Partizan: Prvi srpski klub u Ligi šampiona (prvi deo)

FK Partizan

Do te godine, srpski klubovi su bili daleko od elite i malo toga je ukazivalo da će se nešto promeniti po tom pitanju. Onda se dogodio Partizan.

U sezoni 2003/04, tim iz Humske domogao se istorijskog učešća u Ligi šampiona. Predvođeni čuvenim Nemcem Lotarom Mateusom, nekada najboljim fudbalerom sveta, crno-beli su postali prvi klub iz Srbije koji je zaigrao u grupnoj fazi elitnog evropskog ranga. Naravno, računajući period od 1992, otkako takmičenje nosi ime Liga šampiona.

Bio je to najveći uspeh Partizana u novijoj istoriji i jedan od najvećih ikad. Ne bi bilo pogrešno reći da za beogradske crno-bele plasman u grupe LŠ predstavlja i najznačajniji rezultat od čuvenog finala Kupa evropskih šampiona iz 1966.

To je više nego dovoljan razlog da se podsetimo čuvene sezone 2003/04.

Kako bismo dobili širu sliku, u prvom delu trilogije osvrnućemo se na sve što je prethodilo njoj.

Getty Images Sport, Peter Schatz

Revanši na strani „oterali“ Tumbu

Ljubiša Tumbaković, najtrofejniji trener u istoriji Partizana, vratio se u Humsku pred početak sezone 2000/01, posle jednogodišnje epizode na klupi atinskog AEK.

Prvi pokušaj da vrati titulu u Humsku bio je neuspešan, ali je već u narednom ona pripala crno-belima. Za Tumbakovića je to bio šesti šampionski trofej tokom devet sezona na klupi.

Ipak, uspesi na domaćoj sceni prestali su da budu dovoljni čelnicima Partizana i tražio se korak više u Evropi. Posle ukidanja suspenzije (1996), Parni valjak i Tumbaković se, najčešće, nisu mogli pohvaliti dobrim rezultatima na kontinentalnom nivou, naprotiv. Događali su se neki neočekivani i teški porazi, gotovo uvek na strani – od Nacionala iz Bukurešta (0:0, 0:1) i Kroacije (1:0, 0:5) u kvalifikacijama i bečkog Rapida (1:0, 1:5) na startu UEFA kupa.

Iz tog razloga, sadašnji selektor Srbije je u kvalifikacije za Ligu šampiona 2002. godine ušao uz dodatni pritisak, čemu u prilog govori i nešto kasniji potez.

Ubedljiv poraz od minhenskog Bajerna u trećem kolu (0:3, 1:3), odveo je crno-bele u UEFA kup. Tamo je u prvoj rundi izvojevana pobeda protiv lisabonskog Sportinga (3:3, 3:1), ali je potom usledio krah u duelima sa praškom Slavijom.

Getty Image/Peter Schatz

Partizan je imao prednost od 3:1 iz prvog duela u Beogradu i veliku šansu da prođe u treće kolo. Ipak, Česi su nadoknadili zaostatak u revanšu i posle produžetaka trijumfovali sa 5:1.

Bio je to još jedan u nizu ubedljivih poraza Tumbakovićeve ekipe na evropskim gostovanjima. Posle Kroacije i Rapida, ponovo je primljeno pet golova u revanšu na strani i beogradski klub je završio takmičenje.

Iskusni strateg je nedugo zatim u decembru napustio trenersku poziciju, što je označilo da su promene neophodne. Ispostaviće se, ona na klupi je bila ključna.

Veliko ime bez iskustva

Klupsko rukovodstvo imalo je spremnog naslednika. Ni manje, ni više, nego – Lotar Mateus. Čuveni Nemac susreo se sa crno-belima godinu pre, kao trener bečkog Rapida, u pomenutom prvom kolu UEFA kupa.

Ubedljiv trijumf Bečlija u revanšu (5:1) i prolaz ubedili su čelnike Partizana da je Mateus pravo rešenje za klupu, bez obzira na to što mu je sezona u glavnom gradu Austrije bila debitantska u trenerskom poslu.

Getty Images/Florian Ebener

Iako epizoda u Beču nije protekla slavno, rezultati su bili promenljivi i saradnja je okončana u maju 2002, Nemac je šansu u Humskoj dobio krajem decembra iste godine.

Ugovor je potpisan na 18 meseci, a spominjala se plata od tad velikih 750.000 evra.

Moram da kažem da nije važno šta je bilo (igračka karijera), nego šta će doći – a to je Partizan. Biću veoma aktivan i daću sve što mogu. Stekao sam utisak po dolasku ovde da su preduslovi dobri – volim fudbal koji se igra na ovim prostorima. Mislim da ćemo zajedničkim snagama da ispunimo ciljeve, da zastupamo srpski fudbal na pravi način i vratimo ga tamo gde mu je mesto. Nikada se nisam plašio izazova i nikada ne bih postigao mnogo toga da sam se plašio“, rekao je Mateus na predstavljanju.

Nekada najbolji fudbaler sveta imao je dobru polaznu osnovu za rad u Beogradu. Tumbaković mu je na polusezoni ostavio devet bodova prednosti u odnosu na drugoplasirani Železnik i lišio ga pritiska na domaćoj sceni.

Mateus je to umešno iskoristio. Dobrim rezultatima na proleće (ne računajući poraz 0:2 od Crvene zvezde) dodatno je povećao prednost u odnosu na pratioce i na kraju odbranio titulu sa 19 poena viška od večitog rivala.

Sve je bilo spremno za novi izlazak na evropsku scenu i napad na Ligu šampiona.

Ian Walton, Getty Images Sport

Prodaja najboljih i veliki broj novih

S obzirom na mogućnost da klub dođe do istorijskog plasmana u elitni rang, uprava je povukla pomalo čudan potez i odlučila da proda Zvonimira Vukića i Danka Lazovića, dvojicu ponajboljih fudbalera iz prethodne sezone, pre starta kvalifikacija.

Mada, pitanje je da li bi neko odoleo, u to vreme, izuzetno izdašnim ponudama…

Vukić, prvi strelac proteklog prvenstva sa 24 golova, otišao je u Šahtjor Donjeck za 4.7 miliona evra, dok je Lazović prodat Fejenordu za 7 miliona.

Kad se njima doda i prelazak značajnog igrača Gorana Troboka u moskovski Spartak, jasno je da je Mateus u pohodu na Ligu šampiona imao slabiji sastav nego sezonu pre.

Mark Sandten/Bongarts/Getty Images

Istina, bilo je aktivnosti i na pojačanjima. Tomaš Žonsa je došao iz Fejenorda, Nenad Đorđević iz Obilića, Bojan Brnović iz Zete, Ljubinko Drulović iz Benfike, Zoran Mirković iz Fenerbahčea i Ivica Kralj kao slobodan igrač.

Uigravanje tolikog broja novih igrača tokom jednog leta uvek predstavlja ozbiljan poduhvat, posebno kad postoje ambicije da se napadne najviši rang.

Crno-bele su od toga delila dva protivnika – švedski Jurgorden i engleski Njukasl.

Priča o tim mečevima čeka vas u drugom delu trilogije.