me vežu posebne emocije, a mnogo više od medalja, srećnom me čini činjenica da iako između Đera i Budućnosti postoji veliki rivalitet, ovacije i dobrodošlicu dobijam od navijača jednog i drugog kluba. Rado sam viđen gost u svim ostalim klubovima čije sam boje branila i to je dokaz da sam birala prave sredine, donosila prave odluke, a profesonalnim i odgovornim odnosom prema klupskom i dresu sa državnim grbom, zaslužila da me cene i poštuju. Iskreno, to je vrednije od medalja koje sam osvojila i na titule, na koje sam neizmerno ponosna“, naglasila je Katarina.

Katarina je posle Kragujevca i Laste, kao prvi inostranu destinaciju izabrala Dansku i Slagels. Bilo je to 2007, a pomenuta godina će zlatnim slovima ostati upisana u istoriji kluba jer je Slagels stigao do titule klupskog prvaka Evrope i titule u Danskoj.

Bila sam jako mlada i tada nisam shvatala koliki smo uspeh napravili. Meni je to sve bila igra, želela sam samo da pobedimo u svakom meču, a na kraju sam se od srca radovala trofejima. Sada sa ove distance shvatam da sam imala priveligiju da kao mlada stignem do uspeha do kojih mnogo vrhunske rukometašice ne stignu ni posle mnogo truda, rada i odricanja. Međutim, očigledno sam znala i umela da donesem prave odluke. Verovatno je tajna u tome što sam slušala srce, a ne racio“, istakla je Bulatovićeva.

REUTERS/Marko Djurica

 Odmah posle Slagelsa, Bulatović se preselila u Budućnost, a godine koje su usledile bile su za nezaborav. Posebno se to odnosi na 2012.

Nema nikakve dileme da je 2012. godina koja će zlatnim slovima ostati upisana u mojoj karijeri, ali i u istoriji ženskog rukometa i sporta u Crnoj Gori. U nestvarnoj atmosferi u dvorani ’Morača’, stigle smo do titule prvaka Evrope. Tu noć neću zaboraviti nikada u životu. Podrška je bila neverovatna, a u dvorani jednostavno nije moglo da se diše. Ginule smo na parketu i na kraju zasluženo stigle do trona protiv izuzetno moćnog Đera. Iste godine, sa reprezentacijom sam osvojila zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu u Beogradu, a zatim i srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Londonu“, rekla je Katarina Bulatović i nastavila, „Induvidualne nagrade mi nikada nisu bile važne. Iskreno, kada smo osvojile medalju u Beogradu i Londonu, te trenutke kada sam dobijala nagrade za najboljeg strelca šampionata, za najboljeg strelca i srednjeg beka Olimpijskih igara, samo sam razmišljala o tome da se ceremonija što pre završi, da napustimo dvoranu i da se prepustimo neopisivom slavlju“.

Pitanja nije bilo potrebno postavljati, Katarina je nastavila sa izlaganjem.

Evo i sada kada pričam o tome naježim se. Zaista drugačije ne mogu da opišem kakav je bio osećaj i koliko smo zahvalne i srećne zbog dočeka koje smo doživela posle srebrne medalje u Londonu i zlata u Beogradu. Svi smo disale kao jedan, atmosfera je bila neverovatna, singerija i pozitivna energija je mogla da se oseti u vazduhu. To je godina, to su momenti koje ćemo svi zajedno pamtiti do kraja života“, istakla je crnogorska rukometašica.

REUTERS/Marko Djurica

Posle titule prvaka Evrope sa Slagelsom i ekipom Budućnosti, Bulatovićeva je uradila nešto što se retko dešava. Sa Đerom je 2014. godine na finalnom turniru stigla do trona, a zatim na pres konferenciji najavila da će naredne sezone odbraniti tron u dresu Budućnosti. Upravo se to i desilo.

Jeste, bilo je baš tako. Posle su me novinari pitali kako sam mogla da prognoziram takav uspeh godinu dana unapred. Jednostavno verovala sam u ekipu i devojke sa kojima sam igrala, uvek sam optimista, a po pravilu sam donosila dobre i ispravne odluke. Tako je bilo i tada. Posle titule sa Đerom, stigla je i titula sa ekipom Budućnosti“, kaže Bulatovićeva.

Na pitanje da li imala veliku dilemu kada je između Srbije i Crne Gore, izabrala Crnu Goru i kakva je budućnost ženskog crnogorskog rukometa, Katarina je rekla:

„Za mene nema teških pitanja ili pitanja koja izbegavam. Sve odluke u karijeri sam donosila srcem i zbog toga mislim da su sve bile ispravne. Izabrala sam Crnu Goru jer sam želela da se borim za trofeje, jer sa želela da igram na Olimpijskim igrama. Snovi su mi se ostvarili. Dva puta sam bila na Igrama, osvojila sam srebro u Londonu, zlato na šampionatu Evrope u Beogradu. Ostaje žal za medaljom koju smo imali u rukama na prošlom šampionatu planete. Da li ću igrati na trećim uzastopnim Olimpijskim igrama. Da nisu odložene moj odgovor bi sigurno bio da, ovako, jako teško, ali nikada ne reci nikada“, rekla je Katarina i dodala, „Postavile smo kao generacija izuzetno visoke standarde, a sigurna sam da Crna Gora ima potencijal i perspektivu da nastavi stazama uspeha koje smo mi ucrtale. Najbolji dokaz za to su dobri rezultati mlađih selekcija, kao i rezultati Budućnosti koja je sa mladom ekipom već tri godina zaredom na pragu plasmana na finalni turnir elitnog takmičenja“.

REUTERS/Marko Djurica

Iako se ljubitelji rukometa i dalje nadaju da će Katarinu Bulatović gledati na parketu i uživati u magiji koju donosi na parketu, kraljica među popularnim ’Lavicama’ iz Crne Gore je sve dalje od toga. Trenutno čeka odluku EHF, čeka odluku u nastavku Lige šampiona, čeka borbu za petu titulu prvaka Evrope. Ako se to ne desi…

Volela bih da dobijemo priliku da se borimo za titulu prvaka Evrope jer smo se spremale, živele i radile za utakmice koje su sledile. Isto važi i za kvalifikacioni turnir koji je odložen. Objektivnije je da završim karijeru, nego da je nastavim, ali da sačekamo još malo“, rekla je Katarina i nastavila, „Da li sebe vidim pored terena kao trenera? Trenutno ne. Iako sam uživala u svakom danu igračke karijere, iako sam sa ponosom nosila dres svakog kluba i reprezentacije, u ovom trenutku mislim da mi potreban odmor, da mi je potrebno vreme za porodicu. I pored velikih uspeha i medalja, bilo je mnogo suza, patnje i neprospavanih noći. U ovom trenutku, nisam spremna na isto to, a to bi me sigurno čekalo kao trenera jer sve što radim u životu, radim sa emocijama, a odluke donosim srcem. Kažu da je racio bolja opcija, ali mene je srce tokom karijere vodilo pravim putem i nemam nameru da menjam način funkiconisanja u životu. Sve što sam radila i što ću raditi u nastavku karijere i života, radiću onako kako mi to srce bude reklo“.

Katarina Bulatović će sigurno zlatnim slovima ostati upisana u istoriji svetskog rukometa, kao jedan od najboljih desnih bekova planete ikada viđenih. Osećaj nije subjektivan, Katarina je difinitivno kraljica među ’Lavicama’, a podatak da je uz sve trofeje, dva puta proglašena za najboljeg sportistu Crne Gore najbolje ilustruje o kakvom se borcu i karakteru radi.