Budućnost NFL je već počela vol. 11

Al Bello/Getty Images

Kada je u pitanju pozicija tajt enda, na današnji dan pod ugovorom u NFL je tačno 185 igrača na ovoj poziciji. Na čelu te liste (a rang se određuje na osnovu prosečne godišnje plate) je Hanter Henri iz Los Anđeles Čardžersa sa platom od 10,67 miliona dolara.

Nakon njega slede: Ostin Huper (Klivlend) 10,5 miliona, Trevis Kelsi (Kanzas Siti) 9,37 miliona, Kajl Rudolf (Minesota) 9,03 miliona, Rob Gronkovski (Tampa Bej) 9 miliona, Zek Erc (Filadelfija) 8,5 miliona… I nekako se tu i završava spisak najboljih igrača na ovoj poziciji. Da, ali gde je tu Džordž Kitl? Po mišljenjima mnogih trenutno najbolji tajt end u ligi, bez obzira što će mnogi odmah skočiti i u glas reći: Kelsi i Erc!!! E pa Kitl je još pod ruki ugovorom koji ističe na kraju ove sezone i verovatno će, ako sve bude kako treba tokom nje ili do kraja, ovaj momak oboriti sve rekorde kada je u pitanju godišnja plata jednog tajt enda. Jer, Fortinajnersi će sigurno biti izdašni kada dođe vreme da osiguraju ostanak jednog od trojice svojih ključnih igrača u napadu. Inače, Džordžova prosečna godišnja plata trenutno iznosi oko 670 hiljada dolara i na onoj listi od 185 igrača na ovoj poziciji, po ovom parametru on trenutno zauzima 137. mesto?!

Povezano

Ako malo bolje pogledamo, uočićemo da pozicija tajt enda i nije baš toliko na ceni (trenutno najplaćeniji prebacuje tek nešto preko 10 miliona dolara). Uostalom ova pozicija blokera-hvatača, koji nije ni klasični ofanzivni linijaš, ni klasični hvatač, već nešto između, uvek je bila intriganta za sve ljubitelje ove igre, a za one koji spadaju u grupu početnika, često i vrlo nerazumljiva. E baš zbog toga je ona toliko zanimljiva s jedne strane, ali i izuzetno nezahvalna i zahtevna s druge strane. Ne čudi tako da su igrači na ovoj poziciji redom vrlo harizmatični momci, koji snažno privlače svetla pozornice na sebe, a u novije vreme su postali često i ključni igrači u napadima ekipa, koji su stizali do plej-ofa i dalje.

Ovu sezonu obeležiće svakako povratak iz penzije velikog Roba Gronkovskog, koji će nastupati za Tampu, pošto je svojih prvih i za sada jedinih devet sezona karijere proveo u Petriotsima. Nadamo se da njegov povratak ipak neće biti kao onaj legendarnog Džejsona Vitena prošle za Dalas, koji nije prošao nimalo slavno. Povratak Gronkovskog tako ponovo otvara pitanje o najboljem na ovoj poziciji u modernoj istoriji. Njegovo ime često se pominje kao broj jedan, mada mnogi na tom mestu vide legende poput Tonija Gonzalesa, Antonija Gejtsa i pomenutog Džejsona Vitena. Aktuelni aspiranti na mesto broj jedan su svakako Trevis Kelsi i Zek Erc, a tu je i nekoliko momaka koji su tek počeli sebi da krče put.

Mark Brown/Getty Images

Posebnu pažnju treba obratiti na generaciju 2017, koja je dala nekoliko ozbiljnih kandidata. Pre nego se osvrnemo na tu generaciju, treba pomenuti da poslednja tri drafta nisu dala neka ozbiljna imena. Izuzeci su možda Hejden Hrst i Mark Endjuz (Baltimor) 2018, Ti Džej Hočkinson (Detroit) i Noa Fant (Denver) 2019, dok su ove godine igrači na ovoj poziciji bili potpuno po strani. Tako je prvi od njih izabran tek kao 43. pik Kol Kmet (Čikago) i posle njega kao 91. pik Dejvid Asijasi (Nju Ingland). Čak je i sin čuvenog Rendija Mosa Tadeus, koji je igrao u napadu moćnog LSU Univerziteta, u Vašington došao kao nedraftovan…

Ali, vratimo se na 2017. godinu. Bio je to draft koji je mnogo obećavao kada su u pitanju tajt endovi i zaista, kao retko kada ranije, čak trojica su birana u prvoj rundi – kao 19. pik O’Džej Hauard (Tampa Bej), 23. pik Evan Ingram (Nju Jork Džajants) i 29. pik Dejvid N’Džoku (Klivlend). Sva trojica do danas, nisu nažalost pokazala ono što se od njih očekivalo, tek na momente i na po nekoliko utakmica. Neki su imali i problema sa povredama, ali većina je imala i maler da su igrali u timovima koji su u najmanju ruku imali vrlo turbulentne sezone. Ali, zar je to opravdanje?! Jer, šta onda reći o junaku naše današnje priče, večitom autsajderu, koji je te iste godine izabran tek u petoj rundi i koji je došao u Fortinajnerse u trenutku kada je Šenahan tek počeo da pravi tim i u kome se u tom trenutku nije mnogo znalo ni ko pije, a bogami ni ko plaća. Sve to mu nimalo nije smetalo da toliko izdominira i skrene pažnju na sebe i to u dve gubitničke sezone San Franciska i naravno ovoj poslednjoj blistavoj i ovenčanoj svetlima Superboula.

Naravno, ovo je priča o Džordžu Kitlu, momku koji nije nikako bio predviđen da dogura do ovde. Jer, kako je tekla njegova karijera, ona je davno trebala da se ugasi, negde već u srednjoj školi ili posle koledža. Ali, spletom okolnosti ovaj harizmatični momak je dotakao zvezde i ne samo da je dogurao u top tri na ovoj poziciji danas, već je na vratima najvećeg NFL ugovora koji je jedan tajt end dobio u istoriji.

Elsa/Getty Images

Ali, krenimo redom. Rođen je u Medisonu u državi Vinskonsin, odakle se sa roditeljima brzo seli u Ajovu, gde će kada je došlo vreme za to, promeniti čak tri srednje škole. Iako nije bio tikva bez korena, pošto je njegov otac takođe bio koledž igrač i kasnije trener, mlađi Kitl je u tom periodu prilično lutao, tražeći sebe. Inače, sve vreme u srednjoj školi je igrao na poziciji hvatača i ni u jednoj od tri pomenute škole se nije previše istakao. Bio je rangiran tek kao 199. hvatač u svojoj klasi i već tada je malo nedostajalo da njegova fudbalska karijera bude okončana. Ipak, stigle su ponude sa nekoliko koledža i Kitl je izabrao lokalni Ajova Univerzitet. Već tada je bilo jasno da kao hvatač neće dogurati daleko i on prihvata predlog da se preseli na poziciju tajt enda, što će se pokazati kao pun pogodak. 

Ipak, prve dve sezone na koledžu, uz jaku konkurenciju na sada već novoj poziciji za njega, nije video mnogo akcije. Tek u trećoj, juniorskoj sezoni Kitl počinje da dobija značajniju ulogu. Septembra te 2015. godine, na meču protiv Severnog Teksasa, uhvatio je svoj prvi tačdaun kao tajt end za Ajovu, koji je bio dugačak 42 jarde, a bacio ga je Si Džej Betard, tadašnji kvoterbek Ajove, kasnije saigrač i u San Francisku. Tu sezonu je završio sa 20 hvatanja za 290 jardi i šest tačdunova, što je bio šesti rezultat među tajt endovima u celoj državi. U svojoj seniorskoj sezoni na koledžu ostaće upamćen meč protiv Severne Dakote, na kojem je imao pet hvatanja za 110 jardi. Sezonu je završio sa ukupno 22 hvatanja za 314 jardi i četiri tačdauna.

Iako se već u te dve sezone videlo da Kitl ima veliki potencijal, ipak su tajt endovi sa većih univerziteta dobili prednost u ocenama stručnjaka pred nastupajući draft 2017. Na kombajnu Kitl je takođe bio sasvim solidan i očekivalo se da će biti među top pet ili šest prilikom budućeg izbora igrača. Međutim, kada je došlo vreme za draft,  morao je da čeka tek treći dan, kako bi bio izabran. Čak osam tajtendova se tih večeri u Filadelfiji našlo ispred Džordža Kitla i to ovim redom: 19. pik Odžej Hauard (Tampa Bej), 23. pik Evan Ingram (Džajantsi), 29. pik Dejvid Ndžoku (Klivlend), 44. pik Džerald Everet (Remsi), 45. pik Adam Šahin (Čikago), 100. pik Džonu Smit (Tenesi), 127. pik Majkl Roberts (Detroit), 145. pik Džejk Bat (Denver). Odmah iza Bata, sa 146. pozicije u okviru pete runde NFL drafta izabran je Kitl.

Al Bello/Getty Images

U San Francisko je te sezone iz Atlante sa mesta ofanzivnog koordinatora, stigao Kajl Šenehan i to na mesto glavnog trenera. Šenehan je još tada važio za jedan od najblistavijih mlađih ofanzivnih umova u NFL i pored onog senzacionalnog poraza njegovih Falkonsa u Superboulu 51, protiv Petriotsa, za koji su mnogi okrivili upravo njega, zbog nekoliko nelogično pozvanih akcija u finišu meča, koji su omogućili povratak Brejdija i ekipe sa deficita od 25 poena, do preokreta i pobede. Ali, Šenehan je uveliko tu epizodu bio ostavio iza sebe i došavši u novu sredinu, počeo je zajedno sa generalnim menadžerom Džonom Linčom da gradi jedan novi San Francisko. Jedna od glavnih karika u toj izgradnji, ispostaviće se, biće i Kitl, koji je već te prve sezone i pored žestoke konkurencije u timu na poziciji tajt enda, izabran od strane Šenehana da bude starter. Geret Selek i Vins Mekdonald morali su da čekaju šansu sa klupe. Bio je to još vrlo nesređen tim i ekipa koja je tek tražila svoj pravi identitet, sa Brajanom Hojerom kao startnim kvoterbekom. Ipak, sve to nije smetalo Kitlu da se nametne i skrene pažnju na sebe.

Na debiju protiv Karoline, uhvatio je prvih pet lopti za 27 jardi, a na svoj prvi tačdaun čekao je tek do osmog kola i meča sa Koltsima. Na sledećem meču je doživeo manju povredu, zbog koje je propustio dve utakmice, a kada se vratio na teren u timu i na terenu je uveliko bio novi kvoterbek. Do tog trenutka, San Francisko je bio ubedljivo najgora ekipa u ligi bez pobede. I onda se desilo čudo neviđeno, sa Džimijem Garopolom koji je u trejdu stigao iz Nju Inglanda Fortinajnersi kreću da pobeđuju redom. Od 13. kola, pa do samog kraja, nanizali su pet pobeda, a Kitl i Garopolo su sjajno sarađivali. Posebno je porasla Kitlova produktivnost, koji se učvrstio na poziciji startnog tajtenda, a ujedno je postao i najbolja hvatačka opcija za Garopola. Sezonu je završio sa 43 hvatanja za 515 jardi i dva tačdauna na 15 odigranih utakmica.

Uz još neka pojačanja, na krilima završnice protekle sezone, Fortinajnersi su sa mnogo nade dočekali sezonu 2018. Međutim, već u trećem meču sezone, ostaju bez Garopola zbog povrede prednjeg ukrštenog ligamenta i do kraja je to ponovo bila ekipa koja se uglavnom mučila na terenu. Međutim, da cela sezona ne protekne u potpunom sivilu pobrinuo se upravo Kitl, koji je prosto eksplodirao i bukvalno predvodio svoj tim, što će mu biti od posebne koristi u sezoni posle ove, kada je i definitivno postao jedan od lidera tima. Ostaće upamćeni mečevi u četvrtom kolu protiv Čardžersa na kojem je imao hvatanje za tačdaun od 82 jarde, uz ukupno uhvaćenih 125 jardi. U sedmom kolu protiv Remsa imao je učinak od 98 uhvaćenih jardi uz jedan tačdaun. U 14. kolu protiv Bronkosa postavio je rekord Fortinajnersa za jednog tajt enda, uhvativši čak 210 jardi na jednom meču i to sve u prvom poluvremenu, istovremeno postavši prvi igrač na ovoj poziciji u redovima ove slavne franšiza koji je uhvatio više od 1.000 jardi u jednoj sezoni.

Thearon W. Henderson/Getty Images

Na kraju te utakmice, Kajl Šenehan nije mogao sebi da oprosti kada je izlazeći sa terena, saznao da je Kitlu nedostajalo samo još pet jardi kako bi srušio rekord NFL po broju uhvaćenih jardi na jednom meču. Zato je u poslednjem meču te sezone, kada su Fortinajnersi igrali protiv Remsa, pokušao da ispravi svoju grešku. Naime, Remsi su ubedljivo vodili, dok je utakmica polako ulazila u samu završnicu. U tom trenutku na stadionu je stigla vest da je Trevis Kelsi na poslednjem meču regularnog dela sezone za svoje Čifse uhvatio dovoljan broj jardi za novi rekord NFL po broju uhvaćenih jardi za jednog tajt enda u sezoni. Saznavši to, Šenehan je pozvao tajm-aut i komandovao da se poslednji pokušaj koji su imali na meču obavezno odigra na Kitla, kako bi pokušao da ipak on sruši sada već novi rekord koji je postavio Kelsi. Za taj poduhvat bilo mu je neophodno da hvatanje bude duže od 20 jardi. Akcija je krenula i Kitl je iz jedne slot rute uhvatio pas koji je bio dugačak oko 15 jardi. Protivnički defanzivac je bio na njemu i obaranje se činilo kao neminovno. Ali, onda se desilo čudo, Kitl se izvukao iz njegovog zagrljaja, krenuo napred, pretrčao celu odbranu i stigao do end zone postigavši tačdaun. Ukupno hvatanje je bilo dugačko 43 jarde i Kitl je postao novi rekorder. Tu rekordnu sezonu za jednog tajt enda je završio sa ukupno 1.377 uhvaćenih jardi iz 88 hvatanja, uz pet postignutih tačdaunova. Bio je jedini igrač svog tima uz Kajla Juščaka koji je dobio poziv na Proboul.

I tako dolazimo do, ispostaviće se, zvezdane sezone za Fortinajnerse, koja je završena učešćem u Superboulu, koji su nesrećno izgubili. Sa oporavljenim Garopolom, uz još neka silna pojačanja pre svega u odbrani, što sa drafta (Nik Bosa), što iz prelaznog roka (Di Ford i Kvon Aleksander) i u napadu (Dibo Semjuel sa drafta) i Emanuel Senders, uz takođe oporavljenog Rahima Mosterta, stvoren je ozbiljan pobednički tim. Ono što ih je krasilo tokom čitave sezone bila je sjajna atmosfera među igračima, a jedan od glavnih u svemu tome bio je upravo Kitl. Za odlične partije u prvih sedam mečeva sezone, dobio je najbolje ocene i već se šuškalo da liga ima novog najboljeg tajt enda u ligi, posebno posle, ispostaviće se, privremenog penzionisanja Gronkovskog.

Thearon W. Henderson/Getty Images

U devetom kolu protiv Arizone doživeo je povredu kolena negde na poluvremenu. Vratio se do kraja utakmice i uhvatio još 79 jardi uz jedan tačdaun, za novu devetu pobedu u nizu svog tima. Ipak, sledeće dve nedelje je morao da pauzira. Vratio se u 12. kolu protiv Grin Beja uz učinak od sedam hvatanja za 129 jardi i jedan tačdaun u novoj pobedi San Franciska. A onda je došao meč sezone protiv strašnog Nju Orleansa na gostovanju. Meč koji je završio pobedom Fortinajnersa od 48:46. Ali, da bi došli do te izuzetno važne pobede, San Francisko je morao u poslednjem napadu pri rezultatu 46:45 za Sejntse da za manje od 90 sekundi pređe gotovo ceo teren i postigne fild gol. Mnogo su se mučili Fortinajnersi u tom drajvu i činilo se da im pobeda izmiče. Na nekih 35 sekundi do kraja još duboko na svojoj polovini, Garopolo je u očajničkom četvrtom pokušaju pronašao Kitla na nekih 40 jardi od sopstvene end zone. Činilo se da on neće stići da osvoji ni novi prvi daun, ali je tada Kitl kao i u prošlozesonskom finalu protiv Remsa, najpre otresao svog čuvara i krenuo da trči. Prešavši na polovinu Sejntsa, ušao je u duel sa čak trojicom protivničkih defanzivaca. Međutim, nastavio je da nosi i njih i loptu sve do linije od oko 35 jardi od end zone protivnika. Tom prilikom su ga vukli za kacigu, pa je stigla i kazna od 15 jardi. Do kraja meča, Fortinajnersi su lagano postigli fild gol i stigli do pobede, a ono što je Kitl uradio okarakterisano je kao potez sezone u čitavoj ligi. Uhvativši 1.053 jarda iz 85 hvatanja, uz pet tačdaunova u regularnom delu, stigao je do još jedne sezone iz snova. Poziv na drugi Proboul u karijeri je bio samo kruna svega. Ipak, ono što je sledilo bilo je mnogo značajnije jer je Kitl dobio šansu da po prvi put za tri godine zaigra u plej-ofu.

I tada dolazi do još jedne njegove neverovatne transformacije. Na tri utakmice, računajući i poraz u Superboulu od Čifsa, Kitl je imao samo osam hvatanja za ukupno 73 jarda, bez postignutog tačdauna. Ali, s obzirom na to da je Šenehan smislio genijalan plan, da protivnike pobedi bukvalno i isključivo trčanjem, dalo je šansu Kitlu da se potpuno posveti i u takvoj igri svog tima i gotovo kroz čitav plej-of bude ponovo jedan od ključnih igrača. Tako je do besvesti, uporno i uvek sjajno pravio blokove svojim saigračima, pre svega Mostertu i Semjuelu, u sjajno izdizajniranim rivers akcijama, da je to dovodio do ludila protivničke defanzivce. Pri tome, Kitl se sve vreme sjajno zabavljao i maksimalno uživao na terenu, demonstrirajući još jednom timski duh, koji mu je od vajkada bio na prvom mestu. Fortinajnersi na kraju nisu uspeli da se domognu Lombardijevog trofeja, ali sezona 2020. je novi izazov i nova prilika. Razlika će biti u tome što sada više neće biti autsajderi jer ih svi već svrstavaju u top tri ili četiri ekipe, pa će zadatak za ceo tim biti značajno teži. Što se tiče samog Kitla, čini se da za njega neće biti problema da u još jednoj sezoni pokaže svima da su se silno ogrešili kada nisu verovali u ovog harizmatičnog momka, bez koga se tim Fortinajnersa, ali ni čitava liga, u godinama koje dolaze, više ne može ni zamisliti.